Sura El-Kehf i Dedždžalova iskušenja

Poslanik, a.s., je rekao da će, ko bude učio suru Kehf, biti spašen od Dedždžalovih iskušenja, jer će Dedždžal doći sa ove četiri fitne. Imat će vlast, znanje, bogastvo i iskušenje vjere kao svoje adute. Dedždžal će tražiti od ljudi da obožavaju njega umjesto Allaha i to će biti iskušenje u vjeri; kontrolisat će kišu i ljude će dovodit u iskušenje svojim bogastvom, što će biti iskušenje u imetku; iskušavat će ljude “znanjem” i vijestima koje će im kazivati, što će predstavljati iskušenje u znanju; te će kontrolisati velike dijelove Zemlje, što će označavati iskušenje u vlasti i moći. Poslanik, a.s., je rekao, a prenosi Hakim, da „od postanka Adema pa do kraja svijeta, nema većeg iskušenja od iskušenja Dedždžala“.

Muhammed, a.s., je u drugim hadisima naveo kako se spasiti i zaštititi od Dedždžalovih iskušenja. U vjerodostojnim hadisima potvrđeno je da učenje sure El-Kehf štiti od Dedždžala. Ebu Derda, r.a., prenosi da je Poslanik, a.s., rekao: “Ko nauči deset ajeta s početka sure El-Kehf, bit će zaštićen od Dedždžala.” U drugom rivajetu spomenuto je: “…s kraja sure El-Kehf”. (Muslim, br. 809) Također, postoje vjerodostojne predaje koje potvrđuju vrijednost učenja cijele sure Kehf. U nekim od tih predaja spomenuto je da to učenje treba biti petkom ili uoči petka, a u drugim predajama učenje sure Kehf nije vezano za određeni dan. Prenosi se od Ebu Seida el-Hudrija, r.a., da je Poslanik, a.s., rekao: “Ko prouči suru El-Kehf noć uoči petka ili u petak prije nego se imam popne na minber, to će mu biti svjetlo između njega i Drevnog hrama (Kabe) i to će mu biti otkup za grijehe koje je počinio između dvije džume.” (Ed-Darimi, br. 3407.)

Sura Kehf, kao što se vidi iz hadisa, zaštita je od Dedždžalovih iskušenja s kojima će on doći. Međutim, iskušenja u vjeri, imetku, znanju, vlasti, bilo je i biće ih i prije Dedždžalove pojave. Ajeti iz sure Kehf nude rješenja za navedena iskušenja.

Za iskušenje u vjeri spominje se dobro društvo:

وَاصْبِرْ نَفْسَكَ مَعَ الَّذِينَ يَدْعُونَ رَبَّهُم بِالْغَدَاةِ وَالْعَشِيِّ يُرِيدُونَ وَجْهَهُ

„Budi čvrsto uz one koji Gospodara svoga mole ujutro i navečer u želji da naklonost Njegovu zasluže…“El-Kehf, 28.

Kod iskušenja bogastva spominje se ispravno poimanje dunjaluka kao pozornice prolaznosti na kojoj će sve nestati, pa koliko god čovjek imao, osim dobra svog, neće ništa drugo ponijeti:

وَاضْرِبْ لَهُم مَّثَلَ الْحَيَاةِ الدُّنْيَا كَمَاء أَنزَلْنَاهُ مِنَ السَّمَاء فَاخْتَلَطَ بِهِ نَبَاتُ الْأَرْضِ فَأَصْبَحَ هَشِيمًا تَذْرُوهُ الرِّيَاحُ

„Život na ovom svijetu je kao bilje koje iznikne a na kraju postane suho i vjetrovi ga raznesu.“ El-Kehf, 45.

Rješenje za iskušenje znanja jeste skromnost i strpljivost, te izbjegavanje oholosti, a oholost je prvi grijeh koji je počinjen na nebesima i na Zemlji.

Kod iskušenja vlasti i moći navodi se iskrenost i pravednost, koje bi trebale da krase one kojima je povjeren emanet koji nose, emanet upravljanja i namjesništva.

Dobro društvo, skromnost, strpljivost, ispravno shvatanje i poimanje prolaznosti, te iskrenost i pravednost, karakteristike su koje pomažu da se iskušenja lakše prevaziđu. A iskušenja će biti uvijek, a najteža će biti kada se Dedždžal pojavi. Zaštita od Dedždžala jeste učenje sure Kehf, pa ko zna učiti – ako se želi Dedždžalovih iskušenja sačuvati – neka uči suru Kehf, dok onaj koji ne zna, neka onda makar čita prijevod značenja ajeta iz sure Kehf.

Izvor: Mizkalesija.ba

Munkir i Nekir - meleci koji ispituju u kaburu

Kada umrlog stave u mezar, kabur će ga stisnuti i od tog stiska se neće moći spasiti niko, svejedno bio star ili mlad, dobar ili griješnik. Nakon stiska, kada se kabur povrati u prvobitno stanje osjetit ćeš nečije prisustvo. Tako u sobi kada spavaš i kada se probudiš u mrkloj tami, ako se neko nalazi pored tebe osjeti se nekako, osjeti čovjek da je neko prisutan. Pa ćeš nakon toga vidjeti nekoliko očiju kako te gledaju…

To su Munkir i Nekir – dva meleka koji će doći svima nama… Doći će sa posebnom zadužbinom, posebnom, od koje zavisi nas završetak, ali za koji smo se trebali pripremati još na dunjaluku. Munkir i Nekir – kako stoji u opisu da su to meleki tamnozelenog izgleda, tamnih lica, duge kose, njihov glas je poput glasa grmljavine, iz očiju im svjetli kao što svjetli svjetlica, imaju duge zube, velike zube i velike noge… Kažu učenjaci Ibn Kesir i drugi, da se pojave među ljudima, da dođu u neko naselje, selo ili grad, ljudi bi se prestravili od njih, ljudi bi umirali od straha…

Kako li će biti moje i tvoje stanje kad nama samima dođu? Nemamo nikoga kod sebe… ja sam u svome kaburu, ti sam u svome kaburu. Sami, bez pomagaća, nemaš snage, nemaš nikog ko će ti pomoći. I dođu ti takva dva meleka, stravičnog izgleda od kojih će se zasigurno prestraviti. Dolaze zbog posebne zadužbine, dolaze da nam dostave određena pitanja, i to će biti ta kaburska patnja, kaburski ispiti, kabursko iskušenje, kao što Allahov Poslanik, alejhi salatu ve selam, kaže u hadisu Esme, radijallahu anha, kako bilježe Buharija i Muslim: “Ovoga momenta sam vidio sve što mi nije pokazao do sada, čak sam vidio džennet i džehennem i objavljeno mi je da ćete vi biti iskušavani u svojim kaburovima, kušnja koja će biti slična kušnji Mesihom Dedždžalom. Biće upitan svako od vas: “Šta znaš o ovom čovjeku?” Vjernik- mu’min – će odgovoriti: “To je Muhammed, Allahov Poslanik. Došao nam je sa jasnim dokazima i upitom, a mi smo mu se odazvali i slijedili ga. On je Muhammed (tri puta).” Zatim će mu se reči: “Mirno spavaj, mi smo znali da si ti čvrsto vjerovao u njega.” A što se tiče munafika i nesigurnog, on će reći: “Ne znam, čuo sam ljude kako nešto izgovaraju pa sam i ja izgovorio.”Zatim će, u slučaju vjernika, glasnik s nebesa reći: ‘’Istinu je rekao, Moj rob! Ogrnite ga džennetskom odjećom i otvorite mu džennetsku kapiju.’’ On će osjetiti miris dženneta i kabur će mu se proširiti dokle pogled dopire. A kada se bude radilo o nevjerniku, bit će rećeno: “Odjenite mu džehennemsku odjeću i otvorite mu kapije džehennema!’’ On će osjetiti smrad i žestinu džehennema, a zatim će mu se stjesniti u kaburu toliko da će mu udovi preći s jedne na drugu stranu, a meleki će ga maljevima udarati.

