Sura El-Kehf i Dedždžalova iskušenja

Poslanik, a.s., je rekao da će, ko bude učio suru Kehf, biti spašen od Dedždžalovih iskušenja, jer će Dedždžal doći sa ove četiri fitne. Imat će vlast, znanje, bogastvo i iskušenje vjere kao svoje adute. Dedždžal će tražiti od ljudi da obožavaju njega umjesto Allaha i to će biti iskušenje u vjeri; kontrolisat će kišu i ljude će dovodit u iskušenje svojim bogastvom, što će biti iskušenje u imetku; iskušavat će ljude “znanjem” i vijestima koje će im kazivati, što će predstavljati iskušenje u znanju; te će kontrolisati velike dijelove Zemlje, što će označavati iskušenje u vlasti i moći. Poslanik, a.s., je rekao, a prenosi Hakim, da „od postanka Adema pa do kraja svijeta, nema većeg iskušenja od iskušenja Dedždžala“.

Muhammed, a.s., je u drugim hadisima naveo kako se spasiti i zaštititi od Dedždžalovih iskušenja. U vjerodostojnim hadisima potvrđeno je da učenje sure El-Kehf štiti od Dedždžala. Ebu Derda, r.a., prenosi da je Poslanik, a.s., rekao: “Ko nauči deset ajeta s početka sure El-Kehf, bit će zaštićen od Dedždžala.” U drugom rivajetu spomenuto je: “…s kraja sure El-Kehf”. (Muslim, br. 809) Također, postoje vjerodostojne predaje koje potvrđuju vrijednost učenja cijele sure Kehf. U nekim od tih predaja spomenuto je da to učenje treba biti petkom ili uoči petka, a u drugim predajama učenje sure Kehf nije vezano za određeni dan. Prenosi se od Ebu Seida el-Hudrija, r.a., da je Poslanik, a.s., rekao: “Ko prouči suru El-Kehf noć uoči petka ili u petak prije nego se imam popne na minber, to će mu biti svjetlo između njega i Drevnog hrama (Kabe) i to će mu biti otkup za grijehe koje je počinio između dvije džume.” (Ed-Darimi, br. 3407.)

Sura Kehf, kao što se vidi iz hadisa, zaštita je od Dedždžalovih iskušenja s kojima će on doći. Međutim, iskušenja u vjeri, imetku, znanju, vlasti, bilo je i biće ih i prije Dedždžalove pojave. Ajeti iz sure Kehf nude rješenja za navedena iskušenja.

Za iskušenje u vjeri spominje se dobro društvo:

وَاصْبِرْ نَفْسَكَ مَعَ الَّذِينَ يَدْعُونَ رَبَّهُم بِالْغَدَاةِ وَالْعَشِيِّ يُرِيدُونَ وَجْهَهُ

„Budi čvrsto uz one koji Gospodara svoga mole ujutro i navečer u želji da naklonost Njegovu zasluže…“El-Kehf, 28.

Kod iskušenja bogastva spominje se ispravno poimanje dunjaluka kao pozornice prolaznosti na kojoj će sve nestati, pa koliko god čovjek imao, osim dobra svog, neće ništa drugo ponijeti:

وَاضْرِبْ لَهُم مَّثَلَ الْحَيَاةِ الدُّنْيَا كَمَاء أَنزَلْنَاهُ مِنَ السَّمَاء فَاخْتَلَطَ بِهِ نَبَاتُ الْأَرْضِ فَأَصْبَحَ هَشِيمًا تَذْرُوهُ الرِّيَاحُ

„Život na ovom svijetu je kao bilje koje iznikne a na kraju postane suho i vjetrovi ga raznesu.“ El-Kehf, 45.

Rješenje za iskušenje znanja jeste skromnost i strpljivost, te izbjegavanje oholosti, a oholost je prvi grijeh koji je počinjen na nebesima i na Zemlji.

Kod iskušenja vlasti i moći navodi se iskrenost i pravednost, koje bi trebale da krase one kojima je povjeren emanet koji nose, emanet upravljanja i namjesništva.

Dobro društvo, skromnost, strpljivost, ispravno shvatanje i poimanje prolaznosti, te iskrenost i pravednost, karakteristike su koje pomažu da se iskušenja lakše prevaziđu. A iskušenja će biti uvijek, a najteža će biti kada se Dedždžal pojavi. Zaštita od Dedždžala jeste učenje sure Kehf, pa ko zna učiti – ako se želi Dedždžalovih iskušenja sačuvati – neka uči suru Kehf, dok onaj koji ne zna, neka onda makar čita prijevod značenja ajeta iz sure Kehf.

Izvor: Mizkalesija.ba

Kur'anski stav o nastanku i svrhi svijeta

Svijet je, po Kur`anu, stvorio Uzvišeni Gospodar Allah dž.š.To se ne odnosi samo na zemlju i obližnje nebo nego je to čitav svemir. Allah sebe naziva „Gospodarom svjetova“.

„I od Njegovih znakova je stvaranje nebesa i zemlje i svih živih bića što ih je po njima razasuo.I On je moćan da ih iskupi kada bude htio“. (Eš - Šura, 29.)

Kaže ibnu Džerir et-Taberi u svom tefsiru tumačeći ovaj ajet: “I od Njegovih jasnih dokaza ljudima su Njegova moć da oživi svakoga poslije nestanka i da proživi svakoga iz mezarova, nakon što je stvorio sve od nebesa pa do zemlje i nakon što je sve rasporedio i uredio na zemlji i u vasioni“.

Prema Kur`anu u svemiru postoje osim našeg sunčanog sis­tema još bezbrojni sistemi.

 „Allah je sedam nebesa i isto toliko zemalja stvorio; Njego­vo naređenje na sve se njih odnosi, a nek znate da je Allah kadar sve i da Allah znanjem Svojim sve obuhvata!“ (Et - Talak, 12.)

Ibnu Džerir et-Taberi tumačeći ovaj ajet kaže: “Stvorio je koliko nebesa toliko i zemalja, i u svakoj ima od stvorenja kao što je na sadašnjim“.

Kaže ibnu Abbas r.a.:“Kada bih vam tumačio ove ajete vi ne biste u njih vjerovali, a nevjerstvo u njih bi vas odvelo u nevjerstvo“.

Allahovo stvaranje u svjetlu nauke

Nauka nam danas otkriva da ovaj svijet na kome živimo nije jedini svijet,da osim ovog svijeta postoji još jedan nevidljivi drugi svijet. Taj drugi svijet je mikrokosmos. To je nevidljivi svijet koji možemo vidjeti samo uz pomoć mikroskopa. Radi se o svijetu atoma, elementarnih i subatomskih čestica, molekula i mikroorga-nizama.To otkriće uzdrmalo je predstavu ljudi o našem materijal­nom svijetu. Sada smo konačno shvatili da smo griješili kada smo govorili da ne vjerujemo u ono što ne vidimo, a da vjerujemo samo u ono što vidimo. Shvatili smo da može da postoji i ono što ne vidimo.Uz to, nauka je otkrila da ono što vidimo nikada u stvar­nosti nije onako kako to mi vidimo. To što mi vidimo u stvarnosti uvijek izgleda drugačije. Zaključak je da su naša čula nepouzdana i da pomoću njih ne možemo spoznati datu stvarnost.

Ubrzanim razvojem nauke i tehničkih sredstava, nau­ka ubrzo otkriva da postoji još jedan nevidljivi kosmos, a to je matematički kosmos. Taj treći, nevidljivi kosmos, otkriven je uz pomoć matematike i sistema koji se temelje na matematičkim za­konitostima. Radi se o sljedećem: Kada česticama u prirodi odre­dimo odgovarajuću numeričku vrijednost otkrit ćemo da postoji vrhunski savršen matematički red i sklad u međusobnom povezi­vanju tih čestica. Ustvari, otkrit ćemo da je Uzvišeni Allah dž.š.te čestice povezao koristeći Svoje programske i druge matematičke zakonitosti, odnosno da ih je povezao - s mjerom. Pitamo se kako otkriti taj matematički kosmos?

