Prvi rukn (stub imana)

Prvi stub imana jeste vjerovanje u Allaha subhanehu ve te'ala. Iman je da čovjek potvrdi da postoji Stvoritelj, Sveznajući, Mudri, Koji ga je stvorio od kapi sjemena, te da je on kao takav samo vlasništvo svoga Stvoritelja i da je Allah subhanehu ve te'ala jedini koji zaslužuje da Mu se ibadet čini i da Mu se bude pokorno i potčinjeno. Kao što je rekao Uzvišeni:

''O ljudi, obožavajte Gospodara svoga, Koji je stvorio vas i one prije vas, da bi ste se kazne sačuvali.''  [Sura El-Bekare 21]

Mu'min crpi uputu od svog Gospodara, živi u Njegovom okrilju, slijedi Njegovu besprijekornu uputu i povinovan je Njegovim naredbama, a čuva se Njegovih zabrana. Sve ovo radi obećanja svog Stvoritelja:

''... a Allah one koji vjeruju, doista na pravi put izvodi.'' [Sura El- Hadždž 54]

Mu'minov iman u njegovog Gospodara i Stvoritelja počiva na nepobitnim dokazima, očevidnim činjenicama i jasnim i vizualnim znakovima, razasutimu svim dijelovima prostranog univerzuma, poduprtim vahjom (Objavom) od Allaha dž.š., koji nam je dostavljen putem iskrenih poslanika.

Kada čovjek spozna svoga Uzvišenog Stvoritelja i sa Njime uspostavi kontakt (namazom, ibadetom), uvidjet će da je on samo vlasništvo svoga Stvoritelja i da je samo On Taj koji zaslužuje da Mu se ibadet čini i da Mu se bude pokorno i potčinjeno. 

Šta je iman?

Muhammed s.a.v.s., kaže:
"Iman nisu želje niti gizdanje, nego je iman ono što se nalazi u srcu a što potvrdjuju djela."

A Uzvišeni Allah kaže:
"Pravi vjernici samo su oni koji u Allaha i Poslanika Njegova vjeruju, i poslije više ne sumnjaju, i bore se na Allahovom putu imecima svojim i životima svojim. Oni su iskreni!" (49:15)

Iman je vjerovanje u Allah, Njegove meleke, Njegove knjige (objave), Njegove poslanike, Sudnji dan, odredjenje dobra i zla. Iman je čvrsto i postojano vjerovanje koje se nalazi u srcu, koje nije pomiješano sa sumnjom i nevjericom i koje se reflektira na čovjeka i postaje njegovo ponašanje i dobra,uočljiva djela.

Kuće u Džennetu

Allahu pripada zahvala na blagodati islama, a salavat i selam neka je na prvaka svih ljudi. O ti koji tražiš mirno mjesto, možeš ga pronaći na ovom svijetu i osjetiti radost kada to postigneš, ali moraš potrošiti mnoštvo imetka kako bi to ostvario. Kada to uspiješ ostvariti, eh tada će, nažalost, doći ono što uništava užitke i razdvaja mnoge skupine – smrt, i ti ćeš napustiti svoje dunjalučko mjesto smiraja! Kratkotrajno će biti tvoje uživanje u dunjalučkoj kući. Međutim, kuća u Džennetu od tebe ne traži imetak i mnogo djela, a to je kuća u kojoj ćeš živjeti vječno i zauvijek, u stalnim blagodatima, vječno sretan, dovoljno ti je to da je Vladar upotpunio njenu izgradnju, pa hajde da pokušamo da se natječemo za neku od džennetskih kuća i da zadobijemo osobine njenih stanovnika.

Lijepo ponašanje

Od Ebu Umame el-Bahilija, Allah bio zadovoljan njime, prenosi se da je Allahov Poslanik, alejhis-selam, rekao: “Ja garantujem kuću na periferiji Dženneta onome ko ostavi raspravu, pa makar bio u pravu, kuću u sredini Dženneta onome ko ostavi laž pa makar i u šali, i kuću u najvišem dijelu Dženneta onome ko uljepša svoj ahlak.“ (Bilježi Ebu Davud, Albani kaže da je dobar u knjizi “Sahihul Džami“) Dakle najiskreniji, Poslanik, alejhis-selam, daje obećanje i garantuje prvi stepen Dženneta onome ko ostavi raspravu, makar istina bila na njegovoj strani, jer svađa i rasprava vode ka sukobu i cijepanju. Poslanik obećava kuću u sredini Dženneta onome ko ostavi laž u svakoj prilici, pa čak i u šali, i kuću u najvišem dijelu Dženneta onome ko ima lijep ahlak.

Onaj koji radi svako dobro

Od Fadale ibn Abujda, radijallahu anhu, prenosi se da je Poslanik, alejhis-selam, rekao: “Ja garantujem kuću na periferiji Dženneta onome ko povjeruje u mene i primi islam, kuću u sredini Dženneta, i kuću u najvišem dijelu Dženneta. Onaj koji tako postupi, neće ostaviti dobro a da ga neće uraditi, a zlo će bježati od njega, i umrijet će gdje on želi da umre.” (Bilježi Ebu Davud, Albani kaže da je dobar u knjizi Sahihul Džami`a) Plemeniti Poslanik, milost svim svjetovima, po svjedočenju Gospodara svih svjetova: “Došao vam je Poslanik, jedan od vas, teško mu je što ćete na muke udariti, jedva čeka da Pravim putem pođete, a prema vjernicima je blag i milostiv.” (prijevod značenja Et-Tevbe, 128), jamči džennetske kuće onome ko povjeruje u njega i pokori se Allahu Uzvišenom, iskreno se bori na Allahovom putu životom i imetkom, shodno svojim mogućnostima. Fadale ibn  Ubejd, radijallahu anhu, kaže da je Poslanik, alejhis-selam, rekao: “Mudžahid je onaj ko se bori sam sa sobom u ime Allaha.“ (Bilježi Tirmizi, Albani kaže da je sahih u knjizi Sahihul Džami` a) Poslanik garantuje kuću u uzvišenom dijelu Dženneta onome ko učini hidžru Allahu, činjenjem dobrih djela i ostavljanjem loših. Abdullah ibn Amr, radijallahu anhu, prenosi da Poslanik, alejhis-selam, rekao: “Muhadžir je onaj koji ostavi ono što je Allah zabranio.“ (Buhari) Onome ko tako postupi neće se nijedna vrata dobra otvoriti a da na njih neće ući sa potpunom iskrenosti.

Gradnja mesdžida – džamije

Od Osmana, radijallahu anhu, prenosi se da je Poslanik, alejhis-selam, rekao: “Ko sagradi radi Allaha mesdžid, želeći Njegovo lice, Allah će njemu sagraditi kuću u Džennetu.“ (Muslim) Od Džabira, radijallahu anhu, prenosi se da je Poslanik, alejhis-selam, rekao: “Ko sagradi džamiju na dunjaluku, makar kao gnijezdo ptice, ili manje od toga,Allah će njemu sagraditi kuću u Džennetu.“ (Bilježi Ibn Madže, Albani kaže da je sahih u knjizi Sahihul Džami` a) Poslanikove riječi: “…makar kao gnijezdo ptice“, većina učenjaka tumači kao simbolično, jer to je mjesto na koje ptica stavlja jaje i na njemu leži, pa tako nije dovoljno veliko za obavljanje namaza. (Fethul-bari, 1/649.) O ti koga je Allah počastio imetkom, ne škrtari i gradi mesdžide (džamije) kako bi zaradio nagradu na ovom i onom svijetu, zbog toga će ti Allah upisati na vagi dobrih djela od svakog onog ko klanja u tom mesdžidu i počastiti tako što će ti izgraditi kuću u Džennetu. Zar ne želiš kuću u Džennetu? Kuće na ovom svijetu su od gline, kamena, željeza i drveta, i ako se ne čistite, zatrpat će se smećem i propasti velikom brzinom, postati zemlja iz koje stanovnici bježe, na kojoj naraste korov i kojoj se ime zaboravi. Pa gdje si ti u odnosu na vječnu kuću, visoke dvorce, gdje će plodovi biti nadohvat ruke, uzastopno veselje, čije su cigle od zlata i srebra i gdje se nikada neće umoriti.