Kabur je iskušenje i obračun, i život u njemu je ili užitak ili teška kazna. Čovjek umire na onome na čemu je i živio, a tako će biti i proživljen. A onda će jedna skupina u džennet, a druga u džehennem. Kaburska kazna i nagrada potvrđeni su Ku’ranom i sunnetom. Na to aludira i sljedeći ajet: ‘’Oni će se ujutro i naveče u vatri pržiti, a kada nastupi Čas: ‘’Uvedite faraonove ljude u patnju najtežu!’’ (El-Mu’min, 46.) To znači da se faraonova i duše njegovih sljedbenika, izlažu patnji džehennemskoj jutrom i večerom sve do Sudnjega dana. A na Sudnjem danu će se njihove duše spojiti s tijelima u džehennemskoj vatri.

Ako uporediš kabur sa bilo čim drugim, vidjećeš da nema ništa strašnije od njega. Prenosi se da je hazreti Osman r.a., kada bi stani pored nečijeg kabura, toliko plakao da bi mu se brada natopila suzama, pa su mu ljudi govorili: ‘’Čudno je to, kad ti se spomenu džennet i džhennem, ti ne plačeš, a kad ti se spomene kabur, ti plačeš?’’ Odgovorio je: ‘’Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ‘’Kabur je prva ahiretska stanica, i ako se čovjek tu spasi, onda je ono što nakon toga slijedi sve lakše. A ako se tu ne spasi, onda je ono što slijedi sve teže.’’

Postoje mnogobrojne predaje o grijesima zbog kojih će onaj ko ih je činio trpiti kaznu u kaburu, a mi ćemo spomenuti neke: prenošenje tuđih riječi, ogovaranje, nečuvanje od mokraće, klanjanje namaza bez prethodne potpune čistoće, ostavljanje namaza i nemaran odnos prema njemu, laž, zanemarivanje obaveze zekata, blud, krađa, izdaja, širenje smutnje među muslimanima, uzimanje kamate, odbijanje pomoći obespravljenom, konzumiranje alkohola, bespravno ubistvo i drugo.

Ebu Hurejre r.a. prenosi da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘’Kada neko od vas bude na tešehudu (zadnjem sjedenju u namazu) neka traži utočište kod Allaha od četvero: Gospodaru utječem ti se od džehennemske vatre, od kaburskog azaba, od iskušenja života i smrti i od zla i smutnje mesiha Dedžala.’’ (Allahumme inni e’uzu bike min’azabi-l-kabri ve min’azabi džehenneme ve min fitneti-l-mahja ve-l-memati ve min šerri fitneti-l-mesihi-d-dedžali) (Buharija i Muslim)

Također od Beraa ibn Aziba prenosi se da je rekao: “Išli smo s Božijim Poslanikom, a.s., na dženazu jednom ensariji, i kada smo stigli do kabura i ukopali ga, Božiji Poslanik, a.s., sjeo je, a sjeli smo i mi oko njega mirno kao da su na našim glavama ptice. U svojoj ruci je držao štap stružući po zemlji s njim, pa je podigao glavu i rekao dva ili tri puta: ‘Utječite se Allahu, dž.š., od kaburske patnje’, a zatim je nastavio: ‘Doista, kada rob vjernik bude pri kraju dunjaluka, a na prijelazu na ahiret, dolaze mu meleki s neba bijelih lica kao da su im lica poput sunca. Sa sobom nose kefine i balzame iz Dženneta i sjednu oko njega dokle dopire pogled. Zatim dolazi Melek smrti i sjeda pored njegove glave pa kaže: ‘ O ti dobra dušo, izađi uz Allahov oprost i zadovoljstvo.” Rekao je zatim: ‘ I ona izađe, kao što kap vode izađe iz čaše kad je neko pije, i meleci je ne zadrže u svojim rukama ni koliko iznosi treptaj oka, a da je ne stave u te kefine i balzame, pa iz nje izađe najljepši miris msika koji se može naći na dunjaluku, i onda se zapute ka nebu.’  I ne prođu ni pored jedne skupine meleka, a da meleci ne upitaju: ‘Ko je ova dobra duša?’ Pa odgovore: ‘Taj i taj’, nazivajući ga najljepšim imenima kojim su ga nazivali na dunjaluku, i tako sve dok ne stigne do sedmog neba, pa im Allah, dž.š., kaže:‘Upišite ovog mog roba u Ilijun (Knjiga dobrih) i vratite ga u zemlju, Ja sam ih stvorio od zemlje, u nju ću ih vratiti i iz nje ću ih drugi put oživiti.” Poslanik nastavi: ‘Zatim se njegova duša vrati u njegovo tijelo i dolaze mu dva meleka koja sjednu pored njega, pa ga pitaju:

‘Ko je tvoj Gospodar?’
On će odgovorit: ‘Allah, dž.š.’
Zatim će ga upitati: ‘Koja je tvoja vjera?’
On će reći: ‘Moja vjera je Islam.’
Zatim će ga pitati: ‘ Ko je onaj čovjek što vam je poslan?’
Reći će: ‘ To je Allahov Poslanik, a.s.’
Ponovo će ga upitati: ‘Kako znaš?’
Reći će: ‘ Učio sam Kur'an, pa sam čvrsto u njega vjerovao.’