Da bismo otkrili taj nevidljivi svijet treba taj svijet da pos-matramo „očima“ matematike.Upitat ćemo se, šta bi matematika vidjela kada bi imala oči i kada bi posmatrala svijet u kojem mi živimo? Zamislit ćemo da možemo da razgovaramo sa matema­tikom. Kada to zamislimo, reći ćemo matematici da pogleda u to i to Božije djelo i da nam „kaže“ šta vidi. Matematika će nam odmah dati odgovore na sva ta pitanja. Čim dobijemo te odgovore odmah ćemo saznati kako konkretno izgleda matematički kosmos. Dakle, kada se matematički izračuna vidi se da su tablice kreirane u znaku relacije: par-nepar. Prva perioda ima dva hemijska ele­menta, a to je par elemenata; druga i treća perioda prestavljaju par perioda sa po osam elemenata. Četvrta i peta perioda predstavlja­ju par perioda sa po osamnaest elemenata. Šesta i sedma perioda prestavlja par perioda sa po 32 elementa itd. Odmah zaključujemo da je relacija par nepar jedan od izraza za mjeru u stvaranju tog Božijeg djela. Mi vjernici dobro znamo da je stvaranje u parovima jedna od Božjih zakonitosti u stvaranju našeg materijalnog svijeta u kome živimo.

Postavlja se pitanje da li je svemir ovakav kakav je sad ili je nastao odjednom, ili je Bog stvorio elemente iz kojih je dugotraj­nim razvojem kroz milijune ili čak milijarde godina došlo do da­našnjeg stanja? Nauka je tek početkom dvadesetog vijeka otkrila da se svemir konstantno širi. Sve je nastalo od prve materije koja je gusta i ne može se defnirati. Od nje je poslije „velike eksplozije“ nastao kosmos tj.galaksije.

Kur`an nam o tom slučaju eksplicitno kazuje:

„Zar ne vide nevjernici da su nebesa i zemlja činili jednu masu i da smo ih mi razlučili, i sve što je živo izveli sno iz vode? Pa zar oni ne vjeruju. ?"(El-Enbija, 29.)

Jedan od najznačajnijih učenjaka, fzičara i astronoma dana­šnjice Stiven Hoking, nazvan drugin Njutnom, kaže: “Prilikom „velike eksplozije“ kojom je stvorena i materija, i ne samo to već je stvoreno i mjesto i vrijeme, tom mudrom eksplozijom upravljao je Bog, jer da nije tako bilo svemir bi se raspao, i to da se kretao samo jednim djelićem sekunde brže.“

U prethodno navedenom su upotrebljene dvije riječi koje ujedno označavaju dva presudna stanja u procesu stvaranja i preob­ražaja kroz koje je prošao kosmos. Glagol retk u jezičkom značenju riječi označava objedinjenost, zajedništvo. To je ujedno i prva faza u procesu stvaranja kosmosa. Riječ fetk je ravno eksploziji, razje-dinjavanju što je druga faza u procesu stvaranja kosmosa.

Iz ovog ajeta se može izvesti jasan zaključak da je Svemogući Bog najprije stvorio određene elemente koji su činili jednu haotičnu masu koja je u kasnijem razvoju poprimila i određene oblike. Ne­besa su u početku bila u plinovitom stanju kako se to vidi jasno iz ovog ajeta:

 „Zatim je svoju moć okrenuo prema nebu koje je bilo dim,pa je rekao njemu i zemlji: “Dođite milom ili silom“! a oni rekoše: “Dolazimo pokoravajući se“. (Fussilet, 10.)

Prema tome, postupnost u stvaranju, odnosno, razvoju svije­ta je jedna od kur`anskih istina koja se u cjelosti poklapa sa shvatanjem današnje nauke o postanku i razvoju svemira. Ima dosta ajeta koja govore da je svijet u svom razvoju prošao kroz duge vre­menske periode.

 „ Vaš Gospodar je Allah koji je stvorio nebesa i zemlju za šest dana“. (El-E'araf, 53.)

U Kur`anu se - kako smo vidjeli - govori o danima, a ne o dugim vremenskim periodima pa se postavlja pitanje: na osnovu čega se ovi dani mogu smatrati dugim vremenskim razdobljima? To nam objašnjavaju drugi ajeti iz kojih vidimo da Božji dani nisu dani kako ih mi ljudi računamo.

 „I oni te požuruju s kaznom (da im dođe kazna), a Allah neće iznevjeriti Svoje obećenje. Zaista je jedan dan tog tvoga Gospoda kao hiljadu godina kako ih vi brojite.“(-Hadždž, 47.)

„Meleki i Duh penju se Njemu u jednom danu čije je traja­nje pedeset hiljada godina (na zemlji).“(El-Me'aridž, 4.)

Prema tome, jasno je da riječ „dan“ ne znači ovdje obični naš dan, već se radi o dugim vremenskim periodima. Kako proizilazi iz ovih ajeta riječ “dan“ kod Boga je prema našem računanju vrlo dug vremenski razmak, pa je onda potpuno jasno da šest dana stvaranja znači šest dugih, vrlo dugih vremenskih perioda u stva­ranju svijeta.

Odnos Islama prema suicidu

Mnogo je onih koji nisu ni svjesni kolikih je razmjera kod nas i u svijetu ova opasna pojava. Naime, radi se o broju koji prelazi 800 000 slučaja svake godine.

Nakon tog saznanja pokrenuta su brojna istraživanja koja su sa raznih aspekata razmatrala ovaj fenomen. Ali prije toga evo još nekih zastrašujućih podataka i činjenica do kojih su došli istraživači:

●    svakih 40 sekundi se na nekom dijelu zemaljske kugle dogodi samoubistvo

●    oko 873 000 ljudi svake godine izvrši samoubistvo

●    450 miliona ljudi boluje od nervne rastrojenosti i duševne nestabilnosti

●    u više od 90 % slučajeva razlog samoubistva je duševna nestabilnost i osjećaj beznadežnosti

●     samoubistvo je na osmom mjestu na ljestvici uzroka smrti u SAD

●    muškarci u odnosu na žene četiri puta više posežu za samoubistvom kao izlazom za svoje probleme

●    žene opet češće pokušavaju izvršiti samoubistvo

●    u 60% slučajeva samoubistvo je izvršeno vatrenim oružjem

●    istraživanja potvrđuju da je češća pojava samoubistva starijih osoba koji navrše 65 godina starosti i da su oni većinom muškarci.

Razlozi samoubistva

Postoji mnogo razloga zbog kojih ljudi posežu za očajničkim činom samoubistva, ali su istraživanja pokazala da su najčešći sljedeći razlozi:

●    beznadežnost,

●    razmišljanje o samoubistvu i pokušaj istog,

●    alkoholizam i upotreba droge,

●    nepostojanje jake vjere i svijesti da je suicid strogo zabranjen, tako da se taj korak olahko shvata ili se čak pozdravlja kao hrabar potez za nemogućnost da razum podnese veliku odgovornost za neuspjeh ili gubitak,

●    gubitak nečega veoma vrijednog (drage osobe) ili velika materijalna ili druga šteta,

●    psihološki faktori poput izolacije i neprijateljskog ponašanja i raspoloženja koji mogu voditi razmišljanju o suicidu.

