Priče o poslanicima - Ibrahim a.s.

Prema povijesnim zapisima, Ibrahim a.s. rođen je na području današnjeg Iraka, u gradu Babilonu, prijestolnici negdašnje Babilonije, države koju su osnovali Sumerićani u 4. stoljeću prije Isaa a.s. Babilonija se nalazila u sjecištu puteva koji su vodili iz Egipta, Sirije, Male Azije te Perzije i Indije. U to vrijeme vjerovalo se da svaki grad ima svoje božanstvo-zaštitnika. Božanstvo Babilona nazivali su Marduk – Proljetno sunce. Ibrahimov narod obožavao je kipove, ali i nebeska tijela, osobito sedam planeta u koje su ubrojili Sunce i Mjesec. Svoga kralja Nimruda također su smatrali božanstvom.

Kazivanje o Ibrahimu a.s. Kur’an započinje opisom njegova mladalačkog traganja za istinskom vjerom, isprepletenim i pomiješanim propitivanjem, sumnjama, negiranjem i zbunjenošću te, napokon, otkrivanjem prave istine o postojanju samo Jednoga Boga. Ibrahim a.s. najprije je došao do zaključka da Bog ne može biti nešto što je sam čovjek isklesao, niti to može biti posrednik do Boga. Utoliko, on svome ocu Azeru postavlja pitanje kako on i njegov narod mogu za bogove smatrati nešto što su vlastitim rukama napravili: „A kada Ibrahim reče ocu svome Azeru: ‘Zar kumire smatraš bogovima?! Vidim da ste i ti i narod tvoj u pravoj zabludi.’“  Nakon što je odbio priznati kipove za božanstva, Ibrahim a.s. okreće se ka prirodnim pojavama i nebeskim tijelima ponadavši se da odgovore o Stvoritelju može pronaći u nebeskim prostranstvima. „I Mi pokazasmo Ibrahimu carstvo nebesa i Zemlje da bi čvrsto vjerovao. I kad nastupi noć, On ugleda zvijezdu i reče: ‘Ovo je Gospodar moj!’ A pošto zađe, reče: ‘Ne volim one koji zalaze!’ A kad ugleda Mjesec kako izlazi, reče: ‘Ovo je Gospodar moj!’ A pošto zađe, on reče: ‘Ako me Gospodar moj na Pravi put ne uputi, bit ću, sigurno, jedan od onih koji su zalutali.’ A kad ugleda Sunce kako se rađa, on uzviknu: ‘Ovo je Gospodar moj, ovo je najveće!’ A pošto zađe, on reče: ‘Narode moj, ja nemam ništa s tim što vi Njemu druge pridružujete! Ja okrećem lice svoje, kao pravi vjernik, prema Onome koji je nebesa i Zemlju stvorio, ja nisam od onih koji Njemu druge pridružuju!’“

Ibrahim a.s. je razmišljanjem i logičkim zaključivanjem „pronašao“ svoga Gospodara, ali to nije bio kip, ljudskom rukom isklesan, ni  nebesko tijelo koje najmanji oblak može prekriti, niti išta što vanjsko oko može vidjeti. On je svoga Gospodara pronašao u samome sebi, u svome srcu, umu i svijesti, u svemu što postoji oko njega a što ukazuje na Mudrog Stvoritelja.

O Ibrahimu a.s. i njegovom poslanstvu Kur'an puno i često govori. Četrnaesta sura Kur'ana je nazvana po njegovom imenu - Ibrahim. Nakon iskušenja kroz koja ga je Allah dž.š. iskušao i povjerio, On mu je obećao da će ga učiniti imamom ljudima, kao i njegove potomke, osim griješnika, nasilnika i nevaljalaca. 

Živio je 175 godina.