Zatim će čuti glas s neba koji će ih zovnuti i reći: ‘ Moj je rob čvrsto vjerovao, opromite ga iz Dženneta, obucite ga odjećom iz Dženneta i otvorite mu vrata u Džennet.” Rekao je zatim Poslanik: ‘ Pa mu dolaze preljepi mirisi iz Dženneta, kabur mu se proširi dokle pogled dopire, i dođe mu čovjek lijepog lica, lijepe odjeće i ljepog mirisa, pa mu kaže: ‘Raduj se onom što ćete razveseliti, ovo je dan koji ti je obećan.’ On će reći: ‘ Ko si ti? Tvoje je lice lice koje dolazi s dobrim.’ On će mu dogovriti: ‘Ja sam tvoja dobra djela.’ Ćovjek će reći: Gospodaru, učini da bude Sudnji dan, da se vratim svojoj porodici i svom imetku.’ Poslanik zatim nastavlja: ‘ A kad bude nevjernik pri kraju dunjaluka a blizu ahireta, dolaze mu meleki s neba crnih lica noseći sa sobom najgrublje platno i sjednu oko njega dokle pogled dopire, a potom dolazi Melek smrti i sjedne pored njegove glave pa kaže: ‘ O ti zla dušo, izađi u Allahovu srdžbu i gnjev.’ Zatim mu čupaju dušu kao što se čupaju grebeni kroz mokru vunu, i kada je izvade, ne zadrže je kod sebe ni treptaj oka, a da je ne stave u grubo paltno, pa izlazi iz nje najgori miris lešine koji se može naći na Zemlji. Zatim se zapute ka nebu, i ne prođu ni pored jedne skupine meleka a da ih ne upita: ‘Ko je ova zla duša?’  Oni im kažu: ‘ Taj i taj’, nazivajući ga najgorim imenima kojima su ga nazvali na dunjaluku, i tako sve dok ne dođu do zemaljskog neba, pa zatraže da im se otvori i ne bude im otvoreno.’ Zatim nam je Poslanik, a.s., proučio oavj ajet: ‘Onima koji dokaze Naše budu poricali i prema njima se budu oholo odnosili – kapije nebeske neće se otvoriti, i prije će debelo uže kroz iglene uši proći nego što će oni u Džennet ući. Eto tako ćemo Mi grešnike kazniti.’ (El-E'raf, 40.) Potom će Allah reći: ‘Upišite ga u Sidždžin (Knjiga loših djela) na zemlji, i njegova će duša biti odbačena.” Tada je Poslanik, a.s., proučio ovaj ajet: ‘…a onaj ko bude smatrao da Allahu ima iko ravan – bit će kao onaj koji je s neba pao i koga su ptice razgrabile, ili kao onaj koga je vjetar u daleki predio odnio.’ (El-Hadždž, 31.) Potom njegova duša bude vraćena u tijelo, pa mu dolaze dva meleka i posade ga da sjedi, te ga pitaju:

‘Ko je tvoj gospodar?’
On će odgovorit: ‘Ah, ah ne znam’
Zatim će ga upitati: ‘Koja je tvoja vjera?’
On će reći: ‘Ah, ah ne znam.’

Tada će čuti glas koji će ih pozvati i reci: ‘Moj rob je poricao, opremite ga iz Džehennema i otvorite mu vrata u Džehennem.’ Tada će do njega dopirati njegova vrelina i žestina, a kabur će mu se stisnjeti tako da će mu jedna rebra kroz druga prolaziti. Doći će mu čovjek ružnog lica, ružne odjeće i užasnog mirisa, pa će mu reći: ‘Raduj se onom što će te ožalostiti, ovo je tvoj dan koji ti je obećan.’ On će upitati: “Ko si ti, pa mi dolaziš sa zlom?’ Ovaj ćeodgovorit: ‘Ja sam tvoja loša djela.’ Zli čovjek će reći: ‘O Gospodaru, ne učini da bude Sudnji dan.’ “

Ovaj dugi, ali jako bitan hadis otkriva nam neke stvari s onoga svijeta i otkriva nam ulogu meleka, kad je riječ o čovjeku, od trenutka izlaska duše iz tijela pa do njenog ispitivanja od dvojice meleka u kaburu. a kabur je prvo boravište čovjeka na onom svijetu, i u njemu će čovjek znati svoje krajnje boravište: ili Džennet ili Džehennem.

Božiji Poslanik, a.s., kaže u hadisu: “ Dosita će ovaj ummet biti iskušan u kaburu, pa ako vjernik uđe u kabur, preuzmu ga njegovi čuvari i dođe mu melek pun prijekora, pa ga pita: ‘Šta si govorio za ovog čovjeka?’ Vjernik će odgovorit: ‘On je Allahov poslanik i rob.’ Melek će reći: ‘Pogledaj u svoje mjesto koje ti je bilo pripremljeno u Vatri, pa te Allah izbavio iz njega, a mjesto koje vidiš u Vatri nadomjestio ti je mjestom koje vidiš u Džennetu. ‘ Vjernik će vidjeti oba mjesta i povikat će: ‘ Pustite me da obradujem porodicu.’ Bit će mu rečeno: ‘ Smiri se.’ A licemjer će sjediti kad ga prihvate njegovi čuvari, i bit će mu rečeno: “Šta si ti govorio o ovom čovjeku?’ Reći će: “Ne znam, govorio sam kao ostali ljudi.’ Reći će mu se: “Nisi znao, ovo je mjesto koje je bilo tvoje u Džennetu, pa ga je Allah izmjenio mjestom u Vatri.”

A u drugom Hadisu Allahov Poslanik, a.s., veli: “Svaki će rob biti proživljen u kaburu onako kako je umro: ako je bio vjernik, bit će proživljen kao takav, a ako je bio licemjer, bit će proživljen u licemjerstvu.”

Melek Israfil - melek koji je zadužen za puhanje u rog

Kada Uzvišeni Allah naredi meleku Israfilu da puhne u rog ( a Israfil je ogroman melek, njegova krila dosežu i do istoka i do zapada, njegove noge su 500 godina ispod sedmog sloja Zemlje, a sedmi kat nebesa je njemu do koljena) zatrešće se Zemlja sa svih njezinih strana, sva stvorenja će pomrjeti, čak i meleci na sedmom nebu, ostaće samo meleci Dzibril, Mikail, Israfil i Melek Smrti, pa će Allah dž.š. narediti Meleku Smrti da usmrti ova tri meleka.

Kada melek Israfil drugi put puhne u rog (sur), sve će mrtvo biti proživljeno i tada će ljudi ustati i čekati Sudnji dan. Tada, poslije Jevmu-l-ahira ili Pos¬ljednjeg dana, nastupa Jevmu-l-bas ili Dan proživljenja, koji je istodobno i Jevmu-l-kijame - Sudnji dan.

"A zar on ne zna da će, kada budu oživljeni oni koji su u grobovima i kada izađe na vidjelo ono što je u srcima, Gospodar njihov tog dana, sigurno, sve znati o njima."
(Kuran, el-Adijat, 9.-11.)

Džibril, Mikail i Israfil su meleki koje je Poslanik, salallahu alejhi veselem, spominjao u početnoj dovi na noćnom namazu: «Allahu moj, Gospodaru Džibrila, i Mikaila, i Israfila, Stvoritelju nebesa i zemlje, Poznavaoče skrivenog i vidljivog, Ti sudiš među robovima svojim u pitanjima u kojima se oni razilaze. Razluči mi istinu od neistine, jer samo Ti na Pravi put upućuješ onoga koga Ti hoćeš.» (Muslim).