Faktori zaštite od samoubistva koje spominje moderna nauka

Učenjaci (psiholozi, pedagozi, sociolozi i dr.) koji su proučavali hiljade slučajeva suicida ističu nužnost posvećivanja velike pažnje prema osobama koje pokazuju da se radi o duševno rastrojenim i psihički nestabilnim osobama, te skreću pažnju na obavezu njihovog zdravstvenog zbrinjavanja, liječenja u ustanovama specijaliziranim za te slučaje. Poznato nam je da ljekari liječe onda kada se bolest već pojavi. Učenjaci nisu do sada uspjeli pronaći lijek koji će umanjiti procenat suicida jer podaci pokazuju da je taj procenat konstantan, a nekada se čak i povećava.

Zastrašujuće cifre i pokazatelji

Evo statističkih podataka istraživanja u SAD-u 2002. godine:

●    broj samoubistava te godine u SAD- u je bio preko 31 000, 25 000 muškaraca i 6000 žena,

●    više od 5000 osoba su bili stariji od 65 godina, a oko 4000 su bili mladi (15-24 godine),

●    na osnovu ovih podataka dolazimo do zaključka da u SAD-u svakih 15 min. dođe do jednog samoubistva,

●    17 000 osoba je samooubistvo izvršilo pucajući iz pištolja, više od 6000 je izabralo vješanje, oko 700 se bacilo sa visokih zgrada, a preko 300 je odabralo smrt utapanjem u vodi,

●    godišnje u prosjeku pogine oko 100 000 osoba u raznim nesrećama, dok 30 000 ih izvrši samoubistvo,

●    u ovom izvještaju od 2002. godine se spominje da je pored ovog broja još 5000 Amerikanaca pokušalo izvršiti samoubistvo.

Iako je nauka uznapredovala a uz nju i sredstva za liječenje ove pojave, procenat samoubistava se povećao za 60 % u drugoj polovici prošlog stoljeća.

Prije se vjerovalo da svaka osoba ima ispunjene pretpostavke koje vode suicidu, ali danas se sa sigurnošću zna da je to uvjetovano određenim okolnostima. Također se prije vjerovalo da govor o suicidu ohrabruje i vodi njegovoj realizaciji, ali su istraživanja pokazala suprotno, tj. da razgovor o suicidu, njegovim posljedicama i bolnim rezultatima sprečavaju, odnosno smanjuju njegov broj.

Kur’anski lijek

Učeći i proučavajući Kur’an Časni nailazimo na ajete koji ukazuju na činjenicu da islam nije zanemario ovu pojavu, nego naprotiv, poklonio joj je dužnu pažnju i ukazao na pravilan način preventivnog liječenja. Kur’an sasvim jasno i jednostavno govori o suicidu i kaže: „I ne ubijajte se“(En-Nisa’, 29.), a muslimani su dužni poslušati ono što im njihov Gospodar, Allah, dž.š., naređuje.

Ali ako se pitamo da li je ovo dovoljno kao lijek, odgovor je ne, jer moderna istraživanja ukazuju na to da je neophodno u srca onih koji prezaju za samoubistvom ubaciti dozu nade i sa njima milosrdno postupati. Zato su otvoreni mnogobrojni centri i specijalizirane ustanove za liječenje onih koji imaju jak poriv za samoubistvom.

U Kur’anu odmah nakon citiranog dijela ajeta slijedi dio u kojem je radosna vijest za svakog mu’mina i nada koja nosi u sebi optimizam i milost: „Zaista je Allah prema vama milostiv.“

Nakon što smo saznali i uvidjeli da je najveći broj slučajeva suicida izazvan osjećanjem beznadežnosti, biva nam jasno koliki je značaj toga da Uzvišeni Allah uputi riječi u kojima se spominje Njegova milost.

Ali zapitajmo se da li je kao lijek dovoljno govoriti samo o nadi i milosti! Odgovor je ne, nije,  jer nekim ljudima to ne pomaže i nije im to dovoljno, nego se moraju i zaplašiti riječima koje ukazuju na posljedice suicida. Do tog zaključka su dovela mnoga naučna istraživanja, a na to je Kur’an ukazao još prije više od 14 stoljeća. Odmah u slijedećem ajetu Allah, dž.š., kaže: „A ko to nepravično i nasilno uradi (počini samoubistvo), Mi ćemo u vatru baciti, to je Allahu lahko.“(En-Nisa’ 30.)

Duboko razmislimo o ovoj kazni: „Mi ćemo ga u vatru baciti.“ Uistinu je to užasan kraj i zastrašujuća prijetnja svakom koji razmišlja ili pokuša da digne ruku na sebe.

Na osnovu izloženog sasvim je jasno da je Kur’an ponudio odgovarajući i funkcionalan lijek, a dokaz je i činjenica da je u islamskom svijetu među muslimanima veoma mali broj suicida. Islamsko učenje je tome dalo svoj najveći i presudan doprinos, za razliku od drugih naroda i njihovih svjetonazora.

Uzvišeni Allah upozorava i na drugim mjestima u Kur’ani Kerimu da ne dozvolimo sebi taj luksuz da uništimo svoj život koji nam je dat kao dar i emanet i da na to dobro uzvratimo činjenjem zlodjela koje na kraju vodi u propast:

„I ne bacajte se rukama svojim u propast!“ (El-Bekare, 195.)

U povijesti islama poznat je slučaj uglednog i hrabrog čovjeka koji je bio neustrašiv u mnogim bitkama boreći se na strani muslimana, ali je pokleknuo u momentima kada je bio ranjen, te je sa svojom sabljom izvršio samoubistvo. Allahov Poslanik, s.a.v.s., je objavom obaviješten da će dotični izvršiti samoubistvo pa je rekao: „On je stanovnik Džehennema!“

Svakako i da čvrsta vjera u Allahovo određenje dobra i zla pomažu u preventivnom liječenju pokušaja suicida. Zato Allahov Poslanik, s.a.v.s., uči omladinu svog vremena, ali i sve ljude do Sudnjeg dana sljedećoj činjenici u koju nema ama baš nikakve sumnje: „O mladiću, podučit ću te nekim riječima… i znaj, kada bi se čitav svijet skupio da ti kakvu korist donesu, ne bi je mogli donijeti, osim sa onim što ti je Allah propisao. A kada bi se sakupili da ti kakvu štetu nanesu, ne bi ti je mogli nanijeti, osim u onom što ti je Allah već propisao. Podignuta su pera i osušile stranice.“ (Tirmizi i Ahmed)

I na kraju želim da zaključim riječima da je istinska vjera najbolji lijek i preventiva za problem suicida.

Melek Ridvan - čuvar Dženneta

Ridvan, a.s., jeste melek koji je zadužen za Džennet ali ga ibn Kesir spominje u svom djelu Bidaje ven nihaja, pa kaže:

” Čuvar je Dženneta Ridvan, a.s.,  i spominje se pod istim imenom u nekim hadisima.”

Čuvari Dženneta su meleki zaduženi za Džennet pod vođstvom Ridvana, a.s., a spominju se u ovom ajetu:

“Edenski Vrtovi, u koje će ući oni, i roditelji njihovi, i žene njihove, i porod njihov – oni koji su bili čestiti – i meleki će im ulaziti na svaka vrata: ‘ Mir neka je vama, zato što ste trpjeli, a divno li je najljepše prebivalište! ‘ “

Iman bez vjerovanja u Melek nije ispravan. Musliman mora vjerovati u sve ono što je došlo u Kur’anu i sunnetu o Melecima, bez dodavanja ili oduzimanja od toga, i bez ulaženja u suštinu toga preko onoga što je došlo u Kur’anu i sunnetu.

Allah, dželle šanuhu, nas je obavijestio u Kur'anu da meleki imaju krila: neki po dva po dva krila, neki po tri, a neki i više od toga. Rekao je Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, : «Hvaljen neka je Allah, stvoritelj nebesa i Zemlje, koji meleke sa po dva, tri i četiri krila čini izaslanicima; On onome što stvara dodaje što hoće, On, uistinu, sve može.» (En-Nedžm, 1).

