Jakub, sin Ishakov tj. unuk Ibrahimov bio je musliman i on
je otac od Jusufa a.s., a on je poslanik za kojeg se vežu mnogi dogadžaji, a ja
ću se osvrnuti na neke od njih. Prije svega poznato je to da je on bio jako
lijep. Kao maloga braća su ga bacila u bunar te ga je tu pronašla neka karavana
i prodali ga u ropstvo. Upravnikova žena, u čijoj se vlasti mladi Jusuf nalazio
je htijela da počini blud sa njim, ali on je odbio. Allah dž.š. mu je dao
mudžizu tj. da zna tumačiti snove te zahvaljujući tome kasnije biva postavljen
za upravnika rezervi u zemlji u kojoj je živio. Bio je pravedan, blag jer je
oprostio svojoj braći iako ih je mogao kazniti na tom položaju.
Jakub, a.s., je bio nježan i pažljiv otac. Nevolje u kojima
se našao njegov sin Jusuf teško su padale osjećajnom Jakubu, a.s. Njegovu već
čuvenu tugu i žal za Jusufom, Allah u Kur'anu opisuje na sljedeći način:
"I (Jakub, a.s.) se okrenu od njih i reče: "O Jusufe, tugo
moja!" – a očisu mu bile pobijeljele od jada, bio je vrlo potišten. 'Allaha
nam', – rekoše oni - 'ti tolikospominješ Jusufa da ćeš teško oboljeti ili
umrijeti!' 'Ja tugu svoju i jad svoj pred Allaha iznosim, a od Allaha znam ono
što vi ne znate' – reče on."' (Jusuf, 84-86.) Do smrtnog časa Jakub, a.s.,
je svoje sinove, sada već odrasle ljude, upućivao na pravi put ostavljajući im
u amanet da vjeruju u Jednog i Jedinog Boga, Svemogućeg Allaha. Dirljiv je
ternutak opraštanja Jakuba, a.s., sa sinovima na samrtnom času. O tome Allah
kaže: "Vi niste bili prisutni kada je Jakubu smrtni čas došao i kada je
sinove svoje upitao: "Kome ćete se, poslije mene, klanjati?" –
"Klanjaćemo se" – odgovorili su – "Bogu tvome, Bogu tvojih
predaka Ibrahima i Ismaila i Ishaka, Bogu jednome, i mi se Njemu
pokoravamo!" (El-Bekare, 133.) I zaista, mi nismo bili prisutni kada je
Jakubu, a.s., došao smrtni čas, ali nam je Allah sačuvao svjedočanstvo o tome
savjetujući nas šta da činimo kada nam se prikuči smrt. Čini se, ipak, da
savjeti Jakuba, a.s., i njegov primjer nije i naš primjer, jer mnogo roditelja
danas nastoji svojoj djeci u amanet ostaviti kuće, zemlju, auta ili neka druga
dunjalučka blaga, dok je malo onih koji savjetuju, upućuju i insistiraju na
vjeri i vjerovanju u Uzvišenog Allaha. Poslanici su divan uzor, ali očigledno
ne za sve ljude.
Nema komentara:
Objavi komentar