Photo credit: Pixabay.com

Hidžra i njen značaj u Islamu

Hidžra je svojstvena bila gotovo svim poslanicima. Svi oni su nailazili na nerazumijevanja ljudi, njihov otpor koji se nerijteko pretvarao u fizičke nasrtaje, kako na sljedbenike tako i na same Poslanike. Ono oko čega se slaži svi povjesničari jeste da se hidžra dogodila 622.godine. Te godine progoni muslimana u Mekki dostizali su svoj vrhunac. Muslimani su sve češće bili izloženi raznim torturama, mučenjima, a o tome i Uzvišeni kaže: „Gaspodar tvoj će onima koji su se iselili, nakon što su zlostavljani bili.“, te su bili prisiljeni spas potražiti iseljenjem iz Mekke. Za taj korak Poslanik, s.a.v.s., je samo čekao odobrenje Uzvišenog Allaha. Hidžra dolazi nakon prekida bojkota od strane mušrika, Godine tuge i nakon što su mušrici već životno ugrožavali Poslanikove sljedbenike. Nakon što mušrički napadi nisu davali nikakvog rezultata oni su odlučili i da ubiju Muhammeda, a.s. Nije se više imalo šta čekati jer muslimani su znali da su mušrici spremni da svoje namjere ostvare.

Božiji Poslanik je nakon druge prisege na Akabi znao da je tadašnji Jesrib dobro mjesto u koje se muslimani trebaju iseliti. Napravio je plan kako će muslimani izlaziti iz Mekke, a sebe je ostavio da posljednji izađe. Tu se vidi njegova veličina, on Božiji Poslanik ostaje u Mekki sve dok njegovi sljedbenici ne učine hidžru.

Prva iseljavanja u Medinu su se desila u mjesecu aprilu 622.godine, a prva obitelj koja je napustila Medinu bila je porodica Hamid bin Rebia, dok se u nekim djelima navodi da je prvu hidžru učinila grupa muslimana. U literaturi se navodi da je dvije godine prije ove hidžre u Medinu odselio Ebu Seleme ibn Abdulesed.

Iseljavanje je vršeno u tajnosti i tako je bilo sve dok hidžru nije trebao učiniti hazreti Omer, r.a. Po svojoj naravi on nije mogao sebi dopustiti da tajno ode iz Mekke. Prije polaska otišao je do Kabe i prisutne upoznao sa svoijim odlaskom: „ Građani Mekke! Vi ste bez pameti i bez ljudskog razumijevanja. Eto, još se uvijek skupljate ovdje i obožavatae nekakve kipove od kamena i drveta, mjesto da priznate pravog Boga, Stvoritelja čitavog svijeta! Jednog dana pokajat ćete se za to i žaliti ćete...! Vi nevjernici i bezbožnici! Ja danas odlazim tamo, kuda sam određen. Ako tko od vas hoće da ostavi iza sebe udovicu, ili djecu bez roditelja, ako tko hoće da izgubi glavu neka pokuša, da me napadne ili spriječi. Ja idem, a tko ima smjelosti neka mi zapriječi put“.

Nakon toga mušrici su shvatili da je veliki broj muslimana odselio iz Mekke, te su skovali svoj bijedni plan da ubiju Muhammeda, a.s. Ebu Džehl je skovao plan po kojem će svako pleme koje je protiv Muhammeda, a.s., odrediti mladića te će ga svi zajedno ubiti i neće se moći krvna osveta izvršiti. Nakon što je Poslanik saznao za njihov tajni plan, bira društvo i odlučuje da i on učini Hidžru.

Šejh Safijjurrahman el-Mubarekfuri kaže da je Poslanik svoju kuću napustio u noći između 12. i 13. septembra 622.godine.Za saputnika je odabrao Ebu Bekra, a hazreti Aliju ostavio je u svojoj postelji prekrivenim pokrivačem kako bi mušrici mislili da Poslanik spava u svojoj kući. Poslanik je kod Alije ostavio i stvari koje su kod njega bile na čuvanju da ih vrati njihovim vlasnicima, inače mušricima. Put Hidžre nije bio lagan put. Medina je udaljena od Mekke oko 500 km, a nisu smjeli ni da idu poznatom maršutom, jer su time bili izloženi potjerama od strane mušrika. Znali su da će Mekkelije poslati ljude koji će ih tražiti s ciljem da ih ubiju. Iako su mušrici te noći opkolili kuću Poslanika, on i Ebu Bekr Allahovom voljom uspjeli su neopaženo pored njih proći i još im na glavu posuti prašine. O tom događaju govori i Uzvišeni Allah, dš.š., : „I načinili smo ispred njih barijeru i iza njih barijeru, pa ih prekrili - zato oni ne vide“.

Poslanik i Ebu Bekr krenuli su u suprotnom pravcu od Medine kako bi progoniteljima zavarali trag. Smjestili su se u prećini Sevr, koja je bila na vrlo nepristupačnom mjestu i tu su proveli tri dana. Potjere koje su krenule za njima otišle su krivim putem, svi prema Medini, a iako je za njima Amir ibn Fuhejra tjerao ovce kako bi zameo njihov trag ipak je Kerez bin Alkame našao njihov pravi trag i došavši do pećine ugledao veliku paučinu koja je bila ispletena na ulazu te odustao od ulaska u nju.Te tri noći njih su u pećini zijaretili Abdulah i Esma, sin i kći Ebu Bekra, donoseći im hranu i informacije iz Mekke.

Jedna od potjera je treći dan došla do njih samih, do ulaza u pećinu. Ali i oni su odustali od ulaska kada su vidjeli da je paučina prekrila ulaz u pećinu i da je golubica tu svila svoje gnijezdo. Na osnovu toga pretpostavili su da tuda niko dugo već prošao.

Kad su ih čuli Poslanik je rekao Ebu Bekru: „Ne tuguj, Allah je sa nama“. O tome Uzvišeni Allah, dž.š. kaže: „Ako ga vi ne pomognete – pa pomogao ga je Allah onda kad su ga oni koji ne vjeruju prisilili da ode, kad je s njim bio samo drug njegov, kada su njih dvojica bila u pećini i kada je on rekao drugu svome: "Ne brini se, Allah je s nama!", pa je Allah spustio smirenost na druga njegova, a njega pomogao vojskom koju vi niste vidjeli i učinio da riječ nevjernika bude donja, a Allahova riječ, ona je – gornja. Allah je silan i mudar“.

Govoreći o ovom ajetu mufessiri kažu da on ima devet pouka koje možemo i mi kao vjernici koji nismo bili muahdžiri sa Poslanikom da uzmemo i da o njima razmislimo. To mogu biti i glavne pouke hidžre.Kažu da ovaj ajet govori o tome kako Allah Uzvišeni obećava da će trajno štititi principe vjere koju je objavio, da živjeti hrabro i slobodno svoju vjeru neminovno znači prolaženje kroz teškoće, da se vjernici drže zajedno u radosti i žalosti, da vjernici zajedno grade sigurnost u kojoj će osjećati da ih dušmansko zlo ne može dotaknuti, da nam je najbitnije da u toj sigurnosti i drugi prihvate da je Allah sa nama i da nam to pojačava potrebu za međusobnom pravednošću, da ako društvo iskrenih ljudi postavimo kao cilj sebi i drugima Bog dragi će spustiti smiraj u kuće i mahale, da takva zajednica biva postavljena na zdravim temeljima i da bi se u takvom društvu odmah poštovala i Božija riječ.

Nakon provedena tri dana njihov vodič poveo ih je ponovo zaobilaznim putevim prema Medini. Prvo su krenuli prema zapadu, pa prema jugu dok nisu došli do obala Crvenog mora, pa su uz obalu krenuli put sjeverozapada.