Allah, dželle šanuhu, ih je stvorio u lijepom i plemenitom obliku. Kaže Allah, dželle šanuhu : «Uči ga jedan ogromne snage, razboriti, koji se pojavio u liku svome.» Tumačeći drugi dio ajeta «razboriti koji se poja Iman bez vjerovanja u Melek nije ispravan. Musliman mora vjerovati u sve ono što je došlo u Kur’anu i sunnetu o Melecima, bez dodavanja ili oduzimanja od toga, i bez ulaženja u suštinu toga preko onoga što je došlo u Kur’anu i sunnetu.

Allah, dželle šanuhu, nas je obavijestio u Kur'anu da meleki imaju krila: neki po dva po dva krila, neki po tri, a neki i više od toga. Rekao je Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, : «Hvaljen neka je Allah, stvoritelj nebesa i Zemlje, koji meleke sa po dva, tri i četiri krila čini izaslanicima; On onome što stvara dodaje što hoće, On, uistinu, sve može.» (En-Nedžm, 1).

Allah, dželle šanuhu, ih je stvorio u lijepom i plemenitom obliku. Kaže Allah, dželle šanuhu : «Uči ga jedan ogromne snage, razboriti, koji se pojavio u liku svome.» Tumačeći drugi dio ajeta «razboriti koji se pojavio u liku svome», Ibn-Abbas je rekao: «tj. lijepog izgleda», a neki su to protumačili sa snagom. Između ova dva tumačenja nema oprečnosti, jer su meleki i lijepi i snažni. 

Photo credit: Pixabay.com

Melek Mikail - jedan od najodabranijih meleka

On je jedan od najodabranijih meleka, spominje se u Kur’anu, odmah nakon Džibrila. Njegova funkcija jeste spuštanje kiše i opskrbe. Mikail ima svoje pomoćnike, meleke, koji čine ono što im on naredi naredbom Gospodara svoga: usmjeravaju vjetrove i oblake, onako kako to Allah želi. Nema niti jedna kap kiše a da je ne spušta po jedan melek na njeno određeno mjesto na Zemlji.

Vjerovanje u meleke sastavni je i neodvojivi dio imana. Meleki pripadaju višem, duhovnom redu stvari (gajb) kao i ruh, ahiret, džennet i džehennem. Zato su meleki, kao gajb, a uistinu postojeći svijet i bića, s onu stranu ljudskog znanja, iskustva, razumijevanja i poimanja. Svjedok je i garant njihovog postojanja Allah u Objavi i Poslanik u hadisu.  Kuran kategorički upozorava:

"A onaj ko ne bude vjerovao u Allaha, i u meleke Njegove, i u knjige Njegove, i u poslanike Njegove, i u onaj svijet - daleko je zalutao."
(Kuran, en-Nisa,136.)

Tako se mogu, kako Kuran svjedoči, izričito po Allahovoj odredbi pretvarati u ljude. Meleki posjeduju ogromnu snagu i moć, kako bi mogli od Allaha povjerene funkcije izvršavati. Takvih osam meleka drže i čuvaju Arš.

Melek se Mikail, prema učenju islama, brine o svim prirodnim promjenama, kakve su: strujanje vjetra, kretanje oblaka, padanje kiše i snijega, rast bilja, nafaka stvorenja i sve što je u vezi s tim. Samo jedan kuranski ajet spominje meleka Mikaila.

"Ko je neprijatelj Allahu, i melekima Njegovim, i poslanicima Njegovim, i Džibrilu, i Mikailu - pa, Allah je, doista, neprijatelj onima koji neće da vjeruju."
(Kuran, el-Bekare, 98.)

 Photo credit: Pixabay.com

Nastanak života i stvaranje čovjeka po Islamu

Iz plemenitoga Kur'ana, koji se u cijelosti smatra nadnaravnošću, izdvojit ćemo samo četiri ajeta o nastanku čovjeka, na čijim osnovama prvenstveno želimo zaključiti ovu temu.

Međutim, smatramo poželjnim i korisnim da iznesemo i jedan opći osvrt na ajete iz Kur’ana koji se tiču stvaranja.

Kad se radi o ajetima koji se tiču stvaranja našega prepretka Adema, a.s., na njih je zgodno pozivati se prilikom razmatranja smjenjivanja etapa stvaranja, kao i prilikom razmatranja Allahove moći. Kao što smo naprijed isticali, Kur’an zahvata etape kroz koje embrion prolazi u maternici. Dakle, Kur’an zahvata etape kroz koje prolazi i embrion svakog čovjeka poslije Adema, a.s., nakon što se “kap muškog sjemena” oplodi sa ženskim jajašcem, pa sve do dolaska kompletnoga i skladnog čovjeka. Nastanak prvog čovjeka i njegovo stvaranje Kur’an nekad zahvata zajedno s objašnjavanjem etapa razvoja embriona, a nekad ih objašnjava ponaosob. Kad se radi o materijalu, zemlja je bila građa za početno stvaranje, u prvoj etapi, za prvog čovjeka, a i za ljude koji su došli nakon njega. Nakon toga, od zemlje je načinjena ljepljiva masa, zatim prečišćena bit te zemlje, pa blato ustajalo, odn. crna zemlja pripravljena za odvajanje kako bi se preobrazila u ljudsko tijelo, kojem su propisani put i određeni cilj, te, na kraju, prečišćena žitka zemlja, odn. ilovača.

To su materijali koji označavaju etape formiranja čovjeka. Etape koje prolazi embrion u maternici slične su ovim etapama. Nije ni bitno da li je tih etapa četiri ili šest, jer je moguće da se jedna od njih stopi s nekom drugom. Međutim, ovdje je važno da je ta zemljana masa početnih materijala imala formu osnove prvoga etapnog stvaranja čovjeka. Nema sumnje da voda, kao element, ima značajnu ulogu u pretvaranju zemlje u neku mineralnu masu, ili u proteinsku masu. Kur’an o toj masi govori riječima Uzvišenoga: Mi smo, zaista, čovjeka od biti zemlje stvorili (Al-Mu’mnun, 12). Dalje, ajet: ... i da mi od vode sve živo stvaramo. Zar oni neće vjerovati (Al-Anbiya’, 30) također ukazuje na značaj vode. Ovdje je očigledno da sjedinjenje vode sa zemljom predstavlja drugu etapu, koja se razlikuje od prve etape.

Zatim dolazi etapa oblikovanja i davanja čovjeku posebnog lika, na šta ukazuje ajet: Mi smo Adema stvorili od ilovače, od blata ustajalog (Al-Hidžr, 26). Nakon toga slijedi etapa “podešavanja”, odn. stavljanje u ravnotežu cijelog organizma: i kad mu dam lik i u nj udahnem dušu, vi mu se poklonite (Al-Hidžr, 29).

U posljednjoj etapi se “na svijet” pojavljuje novo biće, stvorenje koje, pored svoje materije, posjeduje identitet i dušu, koji se međusobno prožimaju i stapaju. Dakle, pored potpuno skladnog tijela, novo stvorenje posjeduje i duhovnu dubinu. Dolazak čovjeka na tu razinu podrazumijeva određene etape. Kako god bila shvaćena značenja, etape se mogu označiti nazivima: zemlja, bit zemlje, ljepljiva zemlja, blato ustajalo, ilovača. Zatim Uzvišeni Allah čini čast čovjeku time što mu udahnjuje život, imenuje ga Svojim zastupnikom na Zemlji i udostojava ga položajem najplemenitijeg stvorenja. Iste etape, s istim posebnim obilježjima, imale su svoj nastavak i isti slijed i kod onih koji su došli nakon prvog čovjeka. Uz malo posmatranja, jednostavno se može uočiti saglasnost između početka i ukupnog odvijanja etapa u njihovom neprestanom trajanju.