Popunjavanje mjesta u saffu

Od Aiše, radijallahu anha, prenosi se da je Poslanik, alejhis-selam, rekao: “Ko popuni prazno mjestu u saffu, Allah će ga zbog toga uzdići za stepen i sagradit će mu kuću u Džennetu.“ (Bilježi Tabarani , hadis je sahih li gajrihi) Korak kojim se zatvori mjesto u saffu je najveličanstveniji korak, za koji slijedi najveća nagrada – stepen u Džennetu i kuća u Džennetu.

Klanjanje potvrđenih sunneta

Od Amra ibn Enesa prenosi se da je rekao: “Govorio mi je Anbese ibn Ebi Sufjan na samrtnoj postelji da je čuo od Ummu Habibe da kaže da je čula od Allahovog Poslanika, alejhis-selam: ‘Ko klanja dvanaest rekata u toku dana i noći, bit će mu sagrađena zbog toga kuća u Džennetu.’ Zatim Habiba kaže: ‘Otkako sam to čula od Poslanika, alejhis-selam, nikada ih nisam izostavila.’“ Također, Anbese ibn Ebi Sufjan kaže: “Otkako sam to čuo od Ummu Habibe, nikada ih nisam ostavio.’ Amr ibn Evs kaže: “Otkako sam to čuo od Ibn Anbesa, nikada ih nisam ostavio.” (Muslim, 728) Kada su ashabi čuli ovaj hadis, nisu ostavili postupanje po njemu, a šta ćeš reći ti kada čuješ ovaj hadis!? Kada se klanjaju potvrđeni sunneti? Od Ummu Habibe, radijallahu anha, prenosi se da je rekla: “Rekao je Allahov Poslanik, alejhis-selam: ‘Ko klanja dvanaest rekata u toku dana i noći, bit će mu sagrađena zbog toga kuća u Džennetu; četiri prije podne, dva poslije podne, dva poslije akšama, dva poslije jacije i dva prije sabaha.’“(Bilježi Ibn Madže, hadis je sahih)

Duha-namaz

Od Ebu Musaa, radijallahu anhu, prenosi se da je Poslanik, alejhis-selam, rekao: “Ko klanja četiri rekata (duha) prije četiri (podne), bit će mu sagrađena kuća u Džennetu.“ (Bilježi Tabarani, hadis je hasen) Od Aiše, radijallahu anha, prenosi se da je Poslanik, alejhis-selam rekao: “Doista je čovjek, sin Ademov, stvoren od tri stotine i šezdeset dijelova, pa ko spomene Allaha i kaže: la ilahe illallah, subhanallah, estagfirullah, skloni kamen, granu ili kost sa puta, naredi dobro i zabrani zlo toliko puta, bit će tog dana spašen od Vatre.“ (Muslim, 1007) U predaji od Ebu Zerra stoji: “…a sve to zamjenjuje klanjanje dva rekata duha-namaza.“ (Muslim, 720)

Ibn Usejmin, rahimehullah, kaže: “Riječi: ‘…a sve to zamjenjuje…’, znače: zamjena za sve to su dva rekata duha-namaza, ovo je velika blagodat, za svaki dio tijela se traži sadaka, a tebi je dovoljno da obaviš dva rekata duha-namaza, i ovo upućuje na to da čovjek mora da ih obavlja bio kod kuće ili na putu. Čovjek bi trebao da svoj život okonča dobrim djelima, jer će u smrtnom trenutku žaliti ako svoje vrijeme nije trošio u približavanju Allahu Uzvišenom. Svaki trenutak u kojem se ne približiš Allahu, subhanehu ve te‘ala, to je gubitak.“ (Šerh Rijadus-salihin)

Posjeta bolesnika

Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je Poslanik, alejhis-selam, rekao: “Ko obiđe bolesnika ili posjeti brata u ime Allaha, kaže glasnik: ‘Lijep li si ti i lijepa je tvoj hod, nastanio si kuću u Džennetu.’“ (Bilježi Tirmizi, hadis je hasen) Poslanik, alejhis-selam, kaže: “Musliman koji posjeti svoga brata ne prestaje biti u džennetskim plodovima sve dok se ne vrati.” (Muslim)

Koje je djelo vrijednije od sadake?

Kada bi se ljudi pridržavali kur'anskih propisa i Poslanikovih, s.a.v.s., uputstava ne bi šejtan mogao da rovari među njima, ne bi bilo ovoliko svađa i prekidanja rodbinskih veza.

Šejtan je izgubio nadu da će biti obožavan od strane klanjača, ali nije izgubio nadu da će uspjeti da zavadi vjernike, šireći među njima neprijateljstvo. Svakoj strani šejtan ukrašava njegov postupak i daje mu podršku u onome što čini, podstiče ga da ustraje u odbrani svog stava, pa makar on bio i pogrešan. Rezultat toga je da se među njima širi neprijateljstvo i razdor, što kasnije prerasta u neprijateljstvo, a ponekad u svađu i sukob.

Zbog velike štetnosti ovog stanja u društvu islam je propisao obavezu mirenja zavađenih. To je Allah, dž.š., naredio u Kur'anu, pa kaže: “Allaha se vi bojte i izgladite međusobne razmjerice!” (El-Enfal, 1.)

 “Zaista su vjernici braća, pa popravite odnose među njima.” (El-Hudžurat, 10.)

“Ako se dvije skupine vjernika sukobe, izmirite te ih…” (El-Hudžurat, 9.)

Specifičnost i važnost misije mirenja zavađenih je u tome, što je u toj situaciji čak dozvoljeno i slagati, kako bi se postigao cilj, a poznato je da je laž jedan od najvećih grijeha.

Kolika nagrada se obećava za onoga ko pomiri zavađene dovoljno govori činjenica da je to djelo bolje nego klanjanje nafile/dobrovoljnog namaza, ili dijeljenja sadake, zbog velikih ciljeva koji se time postižu u ponovnom uspostavljanju lijepih odnosa, čišćenju srca od zavidnosti i netrpeljivosti, uzajamnom posjećivanju i održavanja rodbinskih veza. Sve to čini zajednicu i društvo čvršćim, sretnijim i jačim.

Ebu Derda’, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Hoćete li da vas obavijestim o djelu koje je bolje i vrijednije od dobrovoljnog posta, namaza i sadaka? Ashabi rekoše: -Hoćemo. Poslanik, s.a.v.s., reče: “Pomiriti zavađene, jer svađa upropaštava vjeru.” (Ebu Davud i Ibn Hibban)

Mirenje zavađenih se smatra vrstom sadake, jer Poslanik, s.a.v.s., kaže: “Na svaku kost čovjek je dužan da svakodnevno daje sadaku a da pomiriš dvojicu zavađenih i to je sadaka.” (Muttefekun alejhi)

Ummu Kulsum bint Ukbe, r.a., prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Nije lažljivac onaj koji želi da pomiri zavađene, pa time želi postići dobro, ili kaže samo ono što je dobro.” (Muttefekun alejhi)

Čak je onome koji pokušava da pomiri dvojicu zavađenih zabranjeno da kaže istinu ako će to još više pogoršati situaciju i povećati razdor među njima. Onaj ko prenosi govor ljudi i time pravi smutnju zove se nemmam, pa makar on pri tome govorio istinu, jer je prenošenje tuđih riječi jedan od velikih grijeha i takav neće ući u Džennet, kao što je to spomenuto u hadisu. U tom smislu Ibn Babevejh kaže: “Allah voli laž prilikom mirenja zavađenih a ne voli istinu koja širi razdor i smutnju među ljudima.”

