Priče o poslanicima - Junus a.s.

Nejneva u Mosuluje je bila glavni grad Ašurija. To je bila najbogatija i najveća zemlja toga vremena, čija je vlast bila najraširenija u području Azije. Njena raskoš i bogatstvo je učinilo da bude u zabludi i u griješenju. Stanovnici Nejneve su obožavali kipove i kazna ih je slijedila, ali im Allah, dželle šanuhu, iz Svoje milosti šalje poslanika Junusa koji ih poziva ka tevbi i vjeri u Allaha, subhanehu ve te’ala. Oni su bili ustrajni u svome nevjerstvu i neprihvatanju istine i Junus im zaprijeti kaznom koja će ih zadesiti nakon izvjesnog vremena. 

Junus je smatrao da je on obavio svoju dužnost dostave objave koju mu je Allah, dželle šanuhu, naredio i on srdit zbog njihove neposlušnosti i upornosti u nevjersrvu napusti to mjesto. Njegovo napuštanje grada je bilo bez Allahova izuna, a on je smatrao damu Allah, dželle šanuhu, to neće uzeti za zlo. Junus je išao dok nije stigao do obale mora. Tu vidje lađu spremnu za plovidbu i on zatraži od vlasnika lađe da se i on ukrca sa ostalim putnicima. 

Lađa je zaplovila i kada dolazi na otvoreno more, Allah, dželle šanuhu, šalje olujni vjetar koji je učinio da valovi sa svom jačinom udaraju o lađu kojoj je prijetio potop. Putnici i mornari se uplašiše i rekoše da među njima ima neko ko je mnogo zgriješio. Oni se između sebe dogovaraše da bace kocku, pa na koga bude pala, izbaciće ga u more. Oni baciše kocku i ona je pala na Junusa, Allahova poslanika, koji ih je obavijestio o sebi. Ljudi odbiše da ga bace u more smatrajući ga dobrim čovjekom za kojeg se ne može reći da griješi i pomisliše da je kocka slučajno na njega pala. Oni ponovo baciše kocku i ponovo iziđe na Junusa i on poče skidati svoju odjeću da se baci u more, ali oni odbiše. Ali, kada oni baciše kocku i po treći put, ona ponovo iziđe na njega, jer je Allah, dželle šanuhu, htio da bude tako sa njim. On bi bačen u more i Allah, subhanehu ve te’ala, mu posla veliku ribu koja ga proguta. Na to nam Kur’an ukazuje:

“I Junus je bio poslanik 

i on pobježe na jednu lađu prepunu

i baci kocku i kocka na njega pade

i riba ga proguta, a bio je zaslužio prijekor.“ (Es-Saffat:139-142)

 Kada Junus napušta svoj narod, oni se uvjeriše u kaznu čiji su predznaci već došli. Allah, dželle šanuhu, uli tevbu u njihova srca i oni se pokajaše za ono što su radili, obratiše se Allahu i plakaše i ljudi i žene i djeca. Oni vratiše pravo onome od koga su ga uzeli. To je bio strašan dan i Allah, dželle šanuhu, Svojom milošću otkloni kaznu od njih.

Kur’an to spominje:

“Zašto nije bilo ni jednog grada koji je povjerovao i kome je njegovo vjerovanje koristilo, osim naroda Junusova, kome smo, kada je povjerovao, sramnu patnju u životu na ovom svijetu otklonili i život mu još izvjesno vrijeme produžili?“ (Junus:98)

Značenje ajeta je: kada bi svaki grad vjerovao, njegov iman bi mu koristio, ali niko nije vjerovao do Junusov narod; kada su oni povjerovali, Allah, 'azze ve dželle, otklanja kaznu i poniženje od njih na dunjaluku i daje im berićet do kraja života.

Kada riba proguta Junusa, Allah, subhanehu ve te’ala, je nadahnjuje da mu ne nanese zlo i on ostaje u ribi, tako da je pomislio da je to kraj njegova života. On pokrenu svoje tijelo i spozna da mu se ništa nije desilo i pade Allahu na sedždu i obratiMu se: “Gospodaru moj, ja se molim Tebi u mesdžidu kakvom se niko nije molio.“ On tu boravi nekoliko dana provodeći ih u ibadetu i veličanju svoga Gospodara. On priznaje da je učinio nasilje zbog onoga što je uradio i Allah, dželle šanuhu, prima njegovu dovu i nadahnjuje ribu da ga izbaci na pustu zemlju.

On izlazi iz utrobe ribe, bolestan i umoran. Allah, subhanehu ve te’ala, daje da poraste drvo koje pravi veliki hlad i ono zaštiti Junusa od sunca. On osta tu dok mu se ne povrati snaga. Nakon straha, njegova duša se smiri i Allah, dželle šanuhu, mu naredi da se vrati svome narodu. Njih je bilo više od sto hiljada i pozva ih u vjeru u Allaha, 'azze ve dželle. On izvrši Allahovu naredbu i posta od onih koji ukazuju na pravi put, a Allah opskrbi vjernike srećom i blagostanjem do kraja njihova života. Allah, dželle šanuhu, kaže:

“I da nije bio jedan od onih koji Allaha hvale, 

sigurno bi ostao u utrobi njenoj do Dana kada će svi biti oživljeni,

i Mi ga izbacismo na jedno pusto mjesto, a on je bio bolan,

i učinismo da iznad njega izraste vriježa jedne tikve.

I poslasmo ga stotini hiljada ljudi, i više, 

i oni povjerovaše, i njima dadosmo da do roka određenog požive.“ (Es-Saffat:143-148)

“I Zunnunu se, kada srdit ode i pomisli da ga nećemo kazniti, - pa poslije u tminama zavapi. “Nema boga, osim Tebe, hvaljen neka si! - a ja sam se zaista ogriješio prema sebi!“ -

odazvasmo i tegobe ga spasismo; eto, tako Mi spasavamo vjernike.“ (El-Enbija’:87-88) 

 U kazivanju o Junusu je pouka vjerniku da se pridržava Allahovih uputa u pozivanju ka Njemu i da to bude sa saburom, kako mu ne bi dao poteškoće. Junus je pobjegao sa mjesta koje mu je Allah, dželle šanuhu, odredio za zadatak, kao poslanik to on nije smio uraditi zbog onoga što je doživio od svoga naroda i njihova odbijanja istine. Neophodno je bilo da on dobije lekciju od svoga Gospodara, a to je da iz tjeskobe iziđe u veću poteškoću, boravak u utrobi ribe. Nakon toga mu se Allah, dželle šanuhu, smilova i on bi izbačen na obalu, vrati se u svoj grad i ponovo poče pozivati svoj narod, ali ovaj put sa većom uvjerenošću i duševnim smirajem u kojem mu Allah, subhanehu ve te’ala, pomaže u izvršavanju dužnosti.