Poučna priča: Žena koja je tražila muža koji uči cijeli Kur’an svaki dan, posti cijelu godinu i klanja noćni namaz

Bila je to vrlo lijepa žena i mnogi prosci su je željeli oženiti, ali su znali da ne mogu ispuniti uvjete koje je postavila. Jedan čovjek se ohrabrio i rekao da ih on može ispuniti. Imam ih je vjenčao.

Odmah nakon prve noći u braku, žena je primjetila da njen muž ne uči cijeli Kur’an svaki dan, niti posti, niti ostaje budan tokom noći kako bi klanjao noćni-namaz, ali ona odluči da ga pusti nekoliko sedmica da vidi hoće li biti kakvih promjena. Promjena nije bilo, pa je žena zatražila razvod.

Oboje su izašli pred suca, a sudac je upitao: „Koji su bili uvjeti za brak?

– Čovjek odgovori: “Ona je od mene tražila da učim cijeli Kur’an svaki dan, postim cijelu godinu i da klanjam noćni namaz svaku noć.”

Sudac je upitao: „Jesi li ispunjavao ove uslove?

– “Čovjek je mirno odgovorio: „Da.“

Sudac odgovori: „Ti lažeš, tvoja žena kaže da ih ne ispunjavaš i da je to razlog zbog kojeg ona traži razvod.“

Ali čovjek je uporno tvrdio da ispunjava uslove, tako da ga je sudac upitao: “Da li si čitao cijeli Kur’an svaki dan?“ Čovjek je odgovorio potvrdno. Sudac, vidno zbunjen, ga upita: “Kako čovječe? Kako si u stanju da to učiniš?“

Čovjek mirno odgovorio: „Učim suru Ihlas tri puta dnevno, a prema riječima našeg poslanika Muhammeda, a.s., učenje sure Ihlas tri puta je ekvivalent učenju cijelog Kur’ana.“

Sudac se zaintrigirao, pa je upitao: “Kako si mogao postiti cijelu godinu?“

Čovjek je odgovorio: „Ja sam postio cijeli mjesec ramazana, onda postio još šest dana u mjesecu ševalu, a prema poslaniku Muhammedu, a.s., onaj koji isposti ramazan, pa nakon toga još šest dana u mjesecu ševala, kao da je postio cijelu godinu.“

Sudac je šutio, nije mogao reći da čovjek nije u pravu, pa je konačno upitao: „A kako si ostajao budan cijelu noć u molitvi Allahu, kada je tvoja žena vidjela da spavaš?“

Sudac je mislio da čovjek ne može odgovoriti na ovo pitanje, ali čovjek, hladno je odgovorio: „Klanjao sam jaciju u džematu, a nakon toga sam sljedeći dan klanjao sabah u džematu, a prema riječima poslanika Muhammeda, a.s., „Onaj koji je klanjao sabah i jaciju u džematu, kao da je ostao cijelu noć budan, klanjajući noćni-namaz.“

Sudija je nakon toga dugo sjedio gledajući u čovjeka.

Onda je rekao čovjeku i njegovoj ženi “Vratite se svojoj kući, ne postoji ništa krivo sa ovim brakom.“

Priče o poslanicima - Ejub a.s.

Biti jak i nositi se sa svim situacijama na koje naiđemo je važna osobina koju trebaju posjedovati muslimani. Ejub, a.s., je bio iskušan gubitkom porodice i bogatstva, i teškom bolešću koja ga je napatila. Ejub, a.s., je tražio pomoć samo od Allaha i čvrsto vjerovao u Njega. Allah je uslišio njegove molitve i naučio ga kako da prevaziđe patnje. U Kur'anu je opisan njegov karakter i njegove dove:

I sjeti se roba naša Ejjuba kada je Gospodaru svome zavapio: "Šejtan me na zlo navraća i misli lažne mi uliva!" "Udari nogom o zemlju, - eto hladne vode za kupanje i piće!-i Mi smo mu iz milosti Naše čeljad njegovu darovali i još toliko uz njih, da bude pouka za one koji imaju pameti! (Sad, 41-44)

Čim nas sustignu neke poteškoće ili imamo probleme, mi odmah padamo u očaj. Neki se ljudi čak počnu buniti protiv Allaha. Međutim, ovakvo ponašanje Allah ne voli. Kao što pokazuje Ejubov primjer, Allah može poslati razne probleme svojim robovima, ali takve nedaće treba samo da očvrsnu vjernika i testiraju njegovu odanost Allahu.

U svim situacijama mi moramo moliti Allaha za pomoć i vjerovati u Njega. Moramo biti strpljivi poput Ejuba, a.s. i stalno se obraćati Allahu. Samo će nam tako Allah olakšati probleme na ovom i onom svijetu.

