Nastanak života i stvaranje čovjeka po Islamu

Iz plemenitoga Kur'ana, koji se u cijelosti smatra nadnaravnošću, izdvojit ćemo samo četiri ajeta o nastanku čovjeka, na čijim osnovama prvenstveno želimo zaključiti ovu temu.

Međutim, smatramo poželjnim i korisnim da iznesemo i jedan opći osvrt na ajete iz Kur’ana koji se tiču stvaranja.

Kad se radi o ajetima koji se tiču stvaranja našega prepretka Adema, a.s., na njih je zgodno pozivati se prilikom razmatranja smjenjivanja etapa stvaranja, kao i prilikom razmatranja Allahove moći. Kao što smo naprijed isticali, Kur’an zahvata etape kroz koje embrion prolazi u maternici. Dakle, Kur’an zahvata etape kroz koje prolazi i embrion svakog čovjeka poslije Adema, a.s., nakon što se “kap muškog sjemena” oplodi sa ženskim jajašcem, pa sve do dolaska kompletnoga i skladnog čovjeka. Nastanak prvog čovjeka i njegovo stvaranje Kur’an nekad zahvata zajedno s objašnjavanjem etapa razvoja embriona, a nekad ih objašnjava ponaosob. Kad se radi o materijalu, zemlja je bila građa za početno stvaranje, u prvoj etapi, za prvog čovjeka, a i za ljude koji su došli nakon njega. Nakon toga, od zemlje je načinjena ljepljiva masa, zatim prečišćena bit te zemlje, pa blato ustajalo, odn. crna zemlja pripravljena za odvajanje kako bi se preobrazila u ljudsko tijelo, kojem su propisani put i određeni cilj, te, na kraju, prečišćena žitka zemlja, odn. ilovača.

To su materijali koji označavaju etape formiranja čovjeka. Etape koje prolazi embrion u maternici slične su ovim etapama. Nije ni bitno da li je tih etapa četiri ili šest, jer je moguće da se jedna od njih stopi s nekom drugom. Međutim, ovdje je važno da je ta zemljana masa početnih materijala imala formu osnove prvoga etapnog stvaranja čovjeka. Nema sumnje da voda, kao element, ima značajnu ulogu u pretvaranju zemlje u neku mineralnu masu, ili u proteinsku masu. Kur’an o toj masi govori riječima Uzvišenoga: Mi smo, zaista, čovjeka od biti zemlje stvorili (Al-Mu’mnun, 12). Dalje, ajet: ... i da mi od vode sve živo stvaramo. Zar oni neće vjerovati (Al-Anbiya’, 30) također ukazuje na značaj vode. Ovdje je očigledno da sjedinjenje vode sa zemljom predstavlja drugu etapu, koja se razlikuje od prve etape.

Zatim dolazi etapa oblikovanja i davanja čovjeku posebnog lika, na šta ukazuje ajet: Mi smo Adema stvorili od ilovače, od blata ustajalog (Al-Hidžr, 26). Nakon toga slijedi etapa “podešavanja”, odn. stavljanje u ravnotežu cijelog organizma: i kad mu dam lik i u nj udahnem dušu, vi mu se poklonite (Al-Hidžr, 29).

U posljednjoj etapi se “na svijet” pojavljuje novo biće, stvorenje koje, pored svoje materije, posjeduje identitet i dušu, koji se međusobno prožimaju i stapaju. Dakle, pored potpuno skladnog tijela, novo stvorenje posjeduje i duhovnu dubinu. Dolazak čovjeka na tu razinu podrazumijeva određene etape. Kako god bila shvaćena značenja, etape se mogu označiti nazivima: zemlja, bit zemlje, ljepljiva zemlja, blato ustajalo, ilovača. Zatim Uzvišeni Allah čini čast čovjeku time što mu udahnjuje život, imenuje ga Svojim zastupnikom na Zemlji i udostojava ga položajem najplemenitijeg stvorenja. Iste etape, s istim posebnim obilježjima, imale su svoj nastavak i isti slijed i kod onih koji su došli nakon prvog čovjeka. Uz malo posmatranja, jednostavno se može uočiti saglasnost između početka i ukupnog odvijanja etapa u njihovom neprestanom trajanju.