Ljudska smjelost Ademovih potomaka da dođu na Zemlju i nastanjuju je, koja je započela nadnaravnim stvaranjem našeg prepretka Adema, a.s., i naše majke Have, a.s., kasnije je izgledala kao nešto uobičajeno, samo što je oduvijek bilo zastora, paravana za Božanska djela i kompetencije, a tako je i trajno ostalo.

Temeljna svrha života na Zemlji koji je Uzvišeni Allah stvorio, a čovjek ga želi produžavati i u tom pogledu čini dovu, jeste spoznavanje Uzvišenog Allaha i robovanje Njemu. On je Taj koji je čovjeku darovao volju, osjećaje, razum i srce i znatno ga uzdigao iznad drugih stvorenja, a to se ogleda u Njegovoj odluci da Adema učini pročeljem. Zato je taj čovjek morao znati da, zauzvrat takvoj Božanskoj odluci, treba ispunjavati dužnost spoznavanja svoga Stvoritelja i upoznavanja drugih s time, voljeti Ga i prepručivati drugima da Ga vole, da bi ispunio makar dio dužne zahvalnosti Onome ko ga je stvorio u “skladu najljepšem”.

Sada možemo prijeći na ajete iz Kur’ana koji se tiču stvaranja:

1) I mi rekosmo: “O, Ademe, živite, ti i žena tvoja, u Džennetu i jedite u njemu koliko god želite i odakle god hoćete, ali se ovom drvetu ne približavajte pa da sami sebi nepravdu nanesete!” (Al-Baqara, 35).

Kur’an nam govori o ovom pitanju koje se pojavljuje na više mjesta tako što neke riječi različite položaje zauzimaju stavljanjem ispred ili iza nekih drugih riječi, poručujući približno isto, a to je: “Rekli smo Ademu: ‘Nastanite se, ti i tvoja druga, u Džennetu. Prihvatite ga kao svoje stanište! Uživajte u njegovim blagodatima!’”

Da je evolucija istinita i uvjerljiva, Kur’an ne bi prvo pojavljivanje čovjeka osvijetlio kazivanjem o Ademu, a.s., i Havi, a.s. Ako bismo i na trenutak pretpostavili da je tačno ono što tvrde evolucionisti, Kur’an zacijelo ne bi propustio na to ukazati s obzirom na veliki značaj toga sa stanovišta postojanja, pogotovo kad se radi o živim bićima. Da je evolucija, po onome kako pretpostavljaju neki naivni i neuki, način stvaranja života kod Uzvišenog Allaha, neki ajeti bi to dotaknuli makar u prolazu, spomenuli bi to i na to ukazali. Ali, Kur’an pitanje stvaranja čovjeka započinje neposredno s Ademom, a.s., i Havom, a.s., a evoluciju ne spominje ni eksplicitno ni implicitno.

Neki smatraju da prvi ajet sure Al-Insan: Zar je to davno bilo kad čovjek nije bio spomena vrijedan? (Al-Insan, 1), govori o evoluciji. Međutim, ovaj ajet nudi dokaz sasvim suprotan evoluciji, jer ističe jedno dugo vrijeme koje je proteklo a da tokom njega nije bilo nijednog čovjeka. Neki su pred prividom glasnog evolucionističkog pozivanja ovog ajeta osjetili drhtavicu, jer im se činilo da u njemu ima tragova čovjeka u davnim vremenima, iako još nije bilo kompletnog čovjeka. Čak kad bi se moglo prihvatiti i takvo značenje, to ukazuje da je čovjek bio prisutan u Božanskom znanju i u planu Njegovog određenja, a između takvoga prisustva i biološkog postojanja nema nikakve veze. Ako se na ovaj problem osvrnemo iz drugog ugla pa kažemo da je čovjek jezgro Univerzuma, to bi bilo nešto što dovoljno govori o specifičnim naravima čovjeka. Međutim, zauzimanje središta Univerzuma prije postojanja čovjeka, a kamoli stabla, iz temelja se kosi i sa samim pomišljanjem na evoluciju.

2) Isaov slučaj je u Allaha isti kao i slučaj Ademov: od zemlje ga je stvorio, a zatim rekao: “Budi” – i on bi (Alu `Imran, 59).

Kad su ljudi počeli zapadati u sumnju oko stvaranja Isaa, a.s., i njegovog rođenja bez oca, Kur’an je to pitanje objasnio. Istovremeno je otvorio prozor koji omogućuje pogled i na stvaranje prvog čovjeka. Dakle, iako nije bilo objašnjeno rođenje velikana Isaa, a.s., koji nije na svijet došao na uobičajen način, odn. po zakonitostima koje su važile za sve, već je na nadnaravan način došao bez oca, to nikoga ne treba iznenaditi budući da je Adem, a.s., također na svijet došao na nadnaravan način. Uz to treba znati da Adem, a.s., nije imao ni majku. Dakako, Allah radi šta hoće i kako želi, On sve može. Međutim, da bismo shvatili Njegovo djelovanje te da bismo mogli živjeti na ovome svijetu, On je sa Svoga djelovanja skinuo plašt kojim su bili zaklonjeni razlozi i zakoni. Tako su pojave postale vidljive kao da su povezane jednim trajnim usklađivanjem. Kad bi bilo drugačije, tu ne bi bilo života. Pozivajući se na mudrost i određeni razlog stvaranja, Kur’an ponekad naruši tu povezanost, a mi to nazivamo “nadnaravnošću”. Stvaranje Adema, a.s., i Isaa, a.s., spada u nadnaravnosti. To stvaranje nije, kako tvrde evolucionisti, vezano za neku određenu epohu, niti za neki zakon, niti za prilagođavanje, a ni za neke mutacije.

Kur’an često iznosi uvjerljive primjere i poređenja za činjenice koje je nekada teško razumjeti. Prilikom poređenja, treba postojati sličnost između onoga što se upoređuje i onoga sa čim se upoređuje, kako bi se moglo jedno uzeti kao primjer sličan drugome. Oni koji ne žele vjerovati u rođenje Isaa, a.s., bez oca, trebaju obratiti pažnju na stvaranje Adema, a.s., koji ne samo što nije imao oca, već nije imao ni majku. Ko u to vjeruje, ne može a da ne vjeruje u primjer Isaa, a.s.

Dakle, ljudi su, do pojavljivanja teorije evolucije, vjerovali u nadnaravno stvaranje Adema, a.s., od strane Uzvišenog Allaha. Pozivajući se na to, Kur’an primjer stvaranja Adema, a.s., donosi, jer ne bi bilo moguće nepoznato objasniti nečim drugim što je nepoznato, već to treba ispuniti nečim što je poznato. Tokom ljudske historije, ljudi su bili povjerovali u Adema, a.s., i smatrali su ga ocem cjelokupnog ljudskog roda. Historija vjera je, također, na istim osnovama Adema, a.s., posmatrala sve do pojavljivanja Darvina. Od toga niko nije odstupao. Nakon Darvina, neki su počeli isticati neke životinje, kao što je majmun, u svojstvu pretka i pradjeda čovjeku. Međutim, ovaj ajet, na jedan jasan način u kojem nema ništa upitno, kaže da je Adem, a.s., otac ljudskog roda te da je na nadnaravan način stvoren od strane Uzvišenog Allaha.

3) I kad Gospodar tvoj reče melecima: “Ja ću stvoriti čovjeka od ilovače, od blata ustajalog, i kad mu dam lik i u nj udahnem dušu, vi mu se poklonite! (Al-Hidžr, 28-29).

