Poslije Adema, Nuha, Ibrahima, Musa (a.s.) je četvrti, od
šest, velikih ululazmu - ili poslanika Odluke.
On je prvi božiji poslanik koji je primio prvu veliku
Objavu-Knjigu Tevrat.
Poslije Jusufa njega Allah određuje za poslanika,
izbavitelja Israilićana iz višestoljetnog faraonskog ropstva i onoga koji će
faraona kao najvećeg silnika, diktatora, despota i nasilnika (tagaa), koji je
sebe nametnuo i podmetnuo narodu za Boga, pozvati u vjeru Allahovu.
Musa (a.s.) je u Allahovu vjeru trebao pozvati i faraonove
sahirune-čarobnjake koji su narod hiljadama godina držali u sihru, pričinu,
opsjeni, varci i laži.
U islam je trebao pozvati i faraonove meleune-glavešine,
stratege, savjetnike i svitu koji su pravili strategiju faraonovih zločina i
nagovarali ga protiv Musaa, muslimana, islama, pravde i istine. U islam je
trebao pozvati i faraonovu vojsku koja je mučila, tlačila i ubijala, kako
egipatski tako i sve porobljene narode.
Konačno, u islam su Musa i Harun trebali pozvati i svoj
narod, Israilićane.
O faraonovim zlodjelima, silništvu, nasilju i oholosti
govore mnoga djela, pa i desetina Kur’ana.
Za faraona je bitno istaći da on za sebe tvrdi da je Bog i
da zato što se smatra Bogom naređuje da mu se prave piramide kako bi on kroz tu
gradnju dokazao da je Musaov Bog lažan, a on faraon kao Bog da je istinit. On
je narod zaveo i naveo na zabludu i narod je njegove zablude i nesuvislosti
slijedio. Kur’an za faraona kaže da je on taga-despot.
Glagol taga, u odnosu na Boga, znači ne vjerovati i pobuniti
se protiv Boga. U odnosu na ljude znači vladati despotski, samovoljom i
nasiljem, a u prirodi znači provaliti se nebo i podivljati rijeka kad se izlije
iz svoga korita.
Faraon svakom, ko u njega ne vjeruje, prijeti zatvorom i
smrću pa čak i Musau (a.s.). On tvrdi narodu da oni nemaju drugog boga osim
njega i da je on najveći i jedini Bog (Ene rabbukumul - ea’la) i predstavlja mu
se kao gospodar carstva Misira i rukava rijeke Nila. Tvrdi da je bolji od
“bijednika” Musaa koji jedva govori - Faraon je sebi narod potpuno upokorio pa
su ga slušali. Bio je to narod griješnika- fasika, narod nadmenih ljudi-alin,
narod oholih ljudi- mustekbirin, narod nasilnika-zalimin i narod najgorih
nevaljalaca-mudžrimin. Taj narod je isključivo zaljubljen u sebe, ogrezao u sve
poroke i širk i slijedi isključivo svoje običaje i način života. Nad
Israilićanima faraon provodi genocid tako što im ubija mušku a zlostavlja
žensku djecu. On cijeli narod pomoću vojske i policije prisiljava da gradi
piramide i da njega slavi kao boga. Takvom faraonu i narodu Allah šalje Musaa i
Haruna kao poslanike.
Način Musaovog opstanka poslije rođenja i život, jer mu je
bila namijenjena smrt, su mu’džiza i Allahovo nadahnuće njegovoj majci. On koji
će prvi na svijetu ustati protiv faraonove vlasti i srušiti je, odrasta na
faraonvom dvoru zahvaljujući Allahovoj odredbi i faraonovoj ženi koja je bila
muslimanka. Musa (a.s.) je zet Šua’jba (a.s.), a brat Haruna (a.s.) koji
zajedno s njim odlazi faraonu. Oko 600 ajeta ili skoro desetina Kur’ana govori
o Musau, faraonu, Egipćanima i Izrailićanima. Musau u misiji, na njegovu dovu,
Allah daje pomoć, u bratu Harunu. Faraonov narod kao ni jedan drugi na svijetu
prije njega bio je ogrezao u mitologiju i širk (razna božanstva, amon, ra,
oziris, izida i svete životinje.