Ljudska smjelost Ademovih potomaka da dođu na Zemlju i nastanjuju je, koja je započela nadnaravnim stvaranjem našeg prepretka Adema, a.s., i naše majke Have, a.s., kasnije je izgledala kao nešto uobičajeno, samo što je oduvijek bilo zastora, paravana za Božanska djela i kompetencije, a tako je i trajno ostalo.

Temeljna svrha života na Zemlji koji je Uzvišeni Allah stvorio, a čovjek ga želi produžavati i u tom pogledu čini dovu, jeste spoznavanje Uzvišenog Allaha i robovanje Njemu. On je Taj koji je čovjeku darovao volju, osjećaje, razum i srce i znatno ga uzdigao iznad drugih stvorenja, a to se ogleda u Njegovoj odluci da Adema učini pročeljem. Zato je taj čovjek morao znati da, zauzvrat takvoj Božanskoj odluci, treba ispunjavati dužnost spoznavanja svoga Stvoritelja i upoznavanja drugih s time, voljeti Ga i prepručivati drugima da Ga vole, da bi ispunio makar dio dužne zahvalnosti Onome ko ga je stvorio u “skladu najljepšem”.

Sada možemo prijeći na ajete iz Kur’ana koji se tiču stvaranja:

1) I mi rekosmo: “O, Ademe, živite, ti i žena tvoja, u Džennetu i jedite u njemu koliko god želite i odakle god hoćete, ali se ovom drvetu ne približavajte pa da sami sebi nepravdu nanesete!” (Al-Baqara, 35).

Kur’an nam govori o ovom pitanju koje se pojavljuje na više mjesta tako što neke riječi različite položaje zauzimaju stavljanjem ispred ili iza nekih drugih riječi, poručujući približno isto, a to je: “Rekli smo Ademu: ‘Nastanite se, ti i tvoja druga, u Džennetu. Prihvatite ga kao svoje stanište! Uživajte u njegovim blagodatima!’”

Da je evolucija istinita i uvjerljiva, Kur’an ne bi prvo pojavljivanje čovjeka osvijetlio kazivanjem o Ademu, a.s., i Havi, a.s. Ako bismo i na trenutak pretpostavili da je tačno ono što tvrde evolucionisti, Kur’an zacijelo ne bi propustio na to ukazati s obzirom na veliki značaj toga sa stanovišta postojanja, pogotovo kad se radi o živim bićima. Da je evolucija, po onome kako pretpostavljaju neki naivni i neuki, način stvaranja života kod Uzvišenog Allaha, neki ajeti bi to dotaknuli makar u prolazu, spomenuli bi to i na to ukazali. Ali, Kur’an pitanje stvaranja čovjeka započinje neposredno s Ademom, a.s., i Havom, a.s., a evoluciju ne spominje ni eksplicitno ni implicitno.

Neki smatraju da prvi ajet sure Al-Insan: Zar je to davno bilo kad čovjek nije bio spomena vrijedan? (Al-Insan, 1), govori o evoluciji. Međutim, ovaj ajet nudi dokaz sasvim suprotan evoluciji, jer ističe jedno dugo vrijeme koje je proteklo a da tokom njega nije bilo nijednog čovjeka. Neki su pred prividom glasnog evolucionističkog pozivanja ovog ajeta osjetili drhtavicu, jer im se činilo da u njemu ima tragova čovjeka u davnim vremenima, iako još nije bilo kompletnog čovjeka. Čak kad bi se moglo prihvatiti i takvo značenje, to ukazuje da je čovjek bio prisutan u Božanskom znanju i u planu Njegovog određenja, a između takvoga prisustva i biološkog postojanja nema nikakve veze. Ako se na ovaj problem osvrnemo iz drugog ugla pa kažemo da je čovjek jezgro Univerzuma, to bi bilo nešto što dovoljno govori o specifičnim naravima čovjeka. Međutim, zauzimanje središta Univerzuma prije postojanja čovjeka, a kamoli stabla, iz temelja se kosi i sa samim pomišljanjem na evoluciju.

2) Isaov slučaj je u Allaha isti kao i slučaj Ademov: od zemlje ga je stvorio, a zatim rekao: “Budi” – i on bi (Alu `Imran, 59).