Ovaj ajet obavještava da je Uzvišeni Allah stvorio Adema, a.s., od zemlje, od zemlje koja se počela raspadati. Zatim mu je dao određeni oblik u ustajalom blatu. Zatim se to ustajalo blato stvrdnulo i postalo ilovača. Čovjek je stvoren od te ilovače, kojoj je dat ljudski oblik i u njega udahnut život. Postoji časni hadis koji navodi da je Adem, a.s., stvoren iz svih vrsta zemlje na Planeti, odn. da je iscijeđen iz svih elemenata zemlje. Moguće je da se izrazom ustajalo blato, unesenim u ovaj ajet, želi označiti masa od proteina ili pasta od proteina? Možda to cijeđenje i pročišćavanje stoje i iza imena Adem koje znači “čist (safiyyun)”, ili “(Safiyyu l-Lah)”?

Kad posmatramo ovaj ajet, kao i prethodne ajete koje smo naveli, vidimo da stvaranje Adema, a.s., ne počiva ni na kakvome drugom nastajanju mimo zemlje i vode, odn. mimo elemenata zemlje, te da on nije prošao evolutivne etape počevši od crva preko žabe, ptice, konja i majmuna. Vidjet ćemo i da je svaki čovjek stvoren od hude tekućine, odn. od kapi sjemena koje se oplođuje s jajašcem u maternici, a nakon toga, kao embrion, prolazi kroz brojne etape. Zatim se, tokom jedne od tih etapa, u njega udahnjuje život. Onako kako se materijalno postojanje čovjeka sastoji od zraka, vode i zemlje, Uzvišeni Allah je stvorio Adema, a.s., na isti način, od elemenata iscijeđenih iz zraka, vode, blata i zemlje, kako bi oblikovao njegov materijalni sklop, odredio mu specifičnu narav, tokom jedne od etapa udahnuo u njega život, ali bez oca i majke.

Jasno je da je stvaranje Isaa, a.s., i Adema, a.s., onako kako to i Kur’an ističe, nadnaravno stvaranje; jedan je bez oca, a drugi i bez oca i bez majke. Kur’an ovdje ukazuje i na prisutnu vezu između ova dva stvorenja sa stanovišta nadnaravnosti. Mi se možemo uvjeriti i u nepostojanje velike razlike između stvaranja Adema, a.s., i ljudi koji su nakon njega došli, ako izuzmemo njegovo stvaranje bez oca i majke. Stvaranje u oba slučaja počiva na elementima zraka, zemlje i vode. Ti elementi su se u jednom slučaju pretvorili u kap sjemena prisutnog u očevome spolnom organu i jajašce u maternici, a u drugom slučaju su se pretvorili u život na nekome mjestu koje je zamijenilo položaj i ulogu maternice.

4) O, ljudi, bojte se Gospodara svoga, koji vas od jednog čovjeka stvara, a od njega je i drugu njegovu stvorio, i od njih dvoje mnoge muškarce i žene rasijao. I Allaha se bojte – s imenom čijim jedni druge molite – i rodbinske veze ne kidajte, jer Allah, zaista, stalno nad vama bdi! (An-Nisa’, 1).

Kur’an ističe da svi ljudi potječu od jednog čovjeka, a odbija njihovo porijeklo od niza očeva. Poželjno je ovdje podvući izraz jedan čovjek, koji ukazuje na činjenicu da je iz tog čovjeka stvorena njegova drūga, onako kako stoji u komentaru koji smo izložili u prethodnoj podnožnoj napomeni, kao i u skladu s istinom iznesenom u jednom broju ajeta o stvaranju svega u parovima. Taj jedan čovjek, kao ni njegova drūga stvorena s istom ljudskom naravi, nisu neka karika iz nekog evolutivnog lanca. On je otac jedne vrste, a njegova drūga je majka te iste vrste.

Neki ajeti o stvaranju

Mi smo, zaista, čovjeka od biti zemlje stvorili (AlMu’minūn, 12).

I da mi od vode sve živo stvaramo. Zar oni neće vjerovati (Al-Anbiyā’, 30).

I kad je melekima Gospodar tvoj rekao: “Stvoriću čovjeka od ilovače, pa kad mu savršen oblik dam i život u nj udahnem, vi mu se poklonite!” meleki su se, svi do posljednjeg, zajedno poklonili osim Iblisa; on se uzoholio i postao nevjernik (Sād, 71-74).

On od vode stvara ljude i čini da su rod po krvi i po tazbini. Gospodar tvoj je kadar sve (Al-Furqān, 54).

Allah vas stvara od zemlje, zatim od kapi sjemena, i najzad vas čini muškarcima i ženama (Fātir, 11).

On vas od zemlje stvara i čas smrti određuje, i samo On znakada će Smak svijeta biti, a vi opet sumnjate (Al-An’ām, 2).

On vas stvara od jednog čovjeka da na zemlji živite i da u njoj sahranjeni budete, -Mi potanko pružamo dokaze ljudima koji razumiju (Al-An’ām, 98).

Koji sve savršeno stvara, koji je prvog čovjeka stvorio od ilovače – a potomstvo njegovo stvara od kapi hude tekućine, zatim mu savršeno udove uobliči i život mu udahne, - i On vam sluh i vid i pameti daje, - a kako vi malo zahvaljujete! (As-Sadžda, 7-9).

On je čovjeka od sasušene ilovače, kao što je grnčarija, stvorio (Ar-Rahmān, 14).

Photo credit:Pixabay.com

Zanimljivosti o Kur'anu časnom

 - Mjesec Kur'ana je ramazan.
 - Noć u kojoj je počelo objavljivanje Kur'ana je «Lejletul kadr».
 - Noć Kadr je skrivena u neparnim noćima zadnje trećine ramazana.
 - Ta noć je vrijednija od hiljadu mjeseci!
 - Kur'an ima 114 sura ili poglavlja.
 - Kur'an ima 6236 ajeta. Prvi broj šest označava šest ajeta el-Fatihe, zadnji broj šest, šest ajeta sure en-Nas, a srednji broj 23 označava vremenski period u kojem je objavljen Kur'an koji započinje el-Fatihom, a završava surom en-Nas.
Kur'an ima 77845 riječi.
 - Kur'an ima 330733 harfa.Kur'an ima 30 džuzeva ili dijelova. Svaki džuz ima po 20 stranica.
 - Kuran ima 60 hizbova. 
 - Kur'an ima 240 Rub'ova.
 - Mekkanskih sura u Kur'anu ima 85.
 - Broj medinskih sura je 29.




 - Kur'an je objavljivan u periodu od 23 godine.
 - Kur'an ima slijedeća imena: al-Furqan, at-Tanzil, az-Zikr, al-Kitab, al-Wahj, Ahsanul-hadith, As-siratul mustaqim, ar-Ruh, al-U'rwatul wuthqa...
 - U Kur'anu ima 14 / 15 ajeta poslije čijeg čitanja treba učiniti sedždu.
 - Najduža sura u Kur'anu je sura el-Beqareh, ima 286 ajeta.
 - Najduži ajet u Kur'anu je 282. ajet sure el-Beqareh. Govori o dugu.
 - Najduža riječ u Kur'anu je Fe'esqajnakumuhu,  ima 11 harfova.
 - Najkraća sura u Kur'anu je sura el-Kewther, ima 3 ajeta.
 - Najkraći ajet u Kur'anu je: Mudhammetani , sura ar-Rahman.
 - U Kur'anu se spominju imena 25 poslanika. 
 - Pet sura imaju nazive po imenima poslanika: Junus, Hud, Jusuf, Ibrahim, Muhammed.
 - Poslanik koji se najviše spominje u Kur'anu je Musa, a.s. Spomenut je 136 puta.
 - Šest sura u Kur'anu imaju nazive po životinjama: Al-Baqara (krava), An-Naml (mravi), Al-Fil (slonovi), An-nahl (pčela), Al-ankabut (pauk).