Na tom teškom, iscrpnom i tužnom putovanju jer ostavljaju svoj rodni kraj, prema nekim autorima, Poslanik objavom biva obveseljen. Naime, Uzvišeni Allah, dš.š., mu šalje objavu: „Doista, Onaj koji ti je objavio Kur'an, vratit će te kući“

U tom periodu desio se i događaj sa Surakom koji ih je sustigao, ali nakon što su noge njegovog konja potonule u pijesak on je zamolio Poslanika da ga spasi te da ih on neće odati, te je tako i bilo. Poslanik je učio dovu, Suraka bio oslobođen i vratio se nazad.

Nakon mnogo uloženog truda Poslanik i Ebu Bekr dolaze do mjesta Kuba. To je selo odmah pored Medine i tu je sagradio prvu džamiju.Tu ih je dočekao Amr ibn Avf koji je naredio da se u Murmovoj bašči pripremi počivalište za goste. Svi su željeli Poslanika da ugoste ali im je on rekao:„Ja nisam ovdje stranac. Ovdje se nalazi i kuća mog nećaka po djedu mi Abdulmutallibu. To je Beni Nedžar pleme, pa mi se ne smije zamjeriti ako kod njih ostanem“.

To je po nekima bilo krajem septembra, po nekima 20. septembra 622. godine, po nekima šest dana ranije ili četiri dana kasnije od ovog datuma, po nekima u ponedjeljak, 8. rebiu-l-evvela 14. godine poslanstva, ili 23. septembra 622. godine i tu je proveo četiri dana.

Nakon toga Poslanik se uputio prema Medini. Medina se to data zvala Jesrib, a nakon njegovog dolaska prozvana je Medina. Medinelije su im izašle u suret i srdačno ih dočekali. Svi su željeli da Poslanik bude kod njih. Poslanik je tada odlučio da će odsjesti kod onoga kod čije kuće stane njegova deva. Deva se spustila na zemljištu Sehla i Suhejla. Sinova Amrovih. Kasnije će tu zemlju Poslanik otkupiti za izgradnju džamije.Za vrijeme gradnje džamije stanovao je u kući Ebu Ejjuba Halida ibn Zejda.

Hidžra se smatra jednim od najznačajnijih događaja i smatra se prekretnicom u povijesti islama. Osim Poslanika Hidžru je učinilo još oko 70 njegovih sljedbenika.  

Dolaskom u Medinu samo je dio hidžre završen. To je izlazak sa namjerom povratka. Stoga je i hidžra puno dugotrajniji proces, jer će pobjedonosni povratak u Meku uslijediti nekoliko godina kasnije. Za njega će trebati puno vremena i priprema, kao i dozrijevanja muslimanske zajednice. Prijelaz u Medinu je višestruko značajan. Islam u ovome gradu dobiva svoju šansu. U Medini je on oživotvoren, provodi se u praksi i izgrađuje se sistem življenja utemeljen na njegovim principima. Muslimani dobivaju svoju slobodu i mogućnost slobodnoga razvoja.

Halifa Omer je sedamnaest godina kasnije formalizirao Poslanikovu naviku da datira događaje od hidžre, tj. od dana uspostave islamske države. I ovaj podatak govori o značaju hidžre.

Hidžra nije samo povijesni događaj koji se desio, ograničena na vrijeme u kojem se odigrala. Hidžra sa sobom nosi pouke i poruke koje i mi danas treba da pronalazimo i usvajamo u svoj vjernički život. Svi mi moramo znati da hidžra u općem značenju traje i trajat će sve do Sudnjeg dana. Blagodati hidžre možemo i mi steći ako učinimo hidžru od grijeha prema Allahovoj milosti.

Photo credit: Pixabay.com

Šta je iman?

Muhammed s.a.v.s., kaže:
"Iman nisu želje niti gizdanje, nego je iman ono što se nalazi u srcu a što potvrdjuju djela."

A Uzvišeni Allah kaže:
"Pravi vjernici samo su oni koji u Allaha i Poslanika Njegova vjeruju, i poslije više ne sumnjaju, i bore se na Allahovom putu imecima svojim i životima svojim. Oni su iskreni!" (49:15)

Iman je vjerovanje u Allah, Njegove meleke, Njegove knjige (objave), Njegove poslanike, Sudnji dan, odredjenje dobra i zla. Iman je čvrsto i postojano vjerovanje koje se nalazi u srcu, koje nije pomiješano sa sumnjom i nevjericom i koje se reflektira na čovjeka i postaje njegovo ponašanje i dobra,uočljiva djela.

Meleci koji te prate

U predajama stoji da će svakog vjernika i vjernicu, kada izađe iz svoga kabura (na dan proživljenja), tj. kada se digne iz svog kabura, dočekat će ga melek koji je pisao dobra djela i melek koji je pisao loša djela, i govorit će mu: “Ne boj se!”…

Kaže Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, da će svačija djela, ljudima biti zapisivana. Na Sudnjem Danu kada budu obraćunavati, ništa se neće izostaviti, osim kome? Ko je stalno tevbu činio, ne misli se samo na velike griješnike, stalno, ljudi koji ne čine velike grijehe, makar činio male grijehe. Zašto? Kaže Poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem: “Allah će dati da čak meleki pisari zaborave grijehe.” Onaj koji je pisao loša djela, onome ko stalno čini tevbu i istigfar, melek pisar zaboravi kada je učinio grijeh. Zemlja koja će svjedočiti protiv ljudi, gdje si činio grijeh, zaboravit će to.

Ruke tvoje, noge tvoje, organi koji će svjedočiti protiv ljudi, zaboravit će tvoje grijehe. Allah, dželle šanuhu, samo zna tvoje grijehe i On će ih pokriti, On će ih oprostiti. Dakle, koliko je tevba bitna, kada meleki koji zapisuju dobra i loša djela, kada čovjek učini loše djelo, onaj melek koji zapisuje dobra djela kaže ovom meleku koji zapisuje loša djela: “Polahko, nemoj još zapisivati, ne bi li se pokajao.” Kada se čovjek pokaje od tog grijeha, obadva meleka kažu: “Allahu dragi, obraduj ga kao što je on nas obradovao sa svojom tevbom.”

Prenosi Ebu Umame, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao: “Melek koji piše loša djela podigne svoje pero šest sati (tj. nezapisuje šest sati) grijeh ili pogrešku koju uradi rob musliman, pa ako se pokaje i zatraži oprost neće ga ni upisati a ako se ne pokaje onda ga upiše kao jedno loše djelo.” (Bilježi ga Albani u Sahih El Džamiu-s-Sagir, broj 2097. koji kaže da je dostigao stepen Hasen hadisa).
______________________________

Kad govorimo o Sudnjem Danu, uvijek moramo gledati na ove dvije skupine ljudi, vjernici i nevjernici…Ljudi će se kupati u znoju, međutim biće prestravljeni, čak u predajama stoji da će svakog vjernika i vjernicu, kada izađe iz svoga kabura, tj. kada se digne, kada ustane, iz svog kabura, nema sjedanja, odmah ustaješ iz kabura, živ čovjek…, dočekat će ga melek koji je pisao dobra djela i melek koji je pisao loša djela, i govorit će mu: “Ne boj se!” Oni će ga pratiti do Mahšera, do okupljanja i stalno će ga bodriti. Znate, kao kad dođete u neku stranu zemlju, ne znate jezik, ne znate nikoga, pa vas dočeka vaš prijatelj koji tu živi dugo godina i kaže: “Ne brini ništa, ja sam ti na usluzi, biću ti na usluzi dok si tu.”

