Kur'anski stav o nastanku i svrhi svijeta

Svijet je, po Kur`anu, stvorio Uzvišeni Gospodar Allah dž.š.To se ne odnosi samo na zemlju i obližnje nebo nego je to čitav svemir. Allah sebe naziva „Gospodarom svjetova“.

„I od Njegovih znakova je stvaranje nebesa i zemlje i svih živih bića što ih je po njima razasuo.I On je moćan da ih iskupi kada bude htio“. (Eš - Šura, 29.)

Kaže ibnu Džerir et-Taberi u svom tefsiru tumačeći ovaj ajet: “I od Njegovih jasnih dokaza ljudima su Njegova moć da oživi svakoga poslije nestanka i da proživi svakoga iz mezarova, nakon što je stvorio sve od nebesa pa do zemlje i nakon što je sve rasporedio i uredio na zemlji i u vasioni“.

Prema Kur`anu u svemiru postoje osim našeg sunčanog sis­tema još bezbrojni sistemi.

 „Allah je sedam nebesa i isto toliko zemalja stvorio; Njego­vo naređenje na sve se njih odnosi, a nek znate da je Allah kadar sve i da Allah znanjem Svojim sve obuhvata!“ (Et - Talak, 12.)

Ibnu Džerir et-Taberi tumačeći ovaj ajet kaže: “Stvorio je koliko nebesa toliko i zemalja, i u svakoj ima od stvorenja kao što je na sadašnjim“.

Kaže ibnu Abbas r.a.:“Kada bih vam tumačio ove ajete vi ne biste u njih vjerovali, a nevjerstvo u njih bi vas odvelo u nevjerstvo“.

Allahovo stvaranje u svjetlu nauke

Nauka nam danas otkriva da ovaj svijet na kome živimo nije jedini svijet,da osim ovog svijeta postoji još jedan nevidljivi drugi svijet. Taj drugi svijet je mikrokosmos. To je nevidljivi svijet koji možemo vidjeti samo uz pomoć mikroskopa. Radi se o svijetu atoma, elementarnih i subatomskih čestica, molekula i mikroorga-nizama.To otkriće uzdrmalo je predstavu ljudi o našem materijal­nom svijetu. Sada smo konačno shvatili da smo griješili kada smo govorili da ne vjerujemo u ono što ne vidimo, a da vjerujemo samo u ono što vidimo. Shvatili smo da može da postoji i ono što ne vidimo.Uz to, nauka je otkrila da ono što vidimo nikada u stvar­nosti nije onako kako to mi vidimo. To što mi vidimo u stvarnosti uvijek izgleda drugačije. Zaključak je da su naša čula nepouzdana i da pomoću njih ne možemo spoznati datu stvarnost.

Ubrzanim razvojem nauke i tehničkih sredstava, nau­ka ubrzo otkriva da postoji još jedan nevidljivi kosmos, a to je matematički kosmos. Taj treći, nevidljivi kosmos, otkriven je uz pomoć matematike i sistema koji se temelje na matematičkim za­konitostima. Radi se o sljedećem: Kada česticama u prirodi odre­dimo odgovarajuću numeričku vrijednost otkrit ćemo da postoji vrhunski savršen matematički red i sklad u međusobnom povezi­vanju tih čestica. Ustvari, otkrit ćemo da je Uzvišeni Allah dž.š.te čestice povezao koristeći Svoje programske i druge matematičke zakonitosti, odnosno da ih je povezao - s mjerom. Pitamo se kako otkriti taj matematički kosmos?

Da bismo otkrili taj nevidljivi svijet treba taj svijet da pos-matramo „očima“ matematike.Upitat ćemo se, šta bi matematika vidjela kada bi imala oči i kada bi posmatrala svijet u kojem mi živimo? Zamislit ćemo da možemo da razgovaramo sa matema­tikom. Kada to zamislimo, reći ćemo matematici da pogleda u to i to Božije djelo i da nam „kaže“ šta vidi. Matematika će nam odmah dati odgovore na sva ta pitanja. Čim dobijemo te odgovore odmah ćemo saznati kako konkretno izgleda matematički kosmos. Dakle, kada se matematički izračuna vidi se da su tablice kreirane u znaku relacije: par-nepar. Prva perioda ima dva hemijska ele­menta, a to je par elemenata; druga i treća perioda prestavljaju par perioda sa po osam elemenata. Četvrta i peta perioda predstavlja­ju par perioda sa po osamnaest elemenata. Šesta i sedma perioda prestavlja par perioda sa po 32 elementa itd. Odmah zaključujemo da je relacija par nepar jedan od izraza za mjeru u stvaranju tog Božijeg djela. Mi vjernici dobro znamo da je stvaranje u parovima jedna od Božjih zakonitosti u stvaranju našeg materijalnog svijeta u kome živimo.