Ko pokuša da pomiri zavađene ljude mora u svom poslu biti potpuno iskren i to raditi radi Allaha, dž.š., a ne očekivati da ga ljudi hvale, niti da se dive tom njegovom činu. U takvoj situaciji šejtan može da se umiješa u njegov nijjet i pokvari mu to djelo. Za iskrenost u tom poslu Allah, dž.š., obećava veliku nagradu, pa kaže: „osim kad zapovjedi da se milostinja dijeli ili dobročinstvo čini, ili da se među svijet sloga uspostavi. a ko to čini Allahovo zadovoljstvo tražeći- takvome ćemo nagradu golemu dati!“ (sura En-Nisa’, 114)

Onaj ko želi da pomiri zavađene mora odabrati odgovarajuće vrijeme i zgodnu priliku, kada su zavađeni prisebni i postoji optimalna mogućnost da se presaberu i uvide svoju grešku, kako bi se povratili ispravnom putu.

Sehl ibn Sad priča da su se stanovnici zaseoka Kuba posvađali toliku da su se počeli gađati kamenicama. Kada Poslanik, s.a.v.s., obaviješten o tome, rekao je ashabima: “Hajdemo tamo da ih izmirimo.” (Buhari)

Poslanik, s.a.v.s., kaže: “Ništa bolje čovjek ne može uraditi od namaza, mirenja zavađenih i lijepog ponašanja.” (sahih)

Onaj koji miri zavađene treba da koristi najljepše riječi u komunikaciji sa zavađenima, podsjeti ih na prolaznost dunjaluka i bezvrijednost razloga njihove zavađenosti. Također ih treba podsjetiti da se njihova dobra djela ne izlažu Allahu, dž.š., sve dok se njih dvojica ne izmire.

To potvrđuje hadis koji prenosi Ebu Hurejre, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Džennetska vrata se otvaraju ponedjeljkom i četvrtkom i praštaju se grijesi svakom onome ko Allahu ne pripisuje druga, osim onog čovjeka koji je u zavadi sa svojim bratom muslimanom. Allah, dž.š., kaže: „Ostavite ovu dvojicu dok se ne pomire, ostavite ovu dvojicu dok se ne pomire, ostavite ovu dvojicu dok se ne pomire!” (Muslim)

Situacija zavađenih je još gora ako su oni rođaci pa time dođe do prekidanja rodbinskih veza, jer onaj ko prekida rodbinske veze neće ući u Džennet, kao što to Poslanik, s.a.v.s., u hadisu naglašava.

Ako bi neko od zavađenih pravdao se time što se on zakleo da neće s tom osobom više komunicirati, treba ga podsjetiti da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Ko se zakune nekom zakletvom, pa uvidi da je uraditi nešto mimo toga bolje, neka odustane od svoje zakletve i neka izvrši iskup svoje zakletve.“ (Muslim)

Enes, r.a., je rekao: “Ko pomiri dvojicu zavađenih Allah, dž.š., će mu za svaku riječ dati nagradu kao da je oslobodio roba.”

Evza'i kaže: „Nema Allahu, dž.š., dražeg koraka od koraka onoga koji želi da pomiri dvojicu zavađenih. Ko pomiri dvojicu zavađenih Allah, dž.š., će ga zaštititi od džehennemske vatre.“

Mnogi koji rade na pomirenju ljudi nemaju uspjeha jer mijenjaju govor i izvrću vijesti, a na njemu je da govori ono za šta zna da je dobro, a da šuti o onom za što zna da nije dobro. Onaj koji pomiruje ljude treba da zna da se zlo ne gasi zlom kao što se vatra ne gasi vatrom nego se gasi dobrim i loše se ne umanjuje osim sa dobrim, pa zbog toga zavađene strane trebaju da odustanu od nekih svojih prava. Onaj koji pomiruje ljude treba da zna da duše teže ka škrtosti što zahtjeva ulaganje truda i veliko strpljenje ispunjavajući Allahovu naredbu:

“A nagodba je najbolji način – ta ljudi su stvoreni lakomi! I ako vi budete lijepo postupali i Allaha se bojali – pa, Allah dobro zna ono što radite.“ (En-Nisa, 128)

Nasuprot ovim škrtim dušama, one koji pomiruju ljude Islam priznaje zbog toga što oni troše svoje vrijeme, imetak i ugled tako što im se iz zekata izdvaja jedan dio. Kaže Allah dž.š.:

“Zekat pripada samo siromasima i nevoljnicima, i onima koji ga skupljaju, i onima čija srca treba pridobiti, i za otkup iz ropstva, i prezaduženima, i u svrhe na Allahovom putu, i putniku. Allah je odredio tako! – A Allah sve zna i mudar je.“ (Et-Tevbe, 60)

Prezaduženih postoje dvije vrste:

– Prezaduženi zbog izmirivanja ljudi.

– Onaj ko sam sebe zaduži pa mu bude teško vratiti, njemu se da kako bi vratio dug.

I na kraju svakom onom ko pomiruje ljude neka vodilja budu riječi Allahovog Poslanika, Šu’ajba, alejhi selam:

“O narode moj“ – govorio je on – ‘shvatite da je meni jasno ko je Gospodar moj i da mi je On dao svega u obilju. Ja ne želim činiti ono što vama zabranjujem; jedino želim učiniti dobro koliko mogu, a uspjeh moj zavisi samo od Allaha; u Njega se uzdam i Njemu se obraćam.’“ (Hud, 88)

Meleci koji te prate

U predajama stoji da će svakog vjernika i vjernicu, kada izađe iz svoga kabura (na dan proživljenja), tj. kada se digne iz svog kabura, dočekat će ga melek koji je pisao dobra djela i melek koji je pisao loša djela, i govorit će mu: “Ne boj se!”…

Kaže Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, da će svačija djela, ljudima biti zapisivana. Na Sudnjem Danu kada budu obraćunavati, ništa se neće izostaviti, osim kome? Ko je stalno tevbu činio, ne misli se samo na velike griješnike, stalno, ljudi koji ne čine velike grijehe, makar činio male grijehe. Zašto? Kaže Poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem: “Allah će dati da čak meleki pisari zaborave grijehe.” Onaj koji je pisao loša djela, onome ko stalno čini tevbu i istigfar, melek pisar zaboravi kada je učinio grijeh. Zemlja koja će svjedočiti protiv ljudi, gdje si činio grijeh, zaboravit će to.

Ruke tvoje, noge tvoje, organi koji će svjedočiti protiv ljudi, zaboravit će tvoje grijehe. Allah, dželle šanuhu, samo zna tvoje grijehe i On će ih pokriti, On će ih oprostiti. Dakle, koliko je tevba bitna, kada meleki koji zapisuju dobra i loša djela, kada čovjek učini loše djelo, onaj melek koji zapisuje dobra djela kaže ovom meleku koji zapisuje loša djela: “Polahko, nemoj još zapisivati, ne bi li se pokajao.” Kada se čovjek pokaje od tog grijeha, obadva meleka kažu: “Allahu dragi, obraduj ga kao što je on nas obradovao sa svojom tevbom.”