Stari Egipćani imena mjeseci u kalendaru daju po imenima
bogova. Taj narod je ogrezao u razne opačine i poroke. Takvom narodu ide Musa
(a.s.) da ga pozove na pravi put. Allah daruje Musaa sa mu’džizama i jasnim
dokazima.
1. Najveće Musaove mu’džize i najjasniji dokazi i znamenja
su Tevrat, kao prva velika Objava i knjiga;
2. Štap koji se po Allahovoj odredbi pretvara u ogromnu
zmijurinu;
3. Svijetla Musaova ruka;
4. Direktno je razgovarao sa Allahom;
Nakon rođenja, pošto je faraon naredio da se sva muška
israilska djeca poubijaju, Musaa je majka na tabutu bacila u Nil. Uzela ga je
faraonova žena i rekla: “Neka ovo dijete, faraone, bude radost i moja i tvoja.
Nemoj ga ubijati. Možda će nam valjati, ili da ga posinimo.” Kada je majka
rodila Musaa, ona ga je po Božijoj uputi stavila na tabut i spustila niz rijeku
Nil, a poslala je svoju kćerku da to prati. Kasnije je sestra našla bratu majku
da ga doji jer dijete nije htjelo dojiti ni jednu drugu ženu osim vlastitu
majku. Njegova se majka umalo nije otkrila kao majka. Musaovoj majci Allah
naređuje da baci dijete u rijeku i da ne strahuje i ne tuguje jer će Musa ostati
živ i biti mine-l-murselin, jedan od poslanika. Musaa su u rijeci pronašli
faraonovi ljudi da im postane jad i dušmanin (28:7-13 i 20:37-40).
Nakon što je napustio Egipat, Musa je došao u Medžen. Kod
nekog pojilišta zatekao je dvije djevojke koje od muškaraca nisu mogle napojiti
svoju stoku. Musa to čini, umjesto njih. Poslije toga otac šalje jednu kćerku,
pošto su ga o svemu izvijestile, po Musaa. Došavši Šua’jbu, Musa mu ispriča
događaj iz Egipta. Šua’jb mu potvrdi da je dobro što je napustio Egipat. Na
molbu jedne od kćeri, Šua’jb prima Musaa na službu osam godina, ali ako ostane
10, onda višak od dvije godine je dobročinstvo s njegove strane. Šua’jb ponudi
kćerku za ženu Musau što on i prihvati (28:22-28). Musaa je Allah iskušavao
raznim iskušenjima pa i odlaskom iz Egipta (20:40).
Preko 200 ajeta govori o drugom boravku Musaovom među
Egipćanima i o njegovim kontaktima s faraonom “Musa idi faraonu. On se uistinu
osilio. Idite ti i Harun faraonu. On se doista osilio”. Prije odlaska faraonu
Musa čini dovu Allahu (dž.š.) da mu učini prsa širokim i prostranim, da mu
olakša njegovu misiju, da mu razveže jezik i govor učini jasnim i razgovjetnim.
On faraonu dolazi sa legitimacijom. “Zaista ja sam poslanik gospodara
svjetova”. Čim se pojavio pred faraonom, on mu prigovara ubistvo Egipćanina a
Musa mu odgovara da je to učinio nehotice dok nije bio poslanik, a iz Egipta je
pobjegao iz straha. Faraon prigovara jedno nehotično ubistvo Musau, a on,
faraon, svaki je dan svjesno i namjerno ubijao na stotine i hiljade ljudi. Iza
toga faraon pita Musaa i Haruna. “Ko je vaš stvoritelj”? Oni mu odgovaraju da
je to Stvoritelj nebesa i Zemlje, Istoka i Zapada, Stvoritelj sadašnjih i
prijašnjih naroda. Faraon na ove argumente odgovara prijetnjom - zatvorom, a
kasnije i ubistvom ako u njega ne budu vjerovali.