Hadis dana

Ibn-Šumase prenosi: "Došli smo kod 'Amra ibn el-'Asa, r.a., na njegovoj samrti. On je dugo plakao, okrenuvši lice prema zidu, pa mu je njegov sin počeo govoriti: 'O moj babo, zar te Allahov Poslanik, s.a.v.s.; nije obveselio s tim i tim?' Potom se on okrenuo licem i rekao: 'Zaista je najvrednije što sam pripremio svjedočanstvo (šehadet) da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov Poslanik. Zaista sam ja prošao kroz tri perioda. Bio sam takav, da nije bilo nikog ko je mrzio više Allahova Poslanika od mene, i ništa mi ne bi bilo draže da sam ga se domogao pa ga ubio. Da sam u takvoj situaciji umro, bio bih od stanovnika vatre. Kada je Allah dao da islam uđe u moje srce, došao sam Vjerovjesniku, s.a.v.s., i rekao mu: ‘Pruži svoju desnu ruku, da ti se zavjetujem!'

On je pružio svoju desnu ruku, a ja sam svoju ruku povukao.

Rekao je: 'Šta ti je'Amre?' Rekao sam: 'Htio sam postaviti uvjet.' Rekao je: 'Šta ćeš uvjetovati?'Rekao sam: ‘Da mi bude oprošteno!' Rekao je: ‘Zar ne znaš da islam briše ono što je bilo prije njega, i da hidžra briše ono što je bilo prije nje, i da hadž briše ono što je bilo prije njega?' I niko mi tada nije bio draži od Allahova Poslanika, s.a.v.s., i uvaženiji u mojim očima od njega.

Nisam ga se mogao nagledati, koliko sam ga uvažavao i poštivao. Da si me pitao da ti ga opišem, ne bih mogao jer ga se nisam mogao nagledati. Da sam umro u tom stanju, nadao bih se da budem dženetlija. Zatim sam postao namjesnikom i odgovornim za mnoge stvari pa ne znam kakvo je moje stanje u tom pogledu. Pa kada umrem, neka me ne slijedi ona koja nariče niti vara. A kada me u kabur stavite, nagrćite na mene zemlju malo po malo, zatim sjedite oko moga kabura toliko vremena, za koliko se može zaklati deva i podijeliti njeno meso, da bih osjećao vašu prisutnost i razmišljao što ću odgovoriti poslanicima moga Gospodara (Munkiru i Nekiru)."'

(Muslim)

Hadis dana

Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: "Uzvišeni Allah šalje meleke da obilaze puteve i traže skupove u kojima se Allah spominje, a kada ih nadu, počnu se dovikivati: ‘Dodite, našli ste ono što tražite!' Tada ih prekriju krilima sve do najbližeg neba, i Allah ih upita, a On najbolje zna:

`Šta govore Moji robovi?'

'Slave Te, veličaju Te, zahvaljuju Ti i poštuju Te!', odgovore meleki. `Jesu li Me vidjeli?', On upita.

'Ne, nisu Te vidjeli', odgovore oni.

'A šta bi da su Me vidjeli?', rekne On.

'Da su te vidjeli, još više bi Ti robovali, još više bi Te veličali i još više bi Te slavili', kažu oni.

`A za šta Me mole?' upita On.

'Mole Te za Džennet', oni odgovore.

`Jesu li ga vidjeli?', rekne On.

'Ne, Gospodaru naš, nisu ga vidjeli', kažu oni.

`Šta bi da su ga vidjeli?', rekne On.

'Da su ga vidjeli, još bi mu više težili, još više bi ga tražili i još više željeli', kažu oni. 'A od čega traže zaštitu?', upita On, a oni odgovore: 'Od Vatre.'

`Jesu li je vidjeli?', rekne On, a oni kažu:

'Ne, nisu je vidjeli!'

`A šta bi da su je vidjeli?', rekne On, a oni kažu:

'Da su je vidjeli, još više bi od nje bježali i još više je se plašili.'

Tada će Allah reći: `Uzimam vas za svjedoke da sam im oprostio.'

'Medu njima je jedan čovjek koji ne pripada njima, samo je usput naišao', rea će jedan

melek.

'Oni su skupina uz koju njihov sabesjednik neće bit nesretan.'"

(Muttefekun alejhi)

Priča o čovjeku koji je mislio da ga Allah neće kazniti za grijeh

Jedan čovjek je počinio grijeh. Očekivao je da ga Allah kazni i da mu oteža. Međutim, njegov dunjalučki život je iz dana u dan bivao sve boljim, njegov posao je cvjetao, njegovo zdravlje je bilo dobro, a i porodično mu je stanje bilo odlično. Jednog je dana razmišljao i rekao sebi: „Bio sam nepokoran Allahu i ništa mi se nije loše desilo“. Istog dana je u jednoj predaji pročitao da je Allah rekao o kazni za grijeh: „O Moj robe, već sam te kaznio, ali ti to ne shvataš. Kaznio sam te tako što sam te udaljio od Sebe i to što sam ti oduzeo slast u ibadetu Meni.“ Tada je griješnik shvatio da Allahova kazna ne mora biti samo vezana za materijalne stvari, već da je samo činjenje grijeha dovoljna kazna. I da nema ništa teže od udaljenosti od Allahove milosti.