 - Deset sura imaju nazive prema vremenskim periodima: suretul fedžri (zora), suretul-lejli (noć), suretud-duha (sredina prijepodneva), suretul asri ( ikindija ili vrijeme uopšte).
 - Kaznene mjere spomenute u Kur'anu su: kazna za zinaluk, kazna za potvoru, kazna za krađu, kazna za razbojništvo i kazna za nepravdu.
 - U Kur'anu su spomenute slijedeće životinje: krava, komarica, muha, mravi, pčele, zmija, deve (kamile), pas, vrana, slonovi, pauk, lav, skakavci, vuk, pupavac (ptica), konji, mazge, magarac.
 - U Kur'anu je po imenu spomenuto pet meleka: Džibril, Mika'il, Malik, Harut i Marut.
 - Biljke spomenute u Kur'anu su: crni luk, smokva, gorušica, šipak, bosiljak, zeqqum (drvo u džehennemu), smreka, lotos, leća, krastavica, pšenica, palme, bijeli luk, metljika, trnje, tikve, grožđe, masline, banane.
 - U Kur'anu su spomenuta slijedeća zanimanja: kovač, stolar, tkač, pletač, ratarstvo, ronilaštvo, obrada plemenitih metala, moreplovstvo, kuhar, mesar, bojarstvo.
 - Dijelovi ljudskog tijela spomenuti Kur'anu: srce, ruka, stomak, jezik, oko, noga, čelo, leđa, koža, uho, glava, usta, vrat, lice, crijeva, peta, vršci prstiju, obraz, grlo, grudi, usne, stopalo, zub, bok, kosti, lakat.
 - Kur'an ima redoslijed sura po objavljivanju i po mushafu.
 - Tri su sure čiji je redoslijed isti i po objavi i po mushafu, a to su: Sad, Nuh i el-Infitar.
 - U Kur'anu samo dva ajeta sadrže sve harfove arapskog jezika. 154. ajet Alu Imran i 29. ajet sure el-Feth.
 - Sura el-Ikhlas je, zbog svog sadržaja, ravna trećini Kur'ana.
 - Sura el-Mudžadele je jedina sura u čijem se svakom ajetu spominje Allah.
 - Sura et-Tewbe je jedina sura na čijem početku nema bismille. 
  - Sura en-Neml je sura sa dvije bismille. Jednom na početku, i drugom u 30. ajetu.
 - Prvi koji je sakupio Kur'an je Ebu Bekr es-Siddik. 
 - Prvi koji je ljude sakupio na jedan kiraet Kur'ana je Othman b. Affan.
 - Jedina žena čije se ime spominje u Kur'anu je Merjem, majka Isa, a.s.
 - Jedini ashab čije se ime spominje u Kur'anu je Zejd b. Harithe.
 - Sure el-Beqareh i Alu Imran su u hadisu označene sa «Ez-Zahrawani».
 - Sura Jasin je srce Kur'ana.
 - Ukras Kur'ana je sura er-Rahman. Jedine sure koje počinju sa «O vjernici» su: el-Maideh, el-Mumtehineh i el-Hudžurat.



















Photo credit: Pixabay.com

Poučna islamska priča - Otac i sin

Jedan stari čovjek sjedaše u dvorištu svoje kuće zajedno sa sinom koji upravo završi visoke studije. Iznenada, vrana sletje na zid.

Otac upita sina:
- “Šta je ono?”

Sin odgovori:
- “To je vrana.”

Nakon izvjesnoga vremena, otac upita ponovo:
- “Šta je ono?”

Sin odgovori:
- “To je vrana.”

Prođe nekoliko minuta a otac ponovo upita, treći put:
- “Šta je ono?”

Sin odgovori:
- “Oče, upravo sam ti rekao da je to vrana.”

Ne prođe dugo a otac opet upita:
- “Šta je ono?”

Ovoga puta na sinovljevu licu mogla se vidjeti mala usplahirenost:
- “Oče, to je vrana, vrana!”

Ponovo otac upita:
- “Šta je ono?”

Ovaj put sin odgovori grubim tonom:
- “Oče, non-stop pitaš jedno te isto iako ti stalno odgovaram da je to vrana. Zar nisi u stanju razumjeti?”

Otac ustade i ode do sobe. Ubrzo se vrati noseći svoju staru svesku-dnevnik. Otvarajući stranicu, reče sinu da pročita ono što je na toj stranici zapisano. Sin pročita:
- “Danas je moj malehni sin sjedio sa mnom u našemu dvorištu kad doletje vrana. Sinčić me je dvadeset i pet puta upitao: ‘Šta je ono?’, i dvadeset i pet puta mu odgovorih, nimalo iznerviran, da je to vrana. Ono što osjećah bila je ljubav prema mome nevinome sinčiću.”

Tada je otac objasnio sinu razliku između očeva i sinovljeva stava:
- “Kada si bio malešan, postavio si mi ovo pitanje dvadeset i pet puta i niti jednom nisam bio iznerviran tvojim pitanjima već ti uporno odgovarah. A kada sam ja tebi danas postavio isto pitanje ali ponavljajući ga samo pet puta, ti si se iznervirao, ljutnuo i bio nestrpljiv sa mnom.”

“Gospodar tvoj da samo Njemu robujete naređuje
i da roditeljima dobročinstvo činite!
Akoli ijedno od njih kod tebe starost doživi,
ili pak oboje njih, ti im ni ‘uh’ ne reci i na njih ne podvikni,
i plemenitom riječju im zbori!

I krilo poniznosti iz samilosti im rasprostri i reci:
‘Gospodaru moj, Ti im se smiluj
baš kao što su i oni mene njegovali
kad sam bio mali!’ ”
(Kur’an, sura Noćno putovanje, ajet 23., 24.)

Photo credit: Pixabay.com

Mu'džize posljednjeg Allahovog Poslanika

Allah Uzvišeni je tokom Muhammedovog života dozvolio Poslaniku da svijetu pokaže mnoga djela koja su očigledan dokaz njegovog poslanstva iako ništa od toga nije bilo potrebno jer je Muhamedova mudžiza bio Kur'an. Nevjerovatno djelo pred kojim su nijemi ostali najveći svjetski učenjaci jer su kur'anski ajeti spomenuli mnoge naučne činjenice kojim se naučnici pohvališe tek u prošlom stoljeću.

Prenosi se od Džabira ibn Abdullaha, r.a, da je neka žena, ensarijka upitala Allahovog poslanika, s.a.v.s: “Želiš li da ti nešto napravim za sjedenje jer imam dječaka stolara? “Ako hoceš,” reče Poslanik, s.a.v.s. Pa mu napraviše minber i kada je došla džuma i Poslanik, s.a.v.s, sjeo na taj minber, začulo se zujanje i jecanje palme s čijeg je trupca Poslanik, s.a.v.s, prije toga držao hutbu. Kada je Allahov poslanik, s.a.v.s, sišao s minbera, uzeo je palmu i pritisnuo je uza se, a ona je jecala poput malog djeteta kada se tješi.