Dok je boravio u Egiptu, Musa (a.s.) je putovao do mjesta
gdje se dvije vode sastaju, do Medžmeu-l-Bahrejna, gdje se susreće sa Hidrom,
kojeg je Allah obdario velikim znanjem. Musa s njim putuje da nešto nauči.
Međutim, Hidr sumnja da će Musa moći biti srpljiv. Hidr reče Musau da ga ništa
na putovanju ne pita. U toku putovanja Hidr probuši lađu, od koje su siromašni
lađari hljeb zarađivali, zatim ubija jednog dječaka i najzad popravlja jedan
polusrušeni zid. Musa se stalno pita za razloge postupaka, na što ga je Hidr
opominjao na prethodna obećanja. Na kraju mu objašnjava da je lađu oštetio da
je oštećenu vladarevi ljudi ne bi zaplijenili, a siromašni korisnici će je moći
popraviti. Ubijeni dječak je bio zao i nenaklonjen roditeljima. Hidr ga je kao
takvog ubio u nadi da će im Allah podariti bolje dijete. Ti roditelji su bili
pravi vjernici. Zid je popravljen dvojici siromašnih mladića-sirota, čiji je
otac bio dobar čovjek. Neko drugi mogao je otkopati taj zid i ispod njega uzeti
blago koje je otac zakopao za sinove (18:60-82). Ovaj slučaj pokazuje koliko su
ljudske procjene i znanje, pogotovo o budućnosti, relativne i varljive.
Allah se obraća Musau na brdu Tura Sinau u 30 noći koje
Allah dopunjuje sa još 10 noći i tako se ispunilo 40 noći (2:51 i 7:142-144 i
4:153). U odsustvu iz naroda, dok je primao Objavu, Musa ostavi brata Haruna da
ga zastupa u narodu i pravi red, a ne nered. Musa traži od Allaha da ga izravno
vidi.
Allah mu odgovara: “Ne možeš me vidjeti nikako već pogledaj
brdo pa ako ostane nepomično vidjet ćeš Me.” Kad se Gospodar ovom brdu otkri,
On ga sa zemljom sravni a Musa se onesviješćen strovali. Čim je došao k sebi,
uzviknuo je:
“Slavljen si Bože, kajem Ti se i ja sam prvi
vjernik”(7:143-144).
Allah je Musau podario 9 sjajnih i otvorenih znamenja i
dokaza kao i Tevrat i govor sa Allahom. Kao poslanik upućen je hrđavom i
obijesnom narodu. Bio je odabranik-muhlesun i resulun-nebijjun (27:12, 14:5,
17:101 i 27:12). Allah ga zove sa desne strane Tura (19:52). Nakon što je
ugledao vatru i došao do nje, čuo je glas “Ja Sam tvoj Stvoritelj. Izuj se!.
Nalaziš se u svetoj dolini Tuva. Odabrao sam te, pa počuj što ti se
objavljuje.” (20:12-16, 27:7 i 9 i 28: 29-30). Allah Musaa Sebi za poslanika
odabire (20:41). On mu daruje mudrost, znanje, Objavu, Kitab, razgovor sa Sobom
i uzima obavezu od njega misak (20:41, 28:14 i 33:7). Musa je kod Allaha
ugledan i važan, jer mu je Allah dao uputu. On i Harun su upućeni na pravi put
i obojica su bili pravovjerni Allahovi robovi. Na njih je Allah najljepšu
uspomenu sačuvao. Njegov narod, Israilci
kao i Egipćani, poriče Allahove znakove, maltretira ga, iako zna da je
vjerovjesnik. Israilci nisu vjerovali ni Musau ni poslanicima iza njega jer su
bili oholi, te su poslanike smatrali lažljivcima i ubijali ih (2:87). Oni Musau
postavljaju mnoga pitanja (2:108).
Nema komentara:
Objavi komentar