Hadždž - Peti Islamski Šart

Hadždž je posjeta Kabi sa nijetom ibadeta i obavljanje određenih obreda. 

Ti obredi se sastoje od: ihrama, tavafa, stajanja na Arefatu i Muzdelifi, saja i gađanja šejtana. 

Hadždž je naređen devete godine po hidžri. Uzvišeni Allah kaže: ''Tamo (u Mesdžidi Haremu) su ajeti jasni. Tamo je i mekami Ibrahim. Ko tamo ode siguran je. Ko ima mogućnosti dužan je da obavi hadždž. To je Allahov hak nad ljudima. Ko se ne odazove, neka zna da Allah nema potrebu za tim.' (Ali Imran, 97)

 Poslanik s.a.v.s. je rekao: ''Ko ne obavi hadždž a u mogućnosti je da to učini, između njegove smrti i smrti jevreja ili kršćana nema nikakve razlike.'' (Tirmizi)

Učenjaci hadisa su ovaj hadis protumačili rekavši da riječi ''između njegove smrti i smrti jevreja ili kršćana nema razlike' ne znače da će umrijet kao kršćanin ili jevrej nego da će pasti u loše stanje svojstveno njima te da će izgubiti ljepotu vjere. Poistovjećivanje muslimana koji ne ode na hadždž sa sljedbenicima knjige je iz razloga što ni oni nisu postupali po svojoj knjizi.

U drugom hadisu Poslanik s.a.v.s. kaže: ''Ko želi da obavi hadždž neka požuri. Jer može se desiti da čovjek oboli, izgubi (imetak), ili da se pojavi neka prepreka.'' (Bejhaki)

Poslanik milosti nam savjetuje da požurimo sa ovim ibadetom stoga što je to ibadet koji se obavlja tijelom i imetkom. Put je dug i mukotrpan. Obredi zahtijevaju mnogo snage. I sve je određeno vremenom. Nijedan ibadet nije tako težak i složen kao što je to hadždž.

Paralelno tome i koristi su nebrojene. Prije svega hadždž osigurava opraštanje grijeha. Kako stoji u hadisima, ko obavi hadždž a da ne učini grijeh i ne kaže ružnu riječ, biva čist od grijeha kao na dan kada se rodio. 

U svakom ibadetu koji činimo Allah je postavio neki uslov koji je prepreka željama nefsa. Uslov za hadždž je ne činjenje grijeha. Zbog toga je bitno krenuti na hadždž kao pokajnik, čineći teobu za sve grijehe. Pored toga treba izmiriti hakove robova.

Mjesta gdje se hadždž čini su uistinu mubarek mjesta. Tamo je posebna duhovna atmosfera i ljepota. A kada se ta ljepota spoji sa edebom i duhovnom zrelošću onda utjecaj biva mnogo veći. Jer kad se neko djelo učini sa edebom, čak iako je nedostatno, Allah ga prima. Međutim, djelo učinjeno bez edeba čak iako je potpuno ono je nedostatno.

Vrijeme koje uslovljava valjanost izvršenog hodočašća vezano je za dva osnovna obreda: Tavafi zijaret (tj. obilazak oko Kabe poslije silaska s Arefata) i boravak na Arefatu.

     Boravak na Arefatu vremenski je vezan i on se može obaviti samo od sunčeva zevala uoči Bajrama (deveti zul-hidže) do izlaska sunca prvi dan Bajrama (deseti zul-hidže). U ovom vremen­skom periodu hodočasnik je dužan da se nađe na Arefatu, a nije strogo obavezno koliko će trajati

taj boravak.

     Tavafi zijaret (ili, kako ga neki zovu, tavafi-ifada) vremenski pada od zore prvog dana Kurban-bajrama do konca hodočasnikova života. Dru­gim riječima rečeno, ovaj obilazak oko Kabe, može se ostaviti i za kasnije, ali je daleko bolje, s obzi­rom da čovjek ne zna hoće li biti u mogućnosti drugi puta da izvrši ovu dužnost, da ga odmah obavi.

Prema našem, hanefijskom mezhebu, imaju dva farza hadža: stajanje na Arefatu i tavafi--zijaret (obilazak oko Kabe poslije Arefata), i to svega četiri obilaska, a ostala tri su vadžib.

Pet je osnovnih vadžiba hadža i to su:

 1) Izvršiti saj između Safe i Merve;

2} Boraviti na Muzdelifi, pa makar jedan sat prije zore prvog dana Kurban-bajrama;

3)  bacati kamenčiće na Mini;

4)  obrijati se ili potkresati kosu, i

5)  tavafi-veda (ili, kako ga neki zovu tavafis--sadr) tj. oprosni tavaf.

     Postoje i drugi vadžibi osim ovih, ali su to vadžibi vezani uz ove, osnovne vadžibe ili su ve­zani uz farzove i šartove, koji će naknadno biti spomenuti. Naime, sve ove vadžibe nabrajaćemo posebno u tzv. kaznenom poglavlju, kad bude riječi o kaznama za prestupe. Jer, gdje god se izostavi vadžib, tu je obavezno zaklati kurbana.

Hadžskih sunneta ima mnogo a vezani su uz ihram, tavaf, saj, boravak na Arefatu i drugi. Ovdje ćemo spomenuti samo glavne: prenoćiti na Mini uoči drugog i trećeg dana Kurban-bajrama; poći s Muzdelife na Minu prije izlaska sunca, prvi dan Kurban-bajrama; redoslijedno, drugi i treći dan Bajrama, bacati kamenčiće, najprije na ma­lom, srednjem, pa velikom stupu; da udaljenost između stupa i bacača bude najmanje tri metra; da se pri bacanju kamenčića donose tekbiri; da postoji mali vremenski razmak između jednog i drugog bacanja kamenčića itd., itd.

ŠTA JE HODOČASNIKU ZABRANJENO KAD OBUČE IHRAM

     Pošto nijet učini da preuzima hadžske obaveze i obuče ihram, hodočasniku je zabranjeno:

—  da ima intimne odnose sa svojom ženom,[4]

—  da se prepusti onome što nadražuje mu­škarca (ili ženu) i seksualno pobuđuje,

—  da čini sve ono što je šeriatom zabranjeno činiti i van hadža,

—  da se prepire i svađa,

—  da vodi besposlen i "bezobrazan" razgovor,

—  da lovi kopneni lov, ili da nekoga uputi i pokaže na ulov,

—  da ubija insekte,

—  da se namiriše ili namjerno miriše miris,

—  da obreže nokte,

—  da muškarac oblači sašivenu haljinku (mu­slimanki je to dozvoljeno),

—  da pokrije glavu[5] ili lice, osim u slučaju kada  se  žena  sakrije   od  stranca, ali  takva peča ne smije doticati njeno lice,

—  da uklanja dlake sa tijela osim ako se radi o dlaki koja muči i žulja, kao npr. trepavica u oku,

— trgati travke po Haremu (danas ovoga i nema, jer je cijela površina Harema popločana ili prekrivena pijeskom).

ŠTA JE HODOČASNIKU DOZVOLJENO KAD OBUČE IHRAM

—  da iz vene pusti krv,

—  da se češe po tijelu, ali to češanje ne smije izazvati opadanje  dlaka  ili  njihovo  čupanje,

—  pranje glave i tijela iz higijenskih razloga, kao i gusulskih potreba (poluciranje u snu),

- da upotrebljava sapun, ali ne toaletni koji je prezasićen mirisom,

—  da stane u hlad, prekrije se suncobra­nom i sl.


Photo credit: Pixabay.com