U Muslimovom Sahihu prenosi se od Džabira, r.a, koji kaže: Putovali smo sa Allahovim poslanikom, s.a.v.s, dok nismo stigli u dolinu Efjuh. Allahov poslanik, s.a.v.s, tada krenu zbog svoje potrebe, a ja sam ga slijedio s posudom vode. Allahov poslanik, s.a.v.s, potom razgleda oko sebe i ne nađe nikakav zaklon. Na rubu doline nalazila su se dva stabla, pa je Allahov poslanik, s.a.v.s, prišao jednom, uzeo ga za grane i rekao: “Pođi za mnom sa Allahovom odredbom” i stablo je, zaista, pošlo poput deve za svojim vodičem. Zatim je došao do drugog stabla koje je, takođe, uzeo za grane i rekao isto što i prvom, pa je i ono pošlo za njim, dok se on nije našao na sredini između njih. Zatim ih je Allahov poslanik, s.a.v.s, podešavao dok ih nije sastavio, govoreći: “Pokrite me s Allahovom odredbom.” I stabla su zaklonila Muhammeda, s.a.v.s. Ja sam se, kaže Džabir, tada udaljio, bojeći se da Poslanik, s.a.v.s, ne osjeti moje prisustvo… Kada sam se okrenuo vidio sam Poslanika, s.a.v.s, kako ide prema meni, a stabla su se razdvojila, svako na svoju stranu.
Bilo je to u vrijeme Alejhisselamove hidžre iz Mekke u Medinu.


Tirmizi prenosi od Alije, r.a, koji kaže: “Bio sam s Allahovim poslanikom, s.a.v.s, u Mekki, pa smo krenuli u obilazak grada. Svako drvo i svaki brijeg su pozdravljali Poslanika, s.a.v.s, riječima: “Es-selamu alejke ja Resulallah” (Prenosi Hakim u Sahihu).


Jedan beduin upita Allahovog poslanika, s.a.v.s: “Po čemu mogu znati da si ti Allahov poslanik?”, a Poslanik, s.a.v.s, mu odgovori: “Ako pozovem ovaj grozd sa palme, hočeš li mi vjerovati da sam poslanik?”. “Hoću”, rece beduin. I Allahov poslanik, s.a.v.s, pozva grozd koji poče silaziti, dok ne pade pred njega. Poslanik, s.a.v.s, mu tada reče: “Vrati se” i on se vrati… beduin primi islam.

Prenosi Džabir ibn Abdullah, r.a, kako su ljudi na Hudejbiji ožednjeli, dok je Allahov poslanik, s.a.v.s, držao u ruci posudu i uzimao abdest. Potrčaše uplašeno prema njemu, a on ih upita: “Šta vam je?” “Nemamo vode niti za abdesta, niti da se napijemo, osim što je u tvojim rukama,” rekoše oni. Džabir, r.a, kaže da je Allahov poslanik, s.a.v.s, tada stavio svoju ruku u posudu, pa je voda potekla izmedu njegovih prstiju, kao izvori, pa smo se svi napili i uzeli abdest…

Buhari i Muslim bilježe predanje od Džabira b. Abdullaha, r.a.:

"Na Hudejbiji su ljudi ožednjeli. Ispred Poslanika, s. a.v.s … bila je posuda iz koje je uzimao abdest. Ljudi su mu pohitali, okružili ga te mu kazali: 'Božiji Poslaniče, mi nemamo vode, niti za abdesta. niti za pića osim to malo što je kod tebe ostalo! '

Poslanik, s.a.v.s . . stavi svoju ruku u posudu i učini da iz njegovih prstiju izbije voda kao iz izvora!!

Svi smo se napili i uzeli abdest.

Džabir je upitan:

'Koliko vas je bilo ?'

'Bilo nas je hiljadu i pet stotina, a da nas je bilo i stotinu hiljada, vode ne bi nedostajalo. "

Uzvišeni Allah učinio je da voda izvire iz prstiju Poslanika, s.a.v.s., u toj mjeri da može zadovoljiti potrebe kompletne vojske.

Pa ako je Musa, a.s., udario svojim štapom kamen koji se razdvojio i iz njega izašla voda, ne čudi nas da voda izvire iz plemenitih ruku kako bi se napila muslimanska vojska.

Neki se mogu zapitati: "Zašto voda nije izbila iz prstiju Poslanika, s.a.v.s.? Zašto je imao potrebu da stavi svoju ruku u posudu?"

Odgovor bi bio sljedeći: "Volja Uzvišenog bila je takva kako se Poslaniku, s.a.v.s., ne bi pripisivalo jedno od svojstava Allaha, stvaranje iz ničega. A nema smetnje da Poslanik, s.a.v.s., uveća već postojeće. Pa kada je Poslanik, a.s., stavio ruku u posudu, količina se vode uvećala tako da su se vojnici napili i abdest uzeli.

Uzvišeni Allah je spasio narod Musa, a.s., od žeđi. Učiruo je da vrela provriju nakon što je Musa, a.s., udario štapom po kamenu. Tako je i Muhammeda, s.a.v.s., Pečata vjerovjesnika, potpomogao mudžizom koja će spasiti muslimansku vojsku od smrti uzrokovane nedostatkom vode.

Jedna od mu’džiza Muhammeda, s.a.v.s., jeste i stradanje peterice mušričkih vođa koji su ponajviše napadali i ezijetili Poslanika, s.a.v.s. Na njihovu blisku smrt i stradanje upućuju i riječi Allaha, dž.š.: Mi ćemo te sigurno spasiti od onih koji se s tobom ismijavaju. Tu nesrećnu skupinu sačinjavali su: Velid ibn Mugire, ‘As ibn Vail, Esved ibn Abdul-Muttalib, Esved ibn Abdu Jegus i Haris ibn Kajs. Dok su oni bili pored Kabe, melek Džibril došao je Muhammedu, s.a.v.s., i zajedno su ih posmatrali.

Nakon toga je pored njih naišao Velid ibn Mugire, i Džibril je upitao Poslanika, s.a.v.s.: ”Šta kažeš za ovog čovjeka?” Muhammed, s.a.v.s., je odgovorio: ”Loš je to čovjek!” A onda mu je melek Džibril rekao: ”Spašen si od njega.” I pokazao je na njegovu nogu, odnosno potkoljenicu. Nakon toga, Velid ibn Mugire je naišao pored jednog čovjeka iz plemena Huza, koji je pravio strijele i ukrašavao ih perjem. Velidov ogrtač se vukao po zemlji i komadić strelice se zakačio za njegov ogrtač u predjelu potkoljenice. Međutim, njegova oholost mu nije dala da se sagne i skine drvce sa noge, već je ono neprestano udaralo po potkoljenici dok se nije otvorila rana od koje je kasnije umro.

Nakon toga naišao je ‘As ibn Vail, i Džibril je ponovo upitao Poslanika, s.a.v.s., isto što i za prvog mušrika. Kada je Muhammed, s.a.v.s., rekao da je to loš čovjek, melek mu je odgovorio: ”Spasio si se od njega”, i pokazao je prema njegovoj peti. Nedugo zatim on je pošao na put sa svoja dva sina koji su mu bili čuvari. A onda je naišao na bodljikavu granu i jedna bodlja mu se zabola u petu. On je uzviknuo: ”Uboden sam, uboden sam u nogu.” Sinovi su pritrčali da izvade trn, međutim nisu ništa našli u njegovoj nozi. Od tog uboda mu je noga otekla poput devine grbe i od njega je i umro. Kada je pored njih prošao Esved ibn Abdul-Muttalib, i kada je Poslanik, s.a.v.s., i za njega rekao da je loš čovjek, melek Džibril ga je udario zelenom granom po licu i on je oslijepio.

Tako slijep tumarao je i udarao glavom u zidove dok nije umro. Kada je naišao Esved ibn Abdu Jegus, Džibril je pokazao prema njegovom trbuhu i on je nedugo zatim umro od vodene stomačne bolesti. I kada je naposljetku naišao Haris ibn Kajs, i Poslanik, s.a.v.s., za njega rekao da je loš čovjek, melek Džibril je pokazao prema njegovoj glavi. Nakon toga ga je obuzeo kašalj i povraćanje od čega je podlegao.

Photo credit: Pixabay.com