Odmah se srce smiri, drago ti je što je tako… Pa će mu biti rečeno: “Ti si se umarao na dunjaluku, ti si onaj ko se znojio na dunjaluku… Ko je istinski u Allaha, dželle šanuhu vjerovao, ko je želio da Allahova Riječ bude gornja…” Allah, dželle šanuhu, će ga učiniti postojanim… “Allah će postojanom riječju učvrstiti vjernike i na dunjaluku i na Ahiretu…” (Sura Ibrahim, 27) Ti si radio, ti si se umarao, danas za tebe nema straha, nego u hladu ‘Arša, će vjernici uživati, inšallah, dok drugi budu trpili sav taj strah.
_________________________________

Podjela knjiga djela na Sudnjem danu – knjige koje su meleki pratioci pisali

Kad se budu djelile knjige, kaže Allah, dželle šanuhu: “I svakom čovjeku ćemo ono što uradi o vrat privezati a na Sudnjem Danu ćemo mu knjigu otvoreno pokazati” (Sura El-Isra, 13) Ovdje se spominje izraz “Ta’ir”, šta je “Ta’ir”? Kako će ljudi dobiti svoje suhufe, svoje knjige, “Ta’ir” na arapskom znači ptica, znači knjige, odnosno suhufi, listovi naših djela će lebdjeti, ići će kao što ptice lete… I svaka knjiga će ići prema svome sahibiji, prema vlasniku tih djela. Onaj ko je bio vjernik, njemu će njegova knjiga doći sa desne strane, dobit će knjigu u desnu ruku, a onaj ko je bio nevjernik, dobit će knjigu u lijevu ruku, i tada kad dobije knjigu u lijevu ruku, znat će da je upropašten.

A onaj ko dobije knjigu u desnu ruku- reći će: “Evo moje knjige, pogledajte, sve desetke…” Isto student, znate kad student položi sve ispite, jedva čeka da sretne prijatelje, da izađe… “Šta si dobio?”, kaže 10, sve desetke, na svakoj stranici samo desetke. Učenik čeka da dođe babi i majci, eto svjedočanstvo, sve petice, još se šepuri kad vidi da je položio, sve završio, uspio, uspješno završeno, a kamoli Sudnji Dan. U desnoj strani dobije knjigu i kaže: “Evo čitajte moju knjigu, vidi ma shaa Allah, sve dobra djela.” A onaj ko dobije knjigu u lijevu ruku ruku, reći će: “Da Bogdo nisam knjigu ni dobio, da Bogdo nisam knjigu ni dobio…”

Najveći dio ovog teksta je preuzet sa predavanja: “Dan kada će zemlja vijesti svoje kazivati” – Abdusamed Bušatlić, prof.

Mali predznaci Sudnjeg dana

Posljednjih godina uveliko se nagađa o tačnom datumu Sudnjeg dana. Ispostavilo se da ljudi, bez ikakve osnove, govore o tome i prognoziraju ovaj događaj, za koji sam Bog kaže u Kur'anu da samo on zna kada će se to dogoditi. Međutim, postoji dosta predznaka Sudnjeg dana, neki su spomenuti u Kur'anu, a neki u vjerodostojnim hadisima. U ovom tekstu upoznat ćemo vas s najvažnijim malim predznacima Sudnjeg dana.

1. Da robinja sebi rodi gospodaricu.

Ovim se aludira na mnogobrojna islamska osvajanja u kojima će biti veliki broj robinja koje će rađati djecu svojih gospodara, a koja će, kao sinovi svojih očeva, biti slobodni i nadređeni svojoj majci koja je robinja.

Također je moguće da se ovim aludira i na neposlušnost djece prema roditeljima, tako da će se dijete odnositi prema svojoj majci kao prema robinji.

Oba ova tumačenja su se obistinila u svakodnevnom životu.

2. Da vidiš bosonoge, siromašne pastire kako se nadmeću u gradnji velikih kuća.

Ova pojava je danas jako raširena, ne samo među Arapima, nego i među drugim narodima.

3. Prepuštanje poslova onima koji ih nisu dostojni.
Muhammed, s. a. v. s, kaže: "Kada se poslovi prepuste onima koji za to nisu sposobni, očekujte Sudnji dan." (Hadis bilježi Buhari)

4. Smanjivanje znanja i raširenost neznanja.

To je postala već raširena pojava i u našem društvu.

5. Mnoštvo ubistava.

Muhammed, s. a. v. s, kaže: "Pred Sudnji dan će se raširiti neznanje, a nestat će znanja, i umnožit će se heredž, a to je ubijanje." (Hadis bilježe Buhari i Muslim)

6. Pijenje vina i njegovo nazivanje drugim imenima.
Muhammed, s. a. v. s., kaže: "Ljudi iz mog ummeta će piti vino, a nazivat će ga drugim imenima." (Bilježe Ahmed i Nesai s vjerodostojnim lancem prenosilaca. Albani ga spominje u Sahihu)

7. Raširenost nemorala (bluda).

8. Muškarci će oblačiti svilenu odjeću.

9. Smatranje dozvoljenim muzičkih instrumenata.
Muhammed, s. a. v. s., kaže: "Zasigurno će biti u mom ummetu ljudi koji će blud, svilu, vino i muzičke instrumente smatrati dozvoljenim." (Bilježi Buhari, a Albani ga spominje u Sahihu)

10. Unajmljivanje pjevačica.

11 . Pojava bestidnosti i razvratnog govora.

12. Prekidanje rodbinskih veza.

13. Prevara i optužba nevinog.

14. Davanje povjerenja varalici.

Muhammed, s. a. v. s., kaže: “Od predznaka Sudnjeg dana je bestidnost i razvratan govor, prekidanje rodbinskih veza, i nepovjerenje prema povjerljivom, a povjerenje u varalicu." (Bilježe Ahmed i Bezzar, te Albani u Sahihu)

15. Pojava iznenadne smrti kod ljudi.

16. Prolazak kroz džamije, a neobavljanje namaza u njima.

Muhammed, s. a. v. s., kaže: "...i kada kroz džamije budete prolazili i kada se pojave iznenadne smrti." (Bilježe Tajalisi u Musnedu i Albani u Sahihu)

17. Borba između dvije muslimanske vojske čiji će poziv biti isti.

Ovo se odnosi na poznati sukob između Alije i Muavije.

18. Kratkoća vremena.

U vremenu će nestati bereketa.

19. Mnoštvo zemljotresa.

Egipatski seizmolozi tvrde da je zemlja došla u stanje neprestanog podrhtavanja.