Uvijek zapamtimo da nema sreće niti utjehe u nepokornosti Stvoritelju.

Priče o poslanicima - Jakub a.s.

Jakub, sin Ishakov tj. unuk Ibrahimov bio je musliman i on je otac od Jusufa a.s., a on je poslanik za kojeg se vežu mnogi dogadžaji, a ja ću se osvrnuti na neke od njih. Prije svega poznato je to da je on bio jako lijep. Kao maloga braća su ga bacila u bunar te ga je tu pronašla neka karavana i prodali ga u ropstvo. Upravnikova žena, u čijoj se vlasti mladi Jusuf nalazio je htijela da počini blud sa njim, ali on je odbio. Allah dž.š. mu je dao mudžizu tj. da zna tumačiti snove te zahvaljujući tome kasnije biva postavljen za upravnika rezervi u zemlji u kojoj je živio. Bio je pravedan, blag jer je oprostio svojoj braći iako ih je mogao kazniti na tom položaju.

Jakub, a.s., je bio nježan i pažljiv otac. Nevolje u kojima se našao njegov sin Jusuf teško su padale osjećajnom Jakubu, a.s. Njegovu već čuvenu tugu i žal za Jusufom, Allah u Kur'anu opisuje na sljedeći način: "I (Jakub, a.s.) se okrenu od njih i reče: "O Jusufe, tugo moja!" – a očisu mu bile pobijeljele od jada, bio je vrlo potišten. 'Allaha nam', – rekoše oni - 'ti tolikospominješ Jusufa da ćeš teško oboljeti ili umrijeti!' 'Ja tugu svoju i jad svoj pred Allaha iznosim, a od Allaha znam ono što vi ne znate' – reče on."' (Jusuf, 84-86.) Do smrtnog časa Jakub, a.s., je svoje sinove, sada već odrasle ljude, upućivao na pravi put ostavljajući im u amanet da vjeruju u Jednog i Jedinog Boga, Svemogućeg Allaha. Dirljiv je ternutak opraštanja Jakuba, a.s., sa sinovima na samrtnom času. O tome Allah kaže: "Vi niste bili prisutni kada je Jakubu smrtni čas došao i kada je sinove svoje upitao: "Kome ćete se, poslije mene, klanjati?" – "Klanjaćemo se" – odgovorili su – "Bogu tvome, Bogu tvojih predaka Ibrahima i Ismaila i Ishaka, Bogu jednome, i mi se Njemu pokoravamo!" (El-Bekare, 133.) I zaista, mi nismo bili prisutni kada je Jakubu, a.s., došao smrtni čas, ali nam je Allah sačuvao svjedočanstvo o tome savjetujući nas šta da činimo kada nam se prikuči smrt. Čini se, ipak, da savjeti Jakuba, a.s., i njegov primjer nije i naš primjer, jer mnogo roditelja danas nastoji svojoj djeci u amanet ostaviti kuće, zemlju, auta ili neka druga dunjalučka blaga, dok je malo onih koji savjetuju, upućuju i insistiraju na vjeri i vjerovanju u Uzvišenog Allaha. Poslanici su divan uzor, ali očigledno ne za sve ljude.

Hadis dana

Od Huzejfe b. el-Jeman prenosi se da je rekao: "Saopcio nam je Allahov Poslanik, s.a.v.s., dvije vijesti, jednu sam vec čuo, a drugu očekujem. Saopcio nam je da je emanet spušten sred ljudskog srca, zatim je objavljen Kur an, pa su oni saznali za njega iz Kur ana i iz sunneta. Zatim nam je govorio o dizanju emaneta, pa je rekao: "˜Čovjek će zaspati jednim snom, pa će se emanet povući iz njegova srca i ostaviti neznatan mali trag. On će ponovo zaspati i emanet će se povući iz njegova srca ostavljajući iza sebe trag poput žulja, kao kad žišku valjaš nogom pa skoci prišt, napuhan, a prazan, u njemu ništa.' Zatim je Allahov Poslanik uzeo jedan kamencic pa ga je valjao svojom nogom. 'A onda će dolaziti ljudi i jedan drugome će davati obavezu, a gotovo je niko neće ispunjavati, dok se ne počne pripovijedati da u tom i tom selu ima povjerljiva osoba, dok se ne rekne za tog čovjeka: - O, kako je jak i čvrst, kako je dražestan i pametan, kako je mudar i razuman, a u srcu mu neće imati ni koliko gorušicino zrno imana. Vec je prošlo vrijeme kada se ja nisam brinuo kome cu od vas dati obavezu. Ako je bio musliman, on je zasigurno ispunio obavezu radi vjere, a ako je kršcanin ili židov, on je zasigurno obavio svoj zadatak koji mu je dat u zaduženje. A što se tice sadašnjeg stanja, danas se ne mogu pouzdati na vas, osim u pojedinca, poput tog i tog."

(Muttefekun alejhi)