Postavlja se pitanje da li je svemir ovakav kakav je sad ili je nastao odjednom, ili je Bog stvorio elemente iz kojih je dugotraj­nim razvojem kroz milijune ili čak milijarde godina došlo do da­našnjeg stanja? Nauka je tek početkom dvadesetog vijeka otkrila da se svemir konstantno širi. Sve je nastalo od prve materije koja je gusta i ne može se defnirati. Od nje je poslije „velike eksplozije“ nastao kosmos tj.galaksije.

Kur`an nam o tom slučaju eksplicitno kazuje:

„Zar ne vide nevjernici da su nebesa i zemlja činili jednu masu i da smo ih mi razlučili, i sve što je živo izveli sno iz vode? Pa zar oni ne vjeruju. ?"(El-Enbija, 29.)

Jedan od najznačajnijih učenjaka, fzičara i astronoma dana­šnjice Stiven Hoking, nazvan drugin Njutnom, kaže: “Prilikom „velike eksplozije“ kojom je stvorena i materija, i ne samo to već je stvoreno i mjesto i vrijeme, tom mudrom eksplozijom upravljao je Bog, jer da nije tako bilo svemir bi se raspao, i to da se kretao samo jednim djelićem sekunde brže.“

U prethodno navedenom su upotrebljene dvije riječi koje ujedno označavaju dva presudna stanja u procesu stvaranja i preob­ražaja kroz koje je prošao kosmos. Glagol retk u jezičkom značenju riječi označava objedinjenost, zajedništvo. To je ujedno i prva faza u procesu stvaranja kosmosa. Riječ fetk je ravno eksploziji, razje-dinjavanju što je druga faza u procesu stvaranja kosmosa.

Iz ovog ajeta se može izvesti jasan zaključak da je Svemogući Bog najprije stvorio određene elemente koji su činili jednu haotičnu masu koja je u kasnijem razvoju poprimila i određene oblike. Ne­besa su u početku bila u plinovitom stanju kako se to vidi jasno iz ovog ajeta:

 „Zatim je svoju moć okrenuo prema nebu koje je bilo dim,pa je rekao njemu i zemlji: “Dođite milom ili silom“! a oni rekoše: “Dolazimo pokoravajući se“. (Fussilet, 10.)

Prema tome, postupnost u stvaranju, odnosno, razvoju svije­ta je jedna od kur`anskih istina koja se u cjelosti poklapa sa shvatanjem današnje nauke o postanku i razvoju svemira. Ima dosta ajeta koja govore da je svijet u svom razvoju prošao kroz duge vre­menske periode.

 „ Vaš Gospodar je Allah koji je stvorio nebesa i zemlju za šest dana“. (El-E'araf, 53.)

U Kur`anu se - kako smo vidjeli - govori o danima, a ne o dugim vremenskim periodima pa se postavlja pitanje: na osnovu čega se ovi dani mogu smatrati dugim vremenskim razdobljima? To nam objašnjavaju drugi ajeti iz kojih vidimo da Božji dani nisu dani kako ih mi ljudi računamo.

 „I oni te požuruju s kaznom (da im dođe kazna), a Allah neće iznevjeriti Svoje obećenje. Zaista je jedan dan tog tvoga Gospoda kao hiljadu godina kako ih vi brojite.“(-Hadždž, 47.)

„Meleki i Duh penju se Njemu u jednom danu čije je traja­nje pedeset hiljada godina (na zemlji).“(El-Me'aridž, 4.)

Prema tome, jasno je da riječ „dan“ ne znači ovdje obični naš dan, već se radi o dugim vremenskim periodima. Kako proizilazi iz ovih ajeta riječ “dan“ kod Boga je prema našem računanju vrlo dug vremenski razmak, pa je onda potpuno jasno da šest dana stvaranja znači šest dugih, vrlo dugih vremenskih perioda u stva­ranju svijeta.

Odnos Islama prema suicidu

Mnogo je onih koji nisu ni svjesni kolikih je razmjera kod nas i u svijetu ova opasna pojava. Naime, radi se o broju koji prelazi 800 000 slučaja svake godine.

Nakon tog saznanja pokrenuta su brojna istraživanja koja su sa raznih aspekata razmatrala ovaj fenomen. Ali prije toga