Prenosi Ebu Umame, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao: “Melek koji piše loša djela podigne svoje pero šest sati (tj. nezapisuje šest sati) grijeh ili pogrešku koju uradi rob musliman, pa ako se pokaje i zatraži oprost neće ga ni upisati a ako se ne pokaje onda ga upiše kao jedno loše djelo.” (Bilježi ga Albani u Sahih El Džamiu-s-Sagir, broj 2097. koji kaže da je dostigao stepen Hasen hadisa).
______________________________

Kad govorimo o Sudnjem Danu, uvijek moramo gledati na ove dvije skupine ljudi, vjernici i nevjernici…Ljudi će se kupati u znoju, međutim biće prestravljeni, čak u predajama stoji da će svakog vjernika i vjernicu, kada izađe iz svoga kabura, tj. kada se digne, kada ustane, iz svog kabura, nema sjedanja, odmah ustaješ iz kabura, živ čovjek…, dočekat će ga melek koji je pisao dobra djela i melek koji je pisao loša djela, i govorit će mu: “Ne boj se!” Oni će ga pratiti do Mahšera, do okupljanja i stalno će ga bodriti. Znate, kao kad dođete u neku stranu zemlju, ne znate jezik, ne znate nikoga, pa vas dočeka vaš prijatelj koji tu živi dugo godina i kaže: “Ne brini ništa, ja sam ti na usluzi, biću ti na usluzi dok si tu.”

Odmah se srce smiri, drago ti je što je tako… Pa će mu biti rečeno: “Ti si se umarao na dunjaluku, ti si onaj ko se znojio na dunjaluku… Ko je istinski u Allaha, dželle šanuhu vjerovao, ko je želio da Allahova Riječ bude gornja…” Allah, dželle šanuhu, će ga učiniti postojanim… “Allah će postojanom riječju učvrstiti vjernike i na dunjaluku i na Ahiretu…” (Sura Ibrahim, 27) Ti si radio, ti si se umarao, danas za tebe nema straha, nego u hladu ‘Arša, će vjernici uživati, inšallah, dok drugi budu trpili sav taj strah.
_________________________________

Podjela knjiga djela na Sudnjem danu – knjige koje su meleki pratioci pisali

Kad se budu djelile knjige, kaže Allah, dželle šanuhu: “I svakom čovjeku ćemo ono što uradi o vrat privezati a na Sudnjem Danu ćemo mu knjigu otvoreno pokazati” (Sura El-Isra, 13) Ovdje se spominje izraz “Ta’ir”, šta je “Ta’ir”? Kako će ljudi dobiti svoje suhufe, svoje knjige, “Ta’ir” na arapskom znači ptica, znači knjige, odnosno suhufi, listovi naših djela će lebdjeti, ići će kao što ptice lete… I svaka knjiga će ići prema svome sahibiji, prema vlasniku tih djela. Onaj ko je bio vjernik, njemu će njegova knjiga doći sa desne strane, dobit će knjigu u desnu ruku, a onaj ko je bio nevjernik, dobit će knjigu u lijevu ruku, i tada kad dobije knjigu u lijevu ruku, znat će da je upropašten.

A onaj ko dobije knjigu u desnu ruku- reći će: “Evo moje knjige, pogledajte, sve desetke…” Isto student, znate kad student položi sve ispite, jedva čeka da sretne prijatelje, da izađe… “Šta si dobio?”, kaže 10, sve desetke, na svakoj stranici samo desetke. Učenik čeka da dođe babi i majci, eto svjedočanstvo, sve petice, još se šepuri kad vidi da je položio, sve završio, uspio, uspješno završeno, a kamoli Sudnji Dan. U desnoj strani dobije knjigu i kaže: “Evo čitajte moju knjigu, vidi ma shaa Allah, sve dobra djela.” A onaj ko dobije knjigu u lijevu ruku ruku, reći će: “Da Bogdo nisam knjigu ni dobio, da Bogdo nisam knjigu ni dobio…”

Najveći dio ovog teksta je preuzet sa predavanja: “Dan kada će zemlja vijesti svoje kazivati” – Abdusamed Bušatlić, prof.

Mali predznaci Sudnjeg dana

Posljednjih godina uveliko se nagađa o tačnom datumu Sudnjeg dana. Ispostavilo se da ljudi, bez ikakve osnove, govore o tome i prognoziraju ovaj događaj, za koji sam Bog kaže u Kur'anu da samo on zna kada će se to dogoditi. Međutim, postoji dosta predznaka Sudnjeg dana, neki su spomenuti u Kur'anu, a neki u vjerodostojnim hadisima. U ovom tekstu upoznat ćemo vas s najvažnijim malim predznacima Sudnjeg dana.

1. Da robinja sebi rodi gospodaricu.

Ovim se aludira na mnogobrojna islamska osvajanja u kojima će biti veliki broj robinja koje će rađati djecu svojih gospodara, a koja će, kao sinovi svojih očeva, biti slobodni i nadređeni svojoj majci koja je robinja.

Također je moguće da se ovim aludira i na neposlušnost djece prema roditeljima, tako da će se dijete odnositi prema svojoj majci kao prema robinji.

Oba ova tumačenja su se obistinila u svakodnevnom životu.

2. Da vidiš bosonoge, siromašne pastire kako se nadmeću u gradnji velikih kuća.

Ova pojava je danas jako raširena, ne samo među Arapima, nego i među drugim narodima.

3. Prepuštanje poslova onima koji ih nisu dostojni.
Muhammed, s. a. v. s, kaže: "Kada se poslovi prepuste onima koji za to nisu sposobni, očekujte Sudnji dan." (Hadis bilježi Buhari)

4. Smanjivanje znanja i raširenost neznanja.

To je postala već raširena pojava i u našem društvu.

5. Mnoštvo ubistava.

Muhammed, s. a. v. s, kaže: "Pred Sudnji dan će se raširiti neznanje, a nestat će znanja, i umnožit će se heredž, a to je ubijanje." (Hadis bilježe Buhari i Muslim)

6. Pijenje vina i njegovo nazivanje drugim imenima.
Muhammed, s. a. v. s., kaže: "Ljudi iz mog ummeta će piti vino, a nazivat će ga drugim imenima." (Bilježe Ahmed i Nesai s vjerodostojnim lancem prenosilaca. Albani ga spominje u Sahihu)

7. Raširenost nemorala (bluda).

8. Muškarci će oblačiti svilenu odjeću.

9. Smatranje dozvoljenim muzičkih instrumenata.
Muhammed, s. a. v. s., kaže: "Zasigurno će biti u mom ummetu ljudi koji će blud, svilu, vino i muzičke instrumente smatrati dozvoljenim." (Bilježi Buhari, a Albani ga spominje u Sahihu)

10. Unajmljivanje pjevačica.

11 . Pojava bestidnosti i razvratnog govora.

12. Prekidanje rodbinskih veza.

13. Prevara i optužba nevinog.

14. Davanje povjerenja varalici.

Muhammed, s. a. v. s., kaže: “Od predznaka Sudnjeg dana je bestidnost i razvratan govor, prekidanje rodbinskih veza, i nepovjerenje prema povjerljivom, a povjerenje u varalicu." (Bilježe Ahmed i Bezzar, te Albani u Sahihu)

15. Pojava iznenadne smrti kod ljudi.

16. Prolazak kroz džamije, a neobavljanje namaza u njima.

Muhammed, s. a. v. s., kaže: "...i kada kroz džamije budete prolazili i kada se pojave iznenadne smrti." (Bilježe Tajalisi u Musnedu i Albani u Sahihu)

17. Borba između dvije muslimanske vojske čiji će poziv biti isti.

Ovo se odnosi na poznati sukob između Alije i Muavije.

18. Kratkoća vremena.

U vremenu će nestati bereketa.

19. Mnoštvo zemljotresa.

Egipatski seizmolozi tvrde da je zemlja došla u stanje neprestanog podrhtavanja.

20. Pojava velikih nereda i raširenost zla.

Muhammed, s. a. v. s., kaže: "Neće nastupiti Sudnji dan sve dok se ne povuče znanje, rašire zemljotresi, pojave neredi i umnože ubistva." (Bilježe Buhari, Ahmed i Ibn Madže)

21. Udruživanje drugih naroda protiv muslimana kao što se grupa ljudi okupi oko posude za jelo.

22. Traženje znanja od nezrelih osoba, koje nisu dobro upućene u nauku.

Bit će pitani, pa će davati odgovore bez znanja i tako skrenuti s pravog puta i druge u zabludu odvoditi.

Muhammed, s. a. v. s., kaže: "Jedan od predznaka Sudnjeg dana je traženje znanja od nezrelih." (Bilježe Taberani, Ibn ul-Mubarek, a Albani ga spominje u Sahihu)

23. Pojava razgolićenja kod žena, tako da će pokrivati jedan dio tijela, a drugi će otkrivati, ili će oblačiti usku i prozirnu odjeću.

24. Glupaci će zauzeti počasna mjesta i vodit će brigu o poslovima od općeg interesa.

Muhammed, s. a. v. s., kaže: "Pred Sudnji dan će biti vrijeme prevare, kada će se optuživati povjerljivi, a lažljivcu će se ukazivati počast. Presudu će donositi ruwejda." 

Ashabi upitaše: "Ko je to ruwejda?!" 

Poslanik odgovori: "To je glupak koji će donositi presudu u općim poslovima." (Bilježe Ahmed, Taberani, a Albani ga spominje u Sahihu)

25. Selam će biti samo za poznatog.

Muhammed, s. a. v. s., kaže: "Jedan od predznaka Sudnjeg dana je da čovjek selami samo onog ko mu je poznat." (Bilježi Ahmed)

26. Da se ne vodi računa o halal opskrbi.

Muhammed, s. a. v. s., kaže: "Doći će vrijeme u kojem čovjek neće voditi računa o nafaki koju je stekao: da li je to na halal način, ili ne." (Bilježe Buhari i Nesai)

27. Opća raširenost laži.

28. Blizina čaršija (tržišta), čime se ukazuje na raširenost trgovine.

Muhammed, s. a. v. s., kaže: "...raširenost laži, kratkoća vremena i blizina čaršija." (Bilježi Ibn Hibban, hadis je vjerodostojan)

29. Deve i kuće će koristiti šejtani, tj . čovjek će jahati devu koju će pratiti druga a koja neće služiti za jahanje, niti će njome pomoći onome ko će imati potrebu za njom, pa će
je šejtan jahati.

Također, čovjek će kupiti kuću ne zbog toga što mu je neophodna za stanovanje, pa će godinama biti prazna i šejtani će je nastaniti.

Muhammed, s. a. v. s., kaže: "Kuće i deve će biti za šejtane pripremljene." (Bilježi Ebu Davud, hadis je vjerodostojan)

30. Takmičenje u gradnji džamija i njihovo uljepšavanje.

Muhammed, s. a. v. s., kaže: "Neće nastupiti Sudnji dan sve dok se ljudi ne budu takmičili u gradnji džamija." (Bilježe Ahmed, Nesai, Ebu Davud i Ibn Madže, hadis je
vjerodostojan)

31. Farbanje glava crnom bojom.

Muhammed, s. a. v. s., kaže: "Pred Sudnji dan će se pojaviti narod koji će farbati glave crnom bojom, oni neće osjetiti ni mirisa džennetskog." (Bilježe Ebu Davud i Nesai, hadis je vjerodostojan)

32. Velika želja za snoviđenjem Poslanika, s. a. v. s., a to će biti vrijeme općih nereda i otuđenosti od vjere.
Muhammed, s. a. v. s., kaže: "Doći će vrijeme kada će neko željeti da me vidi u snu više nego što voli svoj imetak i porodicu." (Bilježe Buhari, Muslim i Ahmed)

33. Raširenost nepokornosti među ljudima i jako malo činjenje djela za ahiret (drugi svijet).

34. Raširenost škrtosti, tako da će svi škrtariti sa onim što posjeduju.

Bogataš će biti škrt u svom imetku, učenjak u znanju, a proizvođač u onome što proizvodi.

Muhammed, s. a. v. s., kaže: "Rad će se umanjiti, a povećat će se škrtost." (Bilježe Buhari, Muslim i Ebu Davud)

35. Međusobna ubijanja bez ikakvog povoda.

Muhammed, s. a. v. s., kaže: "Tako mi Onog u čijoj ruci je moja duša, doći će vrijeme kada ubica neće znati zbog čega je ubijao, a ubijeni zbog čega je ubijen." (Bilježi Muslim)

Sudnji dan i njegovi predznaci

Iman - vjerovanje u Posljednji dan je peti temelj islamskog vjerovanja kojeg ne smije zanijekati niti jedan iskreni vjernik. Vjerovanje u Sudnji dan je, dakle, jedan od osnovnih temelja islamskog vjerovanja. Zbog toga je veoma bitno dobro poznavati tematiku ovog islamskog vjerovanja, a koje nam govori o onim stvarima koje su nama teška za pojmiti, a isto tako našem neukom razumu, nejasnim za shvatiti. Onaj ko bude vjerovao u sve ono što se govori iz Kur’ana i vjerodostojnih Poslanikovih, sallallahu ‘alejhu ve selem, predaja o Posljednjem-Sudnjem danu je vjernik. Dok, s druge strane svaki onaj ko ga bude zanijekao, pa makar u sve druge islamske propise bude vjerovao, za takvog se ne može reći da je vjernik. Dokaz za ovo je slijedeći kur’anski ajet u kojem se kaže: „O vjernici, vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova i u Knjigu koju On Poslaniku Svome objavljuje, i u Knjigu koju je objavio prije. A onaj ko ne bude vjerovao u Allaha, i u meleke Njegove, i u Knjige Njegove, i u poslanike Njegove, i u onaj svijet - daleko je zalutao.” (Prijevod značenja En-Nisa, 136.) 

U vjerovanje u Posljednji dan ulazi vjerovanje u njegove predznake koji će se neminovno desiti. Vjerovanje u njega znači i vjerovanje u smrt i ono što dolazi poslije nje, kao što su: iskušenja u mezaru, te patnje i uživanja u njemu, puhanje u Sur-rog, izlazak stvorenja iz kabura (tj. proživljenje). Vjerovanje u Poslednji dan, takođe, znači vjerovanje u sve ono što će se desiti na mjestu stajanja na Sudnjem danu, kao što su grozote i strahote, okupljanje ljudi na mjestu polaganja računa, dijeljenje knjiga ljudskih djela i stavljanje na vagu. Vjerovanje u Posljednji dan znači i vjerovanje u Sirat (put preko Džehennema), havd (Dženetski izvor) i še­fa’at (Poslanikovo, salallahu ‘alejhu ve selem, zagovaranje), te vjerovanje u Džennet i njegove nagrade kao i vjero­vanje u Džehennem i njegove patnje, strahote i sve što je Allah, subhanehu ve te’ala, u njima pripremio za njihove stanovnike. (El-Iman, od Dr. Ne’im Jasina, str. 111.) Kur’an Časni, često spominje Posljednji dan i u svakoj prilici upozorava na njega i ono što dolazi sa njim.