20. Pojava velikih nereda i raširenost zla.

Muhammed, s. a. v. s., kaže: "Neće nastupiti Sudnji dan sve dok se ne povuče znanje, rašire zemljotresi, pojave neredi i umnože ubistva." (Bilježe Buhari, Ahmed i Ibn Madže)

21. Udruživanje drugih naroda protiv muslimana kao što se grupa ljudi okupi oko posude za jelo.

22. Traženje znanja od nezrelih osoba, koje nisu dobro upućene u nauku.

Bit će pitani, pa će davati odgovore bez znanja i tako skrenuti s pravog puta i druge u zabludu odvoditi.

Muhammed, s. a. v. s., kaže: "Jedan od predznaka Sudnjeg dana je traženje znanja od nezrelih." (Bilježe Taberani, Ibn ul-Mubarek, a Albani ga spominje u Sahihu)

23. Pojava razgolićenja kod žena, tako da će pokrivati jedan dio tijela, a drugi će otkrivati, ili će oblačiti usku i prozirnu odjeću.

24. Glupaci će zauzeti počasna mjesta i vodit će brigu o poslovima od općeg interesa.

Muhammed, s. a. v. s., kaže: "Pred Sudnji dan će biti vrijeme prevare, kada će se optuživati povjerljivi, a lažljivcu će se ukazivati počast. Presudu će donositi ruwejda." 

Ashabi upitaše: "Ko je to ruwejda?!" 

Poslanik odgovori: "To je glupak koji će donositi presudu u općim poslovima." (Bilježe Ahmed, Taberani, a Albani ga spominje u Sahihu)

25. Selam će biti samo za poznatog.

Muhammed, s. a. v. s., kaže: "Jedan od predznaka Sudnjeg dana je da čovjek selami samo onog ko mu je poznat." (Bilježi Ahmed)

26. Da se ne vodi računa o halal opskrbi.

Muhammed, s. a. v. s., kaže: "Doći će vrijeme u kojem čovjek neće voditi računa o nafaki koju je stekao: da li je to na halal način, ili ne." (Bilježe Buhari i Nesai)

27. Opća raširenost laži.

28. Blizina čaršija (tržišta), čime se ukazuje na raširenost trgovine.

Muhammed, s. a. v. s., kaže: "...raširenost laži, kratkoća vremena i blizina čaršija." (Bilježi Ibn Hibban, hadis je vjerodostojan)

29. Deve i kuće će koristiti šejtani, tj . čovjek će jahati devu koju će pratiti druga a koja neće služiti za jahanje, niti će njome pomoći onome ko će imati potrebu za njom, pa će
je šejtan jahati.

Također, čovjek će kupiti kuću ne zbog toga što mu je neophodna za stanovanje, pa će godinama biti prazna i šejtani će je nastaniti.

Muhammed, s. a. v. s., kaže: "Kuće i deve će biti za šejtane pripremljene." (Bilježi Ebu Davud, hadis je vjerodostojan)

30. Takmičenje u gradnji džamija i njihovo uljepšavanje.

Muhammed, s. a. v. s., kaže: "Neće nastupiti Sudnji dan sve dok se ljudi ne budu takmičili u gradnji džamija." (Bilježe Ahmed, Nesai, Ebu Davud i Ibn Madže, hadis je
vjerodostojan)

31. Farbanje glava crnom bojom.

Muhammed, s. a. v. s., kaže: "Pred Sudnji dan će se pojaviti narod koji će farbati glave crnom bojom, oni neće osjetiti ni mirisa džennetskog." (Bilježe Ebu Davud i Nesai, hadis je vjerodostojan)

32. Velika želja za snoviđenjem Poslanika, s. a. v. s., a to će biti vrijeme općih nereda i otuđenosti od vjere.
Muhammed, s. a. v. s., kaže: "Doći će vrijeme kada će neko željeti da me vidi u snu više nego što voli svoj imetak i porodicu." (Bilježe Buhari, Muslim i Ahmed)

33. Raširenost nepokornosti među ljudima i jako malo činjenje djela za ahiret (drugi svijet).

34. Raširenost škrtosti, tako da će svi škrtariti sa onim što posjeduju.

Bogataš će biti škrt u svom imetku, učenjak u znanju, a proizvođač u onome što proizvodi.

Muhammed, s. a. v. s., kaže: "Rad će se umanjiti, a povećat će se škrtost." (Bilježe Buhari, Muslim i Ebu Davud)

35. Međusobna ubijanja bez ikakvog povoda.

Muhammed, s. a. v. s., kaže: "Tako mi Onog u čijoj ruci je moja duša, doći će vrijeme kada ubica neće znati zbog čega je ubijao, a ubijeni zbog čega je ubijen." (Bilježi Muslim)

Sudnji dan i njegovi predznaci

Iman - vjerovanje u Posljednji dan je peti temelj islamskog vjerovanja kojeg ne smije zanijekati niti jedan iskreni vjernik. Vjerovanje u Sudnji dan je, dakle, jedan od osnovnih temelja islamskog vjerovanja. Zbog toga je veoma bitno dobro poznavati tematiku ovog islamskog vjerovanja, a koje nam govori o onim stvarima koje su nama teška za pojmiti, a isto tako našem neukom razumu, nejasnim za shvatiti. Onaj ko bude vjerovao u sve ono što se govori iz Kur’ana i vjerodostojnih Poslanikovih, sallallahu ‘alejhu ve selem, predaja o Posljednjem-Sudnjem danu je vjernik. Dok, s druge strane svaki onaj ko ga bude zanijekao, pa makar u sve druge islamske propise bude vjerovao, za takvog se ne može reći da je vjernik. Dokaz za ovo je slijedeći kur’anski ajet u kojem se kaže: „O vjernici, vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova i u Knjigu koju On Poslaniku Svome objavljuje, i u Knjigu koju je objavio prije. A onaj ko ne bude vjerovao u Allaha, i u meleke Njegove, i u Knjige Njegove, i u poslanike Njegove, i u onaj svijet - daleko je zalutao.” (Prijevod značenja En-Nisa, 136.) 

U vjerovanje u Posljednji dan ulazi vjerovanje u njegove predznake koji će se neminovno desiti. Vjerovanje u njega znači i vjerovanje u smrt i ono što dolazi poslije nje, kao što su: iskušenja u mezaru, te patnje i uživanja u njemu, puhanje u Sur-rog, izlazak stvorenja iz kabura (tj. proživljenje). Vjerovanje u Poslednji dan, takođe, znači vjerovanje u sve ono što će se desiti na mjestu stajanja na Sudnjem danu, kao što su grozote i strahote, okupljanje ljudi na mjestu polaganja računa, dijeljenje knjiga ljudskih djela i stavljanje na vagu. Vjerovanje u Posljednji dan znači i vjerovanje u Sirat (put preko Džehennema), havd (Dženetski izvor) i še­fa’at (Poslanikovo, salallahu ‘alejhu ve selem, zagovaranje), te vjerovanje u Džennet i njegove nagrade kao i vjero­vanje u Džehennem i njegove patnje, strahote i sve što je Allah, subhanehu ve te’ala, u njima pripremio za njihove stanovnike. (El-Iman, od Dr. Ne’im Jasina, str. 111.) Kur’an Časni, često spominje Posljednji dan i u svakoj prilici upozorava na njega i ono što dolazi sa njim.