Kad su ljudi počeli zapadati u sumnju oko stvaranja Isaa, a.s., i njegovog rođenja bez oca, Kur’an je to pitanje objasnio. Istovremeno je otvorio prozor koji omogućuje pogled i na stvaranje prvog čovjeka. Dakle, iako nije bilo objašnjeno rođenje velikana Isaa, a.s., koji nije na svijet došao na uobičajen način, odn. po zakonitostima koje su važile za sve, već je na nadnaravan način došao bez oca, to nikoga ne treba iznenaditi budući da je Adem, a.s., također na svijet došao na nadnaravan način. Uz to treba znati da Adem, a.s., nije imao ni majku. Dakako, Allah radi šta hoće i kako želi, On sve može. Međutim, da bismo shvatili Njegovo djelovanje te da bismo mogli živjeti na ovome svijetu, On je sa Svoga djelovanja skinuo plašt kojim su bili zaklonjeni razlozi i zakoni. Tako su pojave postale vidljive kao da su povezane jednim trajnim usklađivanjem. Kad bi bilo drugačije, tu ne bi bilo života. Pozivajući se na mudrost i određeni razlog stvaranja, Kur’an ponekad naruši tu povezanost, a mi to nazivamo “nadnaravnošću”. Stvaranje Adema, a.s., i Isaa, a.s., spada u nadnaravnosti. To stvaranje nije, kako tvrde evolucionisti, vezano za neku određenu epohu, niti za neki zakon, niti za prilagođavanje, a ni za neke mutacije.

Kur’an često iznosi uvjerljive primjere i poređenja za činjenice koje je nekada teško razumjeti. Prilikom poređenja, treba postojati sličnost između onoga što se upoređuje i onoga sa čim se upoređuje, kako bi se moglo jedno uzeti kao primjer sličan drugome. Oni koji ne žele vjerovati u rođenje Isaa, a.s., bez oca, trebaju obratiti pažnju na stvaranje Adema, a.s., koji ne samo što nije imao oca, već nije imao ni majku. Ko u to vjeruje, ne može a da ne vjeruje u primjer Isaa, a.s.

Dakle, ljudi su, do pojavljivanja teorije evolucije, vjerovali u nadnaravno stvaranje Adema, a.s., od strane Uzvišenog Allaha. Pozivajući se na to, Kur’an primjer stvaranja Adema, a.s., donosi, jer ne bi bilo moguće nepoznato objasniti nečim drugim što je nepoznato, već to treba ispuniti nečim što je poznato. Tokom ljudske historije, ljudi su bili povjerovali u Adema, a.s., i smatrali su ga ocem cjelokupnog ljudskog roda. Historija vjera je, također, na istim osnovama Adema, a.s., posmatrala sve do pojavljivanja Darvina. Od toga niko nije odstupao. Nakon Darvina, neki su počeli isticati neke životinje, kao što je majmun, u svojstvu pretka i pradjeda čovjeku. Međutim, ovaj ajet, na jedan jasan način u kojem nema ništa upitno, kaže da je Adem, a.s., otac ljudskog roda te da je na nadnaravan način stvoren od strane Uzvišenog Allaha.

3) I kad Gospodar tvoj reče melecima: “Ja ću stvoriti čovjeka od ilovače, od blata ustajalog, i kad mu dam lik i u nj udahnem dušu, vi mu se poklonite! (Al-Hidžr, 28-29).

Ovaj ajet obavještava da je Uzvišeni Allah stvorio Adema, a.s., od zemlje, od zemlje koja se počela raspadati. Zatim mu je dao određeni oblik u ustajalom blatu. Zatim se to ustajalo blato stvrdnulo i postalo ilovača. Čovjek je stvoren od te ilovače, kojoj je dat ljudski oblik i u njega udahnut život. Postoji časni hadis koji navodi da je Adem, a.s., stvoren iz svih vrsta zemlje na Planeti, odn. da je iscijeđen iz svih elemenata zemlje. Moguće je da se izrazom ustajalo blato, unesenim u ovaj ajet, želi označiti masa od proteina ili pasta od proteina? Možda to cijeđenje i pročišćavanje stoje i iza imena Adem koje znači “čist (safiyyun)”, ili “(Safiyyu l-Lah)”?