Vjerovanje u Posljednji dan je veoma važan pojam za sve ljude, a dokaz tome je i to, što Kur’an često vjerovanje u Allaha Svevišnjeg veže sa vjerovanjem u Posljednji dan. U prijevodu značenja slijedećeg ajeta stoji: ” … čestiti su oni koji vjeruju u Allaha i u onaj svijet …” (El-Bekare, 177.) Zatim: “Borite se protiv onih koji ne vjeruju u Allaha i u onaj svijet.” (Prijevod značenja Et-Tevba, 29) Svaki pravi musliman vjeruje da život na ovome svijetu ima svoj kraj i da on ne traje vječno. Allah, subhanehu ve te’ala, kao što stoji u prijevodu značenja slijedećeg ajeta, kaže: “Sve će, osim Njega propasti! Samo On će suditi i Njemu ćete se vratiti.” (El-Kasas, 88) Umiranje i nestajanje ljudi, svakome razumnom insanu je danas očito i vidljivo. Pa, kao što umiru ljudi, isto tako umiru i nestaju biljke i životinje. Kao što izlazak Sunca vodi njegovu zalasku, tako isto i rađanje vodi njegovom nestanku tj. umiranju. Kao što umiru ljudi, biljke i životinje, isto tako umiru i izu­miru čitavi narodi. Koliko naroda znamo iz povijesti svijeta, kojima se danas ni trag više ne zna, jer su već odavno nestali. Pa tako, kao što biljke i životinje imaju svoj kraj, tako i cijeli svemir ide svom završetku. Sve što je nastalo, i što ima svoj početak, prirodno je da će jednog dana nestati i da će doživjeti svoj kraj.

Predznaci Posljednjeg dana se djele na male i velike. Što se tiče malih predznaka - oni uglavnom govore o pokvarenosti ljudi u zadnje vrijeme, neredima koji će se među njima desiti, a poneki o Allahovoj uputi. Velikih predznaka se u po­jedinim hadisima spominje deset, kao što je hadis Huzejfe b. Useid el-Gaffarija u kome se kaže: “Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, nas je zatekao kako ponavljamo pojedine lekcije, pa je upitao: ‘Šta to učite?’ - Lekciju o Posljednjem danu! - odgovorili smo. On reče: ‘Posljednji dan neće nastupiti sve dok prije njega ne vidite deset predznaka’! Spomenuo je Duhan, Dedždžala, Ed-Dabe (misli se na veliku životinju), izlazak Sunca sa zapada, silazak ‘Isaa, ‘alejhisselam, sina Merjemina, Je’džudž i Me’džudž, (misli se na jedan narod) tri potresa: na istoku, na zapadu i na arapskom poluotoku, a zad­nja od njih će biti vatra koja će se pojaviti u Jemenu i potjerati ljude na mjesto obračuna.” (Muslim: Kitab El-Fitn ve ešratus sa’ah).

Allahova lijepa imena

Vlastito Božije ime je Allah. Ono označava Stvoritelja svega što postoji. 
Ono je u Kur'anu spomenuto 2698 puta. 
Pored ovog imena, koje se najčešće spominje, postoje i druga Allahova lijepa imena - El-esmau-l husna, 
o čemu Kur'an a.š. kaže:
"Allah ima svoja lijepa imena, pa Ga po njima zovite" (El Earaf, 180).

Muhammed a.s. kaže da Allah dž.š. ima 99 imena i ko ih "dostigne" ući će u Džennet. O značenju ovog hadisa islamski učenjaci zauzimaju različite stavove. Jedni smatraju da "dostići" Božija imena znači naučiti ih napamet, drugi misle da se hadis odnosi na one koji shvate njihov smisao i značenje, dok treći smatraju da "dostići" lijepa Allahova imena znači primijeniti njihov smisao i sadržaj, koliko je moguće, u svome životu i ponašanju.

Da bismo Allahova imena lakše zapamtili i po njima
se vladali, navodimo ih s prijevodom: 

1) Allah - Allah je Onaj, osim koga drugog Boga nema
2) Er-Rahman - Blagi
3) Er-Rahim - Milostivi
4) EI-Meliku - Vladar
5) EI-Kuddusu - Sveti
6) Es-Selamu - Čist od mana
7) EI-Mu'minu - Koji potvrđuje obećanja 
8) EI-Muhejminu - Koji daje sigurnost 
9) EI-Azizu - Koji sve pazi i prati
10) EI-Džebbaru - Snažni
11) EI-Mutekebbiru - Silni
12) EI-Haliku - Stvaralac
13) EI-Bari'u - Koji divno stvara
14) EI-Musavviru - Koji likove daje
15) EI-Gaffaru - Koji mnogo prašta
16) EI-Kahharu - Koji nadvladava
17) EI-Vehhabu - Koji mnogo poklanja 
18) Er-Rezzaku - Koji obilnu opskrbu daje 
19) EI-Fettahu - Koji sve rješava i otvara 
20) EI-Alimu - Koji sve zna
21) EI-Kabidu - Koji steže
22) EI-Basitu - Koji pruža
23) EI-Hafidu - Koji spušta
24) Er-Rafiu - Koji diže
25) EI-Muizzu - Koji uzvisuje
26) EI-Muzillu - Koji ponizuje
27) Es-Semiu - Koji sve čuje
28) EI-Besiru - Koji sve vidi
29) EI-Hakemu - Sudac
30) EI-Adlu - Pravedni
31) EI-Latifu - Dobri
32) EI-Habiru - O svemu obaviješteni 
33) EI-Halimu - Blagi
34) EI-Azimu - Veliki
35) EI-Gaffuru - Koji prašta
36) Eš-Šekuru - Koji je zahvalan
37) EI-Alijju - Visoki
38) EI-Kebiru - Veliki
39) EI-Hafizu - Koji čuva
40) EI-Mukitu - Koji pazi i uzdržava 
41) EI-Hasibu - Koji obračun svodi
42) EI-Dželilu - Veličanstveni
43) EI-Kerimu - Plemeniti
44) Er-Rekibu - Koji motri na svaki pokret
45) EI-Mudžibu - Koji molbe prima
46) EI-Vasiu - Koji milošću i znanjem sve obuhvata
47) EI-Hakimu - Mudri
48) EI-Vedudu - Koji voli
49) EI-Medžidu - Slavljeni
50) EI-Baisu - Koji proživljuje
51) Eš-Šahidu - Koji je o svemu svjedok
52) EI-Hakku - Vrhovna Istina
53) EI-Vekilu - Sveopći Staratelj
54) EI-Kavijju - Moćni
55) EI-Metinu - Čvrsti
56) EI-Velijju - Zaštitnik
57) EI-Hamidu - Hvaljeni
58) EI-Muhsi - Koji i sitnice obuhvata i broj im zna
59) EI-Mubdiu - Koji je početni Stvaralac
60) EI-Muidu - Konačni proživitelj
61) EI-Muhji - Koji život daje
62) EI-Mumitu - Koji smrt daje
63) EI-Hajju - Živi
64) EI-Kajjiimu - Koji sve obdržava
65) EI-Vadžidu - Imućni
66) EI-Madžidu - Slavni
67) EI-Vahidu - Jedini
68) Es-Samedu - Kome se svako obraća
69) EI-Kadiru - Svemoćni
70) EI-Muktediru - Koji sve može
71) EI-Mukaddimu - Koji unapređuje
72) EI-Mu'ehhiru - Koji zapostavlja
73) EI-Evvelu - Prvi
74) EI-Ahiru - Posljednji
75) Ez-Zahiru - Jasni
76) EI-Batinu - Skriveni
77) EI-Valiju - Koji upravlja
78) EI-Mutealiju - Svevišnji
79) EI-Berru - Dobročinitelj
80) Et- Tevvabu - Koji kajanje uslišava
81) EI-Muntekimu - Koji ne ostaje dužan
82) EI-Afuvvu - Koji oprašta
83) Er-Reufu - Samilosni
84) Maliku-I-mulki - Gospodar svih svjetova 
85) Zul-Dželali ve-I-Ikrami -Najveličanstveniji i Najčasniji
86) EI-Muksitu - Sveopći djelitelj pravde
87) EI-Džami'u - Koji sve okuplja
88) EI-Ganijju - Koji je bogat
89) EI-Mugni - Koji daje bogatstvo
90) EI-Mani'u - Koji oduzima bogatstvo
91) Ed-Darru - Koji stvara štetu
92) En-Nafi'u - Koji stvara korist
93) En-Nuru - Sveopće svjetlo
94) EI-Hadi - Koji upućuje
95) EI-Bedi'u - Stvoritelj (Prapočetak svega)
96) El-Baki - Vječiti
97) EI-Varisu - Konačni nasljednik svega
98) Er-Rešidu - Upućivač na dobro
99) Es-Saburu - Strpljivi, Koji ne hiti sa obračunom   

Ako shvatimo značenje Božijih imena, možemo se onda uvjeriti da ljudi mogu biti dobročinioci, blagi, istinoljubivi, strpljivi, pravedni, plemeniti, mogu da praštaju jedni drugima, da se štite itd.
Ljudi ne mogu primijeniti svojstva mnogih Allahovih imena, jer su izvan njihove moći. Ali mogu Božija imena i njihova značenja naučiti i vjerovati u Allaha prema Njegovim svojstvima, odnosno po značenjima Njegovih lijepih imena.
Znameniti islamski učenjak, Ebu Hamid Muhammed el-Gazali, u svome komentaru Allahovih imena navodi primjer" Božijeg imena "Er-Rezzak" Koji opskrbu, nafaku daje, pa kaže da čovjek može primijeniti od ovog Allahovog imena toliko, da čvrsto vjeruje da samo Allah opskrbu daje i da je ni od kog drugog ne očekuje, te da dijeli od svojih dobara onima kojima je potrebno.
Od Allahovog imena "Halik" - Stvaralac, čovjek može postići da vjeruje da osim Allaha nema drugog stvaraoca, te da nastoji da svoju snagu i znanje upotrijebi makar i za prividno stvaranje dobrih djela, jer prema islamskom učenju jedino Allah stvara.

Najveće Božije ime - Ismu-l-eazam
U hadisima Božijeg Poslanika govori se i o najvećem Allahovom imenu - Ismu-I-e'azam, za koje se kaže da će Allah sigurno uslišati dovu onome ko Mu se tim imenom obrati. Muhammed a.s., međutim, nije precizno rekao koje je tp ime, da bi nas podstakao da što više učimo Kur'an, u kome su sadržana sva Allahova imena pa i najveće - Ismu-I-e'azam.
 