Vjerovanje u Posljednji dan je veoma važan pojam za sve ljude, a dokaz tome je i to, što Kur’an često vjerovanje u Allaha Svevišnjeg veže sa vjerovanjem u Posljednji dan. U prijevodu značenja slijedećeg ajeta stoji: ” … čestiti su oni koji vjeruju u Allaha i u onaj svijet …” (El-Bekare, 177.) Zatim: “Borite se protiv onih koji ne vjeruju u Allaha i u onaj svijet.” (Prijevod značenja Et-Tevba, 29) Svaki pravi musliman vjeruje da život na ovome svijetu ima svoj kraj i da on ne traje vječno. Allah, subhanehu ve te’ala, kao što stoji u prijevodu značenja slijedećeg ajeta, kaže: “Sve će, osim Njega propasti! Samo On će suditi i Njemu ćete se vratiti.” (El-Kasas, 88) Umiranje i nestajanje ljudi, svakome razumnom insanu je danas očito i vidljivo. Pa, kao što umiru ljudi, isto tako umiru i nestaju biljke i životinje. Kao što izlazak Sunca vodi njegovu zalasku, tako isto i rađanje vodi njegovom nestanku tj. umiranju. Kao što umiru ljudi, biljke i životinje, isto tako umiru i izu­miru čitavi narodi. Koliko naroda znamo iz povijesti svijeta, kojima se danas ni trag više ne zna, jer su već odavno nestali. Pa tako, kao što biljke i životinje imaju svoj kraj, tako i cijeli svemir ide svom završetku. Sve što je nastalo, i što ima svoj početak, prirodno je da će jednog dana nestati i da će doživjeti svoj kraj.

Predznaci Posljednjeg dana se djele na male i velike. Što se tiče malih predznaka - oni uglavnom govore o pokvarenosti ljudi u zadnje vrijeme, neredima koji će se među njima desiti, a poneki o Allahovoj uputi. Velikih predznaka se u po­jedinim hadisima spominje deset, kao što je hadis Huzejfe b. Useid el-Gaffarija u kome se kaže: “Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, nas je zatekao kako ponavljamo pojedine lekcije, pa je upitao: ‘Šta to učite?’ - Lekciju o Posljednjem danu! - odgovorili smo. On reče: ‘Posljednji dan neće nastupiti sve dok prije njega ne vidite deset predznaka’! Spomenuo je Duhan, Dedždžala, Ed-Dabe (misli se na veliku životinju), izlazak Sunca sa zapada, silazak ‘Isaa, ‘alejhisselam, sina Merjemina, Je’džudž i Me’džudž, (misli se na jedan narod) tri potresa: na istoku, na zapadu i na arapskom poluotoku, a zad­nja od njih će biti vatra koja će se pojaviti u Jemenu i potjerati ljude na mjesto obračuna.” (Muslim: Kitab El-Fitn ve ešratus sa’ah).

U Ramazanu se trebamo više družiti sa Kur'anom

Iako smo dužni Kur'an učiti svakodnevno, ramazan je prilika da to činimo daleko angažiranije, zbog toga što se u tom mjesecu djela daleko više vredniju a i zbog toga što je u njemu poteklo izlivanje tog spasonosnog eliksira na ljudski rod. I, tek ćemo učenjem Kur'ana i iznalaženjem najsvrisihodnijih metoda da kur'ansko ucenje primjenimo u svakodnevnom životu, osjetiti puninu, vrijednost i pravi smisao ovog mubarek mjeseca.

Razmišljanje o Allahovim ajetima je nedvojbeno čin ibadeta koji osobu približava Uzvišenom Allahu. Ovo razmišljanje nije lahkomisleno i besciljno razmišljanje. Naprotiv, ono uključuje izučavanje klasičnog tumačenja ajeta o kojima se razmišlja…

Ni jedna druga knjiga, zaista, nije poput Allahove Knjige koja je Njegov vječni govor, koja je priručnik za život i smrt kao i za ono što slijedi poslije toga.  Stoga, Allahova Knjiga zaslužuje proučavanje koje je pažljivije od proučavanja bilo čijeg drugog govora. Ovakvo proučavanje iziskuje potrebu da se čitalac vrati na rane predaje onih koji su bili svjedoci objave i koji su čuli njeno objašnjenje od onoga koji je poslan od Allaha subhanehu ve te'ala da kazuje i objasni Njegove riječi čitavom ljudskom rodu Muhammeda sallallahu alejhi ve sellem, jer ukoliko osoba pokuša prosuđivati značenje ajeta bez predhodnog izučavanja povoda objave te pojašnjenja datih od strane Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, iskvarenost vremena u kojem ta osoba živi, njeno nepoznavanje na šta se ajeti odnose, i neposjedovanje razumijevanja koje su imale rane generacije muslimana, će zasigurno dovesti do pogrešnog razumijevanja Allahovih riječi, te će stoga osoba otići na stranputicu smatrajući da ispravno robuje Allahu. Zbog ovoga, svaki iskreni musliman koji se učeći Kur’an i razmišljajući o njemu nada Allahovoj ljubavi treba čvrsto držati značenja koja nam je pojasnio Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, zatim njegovi ashabi, oni koji su došli odmah poslije njih te rani islamski učenjaci.

“A Kur’an je dokaz ili u vašu korist ili na vašu štetu.” (Muslim)

 Dakle, sa ovim dokazom, Allahovom Knjigom, će se desiti jedna od sljedeće dvije stvari. Ili će svjedočiti u našu korist, ili će biti dokaz protiv nas na Dan u kojem će nam biti potrebno svako dobro djelo.

Ukoliko naš odnos sa Kur’anom ne bude među našim dobrim djelima, onda će taj Allahov govor zasigurno biti dokaz protiv nas.

A ko bi mogao biti spašen od užasa tog Dana ukoliko Allahov vlastiti govor bude protiv njega? Pažljivo razmisli o svojoj poziciji u odnosu na Kur’an! Da li ga zapostavljaš i da li mu protivrječiš nehajno postupajući prema njegovim naredbama i zabranama? Da li se nad njegovim tekstom ikada duboko zamisliš? Da li će on na Sudnjem danu da bude na tvojoj strani?

O Allahu! Molimo Te, Tvojim savršenim govorom i Tvojim lijepim imenima i atributima, da učiniš da Kur’an bude dokaz u našu korist! O Allahu! Ne daj da Kur’an toga Dana bude dokaz protiv nas, i sačuvaj nas patnje u vatri! Jer ukoliko Allah subhanehu ve te'ala Kur’an učini dokazom za, a ne protiv nas, onda će Kur’an, također, biti naš zagovornik kada zagovaranja neće biti osim po Njegovom subhanehu ve te'ala odobrenju.

“Ko god prouči jedno slovo iz Allahove Knjige imat će za to nagradu. Ta nagrada će biti udesetorostručena. Ne kažem da su Elif, Lam i Mim jedno slovo. Elif je slovo za sebe, Lam je slovo za sebe, i Mim je slovo za sebe.”