Kad je Ibrahim, a.s., bio dječak, mnogo
vremena je provodio razmišljajući. Želio je saznati ko je stvorio svijet i
često je razmišljao ovako: „Gospodar je stvorio dunjaluk. Volio bih pronaći
Stvoritelja i pokoravati mu se“. Dragi Bog je volio Ibrahima, a.s. Bio mu je
prijatelj. Želio je da Ibrahim, a.s., zna sve kako treba. Bila je mrkla
noć. Nebo je bilo tamno, a Allah, dž.š., pokazao je poslaniku Ibrahimu,
a.s., zvijezdu na nebu koja je jako sijala. Kad je ugledao tu zvijezdu,
radnosno je uzviknuo: „Zvijezda je prekrasna! Ovo je moj Gospodar!“ Nakon nekog
vremena, zvijezda nestade, a Ibrahim, a.s., pomisli: „Ova zvijezda ne može biti
moj Gospodar. Dragi Bog ne bi mogao ovako nestati!“ Potom se na nebu pojavio
Mjesec, a poslanik Ibrahim, a.s., reče: „Ovo je prelijepo. Mora da je
Mjesec moj Gospodar!“ Kad je jutarnja svjetlost zasjenila Mjesec, Ibrahim,
a.s., ponovo zaključi: „Ni Mjesec nije moj Gospodar. Da jest ne bi mogao ovako
nestati. Ibrahim, a.s., povikao je isto i kad je ugledao divne zrake Sunca:
„Ovo je ljepše od svega što sam vidio, a i veće je! Sigurno je ovo moj
Gospodar!“ Nakon što je predvečer Sunce zašlo, Ibrahim, a.s., shvati:
„Sunce nije moj Gospodar. Moj Gospodar ne bi ovako nestao!“ Osvrnuo se oko
sebe. Pogledao je drveće i cvijeće. Ugledao oblake. U glavi Ibrahima,
a.s., iznenada se pojavila nova misao i shvatio je da je Allah,
dž.š., Gospodar svega. On je stvorio svijet! On je stvorio nebo! On je
stvorio Sunce, Mjesec i zvijezde! Zato je Ibrahim, a.s., rekao: „Moj
Gospodar je Allah, dž.š.!“ Tako je Dragi Bog uputio Ibrahima, a.s., i
pokazao mu ko je istinski Stvoritelj svjetova. Allah, dž.š., Gospodar je
svega. On je naš Bog i brine se o nama. Nikad ne nestaje i ne ostavlja nas
same.
Nema komentara:
Objavi komentar