Hadisi Allahovog Poslanika a.s. o ženama

"One su (zene), uistinu, druga polovica muskarcima." (Ahmed, Ebu Davud, Tirmizi, Ed-Daremi)
"Medju stvarima vasega svijeta, najdraze su mi bile zene i mirisi: a svjezina moga oka (radost moga srca) jeste u namazu." (Nesai, Ahmed, Ibn Sa’d)
"Neka vjernik ne mrzi vjernicu, jer ako nije zadovoljan sa nekim njezinim svojstvom, zadovoljan je sa nekim drugim." (Muslim)
"Cetiri elementa dolaze u obzir i utjecu na covjeka prilikom odabiranja odredjene osobe za zenu: ljepota, porijeklo, bogatstvo i moralni kvaliteti (vjera). A ja ti preporucujem da pazis na moralne i dusevne kvalitete i da trazis takvu zenu." (Buhari)
"Ljudi su stradali kad god su bili potcinjeni zenama" (Ahmed, slab)
"Poslije moje smrti ljudima nece ostati vece iskusenje od onoga u koje ce ga dovoditi zene." (Ibn Madze)
  "Gresno je svako oko koje gleda sto je zabranjeno, jer time vrsi cin bluda. Zena koja se namirise i lijepo nakiti u namjeri da zavede grupu ljudi kraj kojih prodje, grijesna je zbog takvog postupka, kojim moze izazvati pobudu i odvesti u blud." (Ahmed, Tirmizi)
"Dvije vrste ljudi bice stanovnici Dzehennema i ja ih poslije ovozemaljskog zivota, necu vise vidjeti: silnici, u cijim su rukama bicevi debljine kravljih repova, kojima tuku svijet, i zene koje nose prozirnu odjecu kao da su gole, koje okrecu lice od Allahovih zapovijedi i sklone su zlim djelima, a glave su im kao grbe u deva. Takve zene nece uci u Dzennet, niti ce osjetiti njegov miris! A miris njegov se siri na sve strane veoma daleko." (Ahmed)
"Allahovo prokletstvo je na zene koje oponasaju muskarce i na muskarce koji oponasaju zene." (Ahmed, Ebu Davud)
"Zena koja stavlja periku na glavu, obmanjuje, a svaka obmana je zabranjena." (Nesai)
"Zeni nije dozvoljeno da putuje ni koliko iznose dva dana hoda bez muza ili najblizeg rodjaka (mahrema – sa kojim ne moze stupiti u brak)." (Buhari)
"Zena nece putovati osim s mahremom" (Buhari, Muslim)
"Zenska ce osoba kod udaje gledati da se uda za pobozna, cudoredna, ljubazna i darezljiva muza, a pazice da se ne uda za pokvarena covjeka. Mlade djevojke ne treba udaviati za stare, niti za pokvarene ljude. Treba da se udaju za svoju priliku." (Ibni Abidin)
"Zena koja redovito klanja pet vakata namaza, posti mjesec Ramazana, cuva svoju cast i postenje i bude pokrna svome muzu, uci ce u Dzennet." (Bezzar)
"Poslije poboznosti i bogobojaznosti muslimanu nije nista korisnije dato kao dobra zena: kada joj muz nesto naredi, ona to izvrsi: kada je pogleda, ona ga svojim pogledom razveseli i raspolozi; ako je za neku stvar zakune, ona to izvrsi; ako cuva svoje postenje i muzevu imovinu kada je on odsutan." (Ibn Madze)
"Da sam ikome naredio da cini sedzdu drugome, naredio bih zenama da cine sedzdu svojim muzevima, radi prava koja im je Allah dao nad njima." (Ebu Davud, hakim, Tirmizi)
"Neka zene iz plemena Has’am je dosla kod Allahova Poslanika i rekla mu: - Allahov Poslanice, objasni mi kakve su obaveze zene prema muzu. Ja sam bez muza, pa ako mognem tim obavezama udovoljiti, udacu se, inace, i dalje cu ostati da zivim bez muza. Muhammed (a.s.) joj rece: -Zena je duzna na poziv muza stupiti u intimni odnos kad god on to bude trazio. Zena ne smije postiti dobrovoljni post (nafilu) bez muzevog odobrenja, jer ako to uradi samo je gladovala, jer u tom slucaju post nece biti primljen kod Allaha. Duznost joj je da ne izlazi iz kuce bez muzevog znanja i odobrenja, jer ako to radi proklinjace je nebeski meleki, meleki koji donose ljudima Allahovu milost i meleki koji su zaduzeni da izvrse kaznu." (Taberani)
"Hazreti Aisa prica: "Pitala sam Allahova Poslanika kome zena najvise duguje svoju poslusnost, aon mi rece: Muzu.A kome covjek najvise duguje? Majci – odgovori mi Allahov Poslanik."" (Ahmed, Nesai)
"Zena koja umre, a njezin muz bude zadovoljan s njom, uci ce u Dzennet." (Tirmizi)
"Nije nas onaj koji odvrati zenu od njezina muza." (Ebu Davud, Nesai)
"Najblagoslovljenija je ona zena koju je najlakse opskrbiti." (Ahmed)
"Zeni koja zatrazi od svog muza razvod braka, bez opravdanog razloga, bice uskraceni dzennetski mirisi." (Ahmed, Ebu Davud)
"Cuvajte se lijepe zene koja je loseg porijekla i odgoja." (Darekutni)
"Cuvajte se sedan stvari koje upropascavaju onoga ko ih cini: sirka, sihra, ubijanja na pravdi Boga, kamate, imetka siroceta, bjezanja sa bojnog polja i potvore za blud pobozne i cestite vjernice." (Buhari, Muslim, Ebu davud i Nesai)
"Zena u menstruaciji moze uciti (napamet) ajet." (Buhari)
"Zenite se, jer vam zene doista donose blagoslov u kuce." (Bezzar)
"Trazite nafaku stupanjem u brak." (Dejlemi)
"Ako vam dodje onaj ko vam odgovara po izgledu i vladanju, sa zeljom da se ozeni od vas, ozenite ga. Ako to ne budete cinili, dolazice do smutnje na Zemlji i poroka sirokih razmjera." (Ibn Kutejbe, Tirmizi)
"Ne uzimajte zene zbog njihove ljepote, jer ih ljepota moze upropastiti; ne uzimajte ih zbog njihova imetka, jer ih imetak moze uciniti obijesnim; uzimajte ih zbog njihove poboznosti, jer cete imati dobro odgojene, solidne i vrijedne supruge." (Ibn Madze)
"Brak je dio mog sunneta; svako ko se udalji od naseg pravca udaljava se od nas." (Ibn Madze)
"Sklapajte brakove i radjajte djecu; ja cu se ponositi vasim brojem naspram drugih zajednica." (Bejheki)
"Zena se uzima zbog cetiri stvari: zbog imovine, radi dobrog roda, zbog ljepote, zbog poboznosti. Drzi se ove pobozne! (Buhari, Muslim)
"Tri izjave imaju se smatrati zbiljom bez obzira da li su potekle u zbilji ili sali: vjencavanje, pustanje zene (razvod) i vracanje njezino nakon pustanja. (Ahmed, Ebu Davud, Ibn Madze, Tirmizi)
"Allah najvise prezire, iako je to samo po sebi dozvoljeno djelo, razvrgnuce braka." (Ebu Davud, Hakim, Ibn Kutejbe)
"Kada neko od vas hoce da zaprosi neku zenu, ako moze da kod nje vidi ono sto ga privlaci da se njome ozeni, neka vidi." (Hakim, Ebu Davud)
"Objelodanite stupanje u brak, a vjeridbu drzite u tajnosti." (Dejlemi)
"Najblagosloveniji je onaj brak koji je najlaksi opremom." (Ibn Kutejbe)
"Neka ni jedan od vas ne zarucuje ono sto je zarucio njegov brat, osim ako prvi prosac odustane ili mu sam dozvoli." (Buhari, Muslim)
"Jedan dan gozbe na svadbi je sunnet (obaveza), dva dana su dobro djelo, a tri dana su vec znak hvalisanja i zelje za prestizom." (Taberani)
"Kada se zenio Poslanikov drug Abdurahman ibn Avf, Allahov Poslanik mu je rekao: "- Priredi gozbu, zakolji makar ovcu!"" (Buhari, Muslim)
"Pristanak za udaju zene koja je ranije udavana je preci od pristanka njezina staratelja, a i od djevojke se trazi pristanak, koji moze biti iskazan i njezinom sutnjom." (Autori Sunena)
"Nema braka bez (privole) staratelja i dvojice pravednih svjedoka." (Imam Safi)
"Najbolji medju vama su oni koji su najbolji prema zenama." (Ahmed)
"Prema zenama su velikodusni i pazljivi samo plemeniti ljudi, a zene ponizuju i zlostavljaju samo oni koji su losi i niske naravi." (Ibn Asakir)
"Oporucujem vam lijep postupak sa svojim suprugama." (Buhari)
"Bojte se Allaha u pogledu zena! Vi kod njih imate svoja prava, a i one kod vas imaju svoja prava." (Muslim)
"Kada neko od vas ima spolni odnos sa svojom suprugom, neka se ne udaljuje od nje sve dok i ona ne zadovolji svoje potrebe." (Ibn Adijj)
"Kod Allaha na Sudnjem danu najgore mjesto ce imati onaj covjek koji objelodani ono sto mu njegova zena povjeri pri spolnom snosaju kao i on njoj." (Muslim, Ahmed)
Radite sto zelite, ali bice onako kako Allah odredi. Od svake vode (sperme) ne nastaje djete." (Ahmed)
"Covjek ce biti nagradjen i za intimni zivot sa svojom zenom. Jedan od slusatelja, koga je ova rijec Allahova Poslanika ne malo iznenadila, zacudjeno upita: Zar ce covjek biti nagradjen i za to sto zadovoljava svoju strast? – na sto mu Allahov Poslanik odgovori:Zar ne znas da bi ucinio haram ako bi svoju strast zadovoljavao na nedozvoljen nacin, zato, ako je zadovoljava na dozvoljen nacin, bice nagradjen." (Muslim)
"Kada neka od vas podje na jaciju, neka se ne mirise te veceri; a koja god se namirise neka ne dolazi te veceri na jaciju." (Ahmed)
"Uzviseni Allah ne gleda u zenu koja ne zahvaljuje svome muzu, a ne moze bez njega." (Nesai)
"Allah ne gleda u covjeka koji ima odnos sa zenom u straznji, analni otvor."
Ebu Davud biljezi hadis: "Proklet je onaj koji opci sa zenom u analni otvor."
"Kupala sam se sa Poslanikom a.s. iz iste posude u kojoj su nam se ruke preplitale, a on je stizao uzeti vodu prije mene, pa sam mu govorila: Ostavi i za mene, ostavi i meni! Bili smo obadvoje dzunupi." (Buhari i Muslim)
"Zena dodje u liku sejtana, i ode u njegovom liku. Zato ako nekom zapne za oko neko zensko, neka ide svojoj zeni i ima sa njom odnos, to ce mu odagnati stvorenu viziju." (Muslim)

Poštivanje ljudskog dostojanstva

A kada Gospodar tvoj reče melekima: «Ja ću na zemlji namjesnika postaviti!»...(Kur'an, El-Bekare – 30)

A kada rekosmo melekima: «Poklonite se Ademu!» - oni se pokloniše, ali Iblis ne htjede, on se uzoholi i postade nevjernik. (KUR'AN, El-Bekare – 34)

Stvorili smo čovjeka u skladu najljepšem. (Kur'an, Et-tin – 4)

Vaša krv, vaše časti i vaši imeci su vam sveti kao što vam je svet današnji dan u ovom mjesecu i u ovom mjestu. (završetak Poslanikova a.s. govora na Oprosnom Hadždžu) Šaban Hodžić, Ahlak, Sarajevo, 1990.