Kad posmatramo ovaj ajet, kao i prethodne ajete koje smo naveli, vidimo da stvaranje Adema, a.s., ne počiva ni na kakvome drugom nastajanju mimo zemlje i vode, odn. mimo elemenata zemlje, te da on nije prošao evolutivne etape počevši od crva preko žabe, ptice, konja i majmuna. Vidjet ćemo i da je svaki čovjek stvoren od hude tekućine, odn. od kapi sjemena koje se oplođuje s jajašcem u maternici, a nakon toga, kao embrion, prolazi kroz brojne etape. Zatim se, tokom jedne od tih etapa, u njega udahnjuje život. Onako kako se materijalno postojanje čovjeka sastoji od zraka, vode i zemlje, Uzvišeni Allah je stvorio Adema, a.s., na isti način, od elemenata iscijeđenih iz zraka, vode, blata i zemlje, kako bi oblikovao njegov materijalni sklop, odredio mu specifičnu narav, tokom jedne od etapa udahnuo u njega život, ali bez oca i majke.

Jasno je da je stvaranje Isaa, a.s., i Adema, a.s., onako kako to i Kur’an ističe, nadnaravno stvaranje; jedan je bez oca, a drugi i bez oca i bez majke. Kur’an ovdje ukazuje i na prisutnu vezu između ova dva stvorenja sa stanovišta nadnaravnosti. Mi se možemo uvjeriti i u nepostojanje velike razlike između stvaranja Adema, a.s., i ljudi koji su nakon njega došli, ako izuzmemo njegovo stvaranje bez oca i majke. Stvaranje u oba slučaja počiva na elementima zraka, zemlje i vode. Ti elementi su se u jednom slučaju pretvorili u kap sjemena prisutnog u očevome spolnom organu i jajašce u maternici, a u drugom slučaju su se pretvorili u život na nekome mjestu koje je zamijenilo položaj i ulogu maternice.

4) O, ljudi, bojte se Gospodara svoga, koji vas od jednog čovjeka stvara, a od njega je i drugu njegovu stvorio, i od njih dvoje mnoge muškarce i žene rasijao. I Allaha se bojte – s imenom čijim jedni druge molite – i rodbinske veze ne kidajte, jer Allah, zaista, stalno nad vama bdi! (An-Nisa’, 1).

Kur’an ističe da svi ljudi potječu od jednog čovjeka, a odbija njihovo porijeklo od niza očeva. Poželjno je ovdje podvući izraz jedan čovjek, koji ukazuje na činjenicu da je iz tog čovjeka stvorena njegova drūga, onako kako stoji u komentaru koji smo izložili u prethodnoj podnožnoj napomeni, kao i u skladu s istinom iznesenom u jednom broju ajeta o stvaranju svega u parovima. Taj jedan čovjek, kao ni njegova drūga stvorena s istom ljudskom naravi, nisu neka karika iz nekog evolutivnog lanca. On je otac jedne vrste, a njegova drūga je majka te iste vrste.

Neki ajeti o stvaranju

Mi smo, zaista, čovjeka od biti zemlje stvorili (AlMu’minūn, 12).

I da mi od vode sve živo stvaramo. Zar oni neće vjerovati (Al-Anbiyā’, 30).

I kad je melekima Gospodar tvoj rekao: “Stvoriću čovjeka od ilovače, pa kad mu savršen oblik dam i život u nj udahnem, vi mu se poklonite!” meleki su se, svi do posljednjeg, zajedno poklonili osim Iblisa; on se uzoholio i postao nevjernik (Sād, 71-74).

On od vode stvara ljude i čini da su rod po krvi i po tazbini. Gospodar tvoj je kadar sve (Al-Furqān, 54).

Allah vas stvara od zemlje, zatim od kapi sjemena, i najzad vas čini muškarcima i ženama (Fātir, 11).

On vas od zemlje stvara i čas smrti određuje, i samo On znakada će Smak svijeta biti, a vi opet sumnjate (Al-An’ām, 2).

On vas stvara od jednog čovjeka da na zemlji živite i da u njoj sahranjeni budete, -Mi potanko pružamo dokaze ljudima koji razumiju (Al-An’ām, 98).

Koji sve savršeno stvara, koji je prvog čovjeka stvorio od ilovače – a potomstvo njegovo stvara od kapi hude tekućine, zatim mu savršeno udove uobliči i život mu udahne, - i On vam sluh i vid i pameti daje, - a kako vi malo zahvaljujete! (As-Sadžda, 7-9).

On je čovjeka od sasušene ilovače, kao što je grnčarija, stvorio (Ar-Rahmān, 14).

Photo credit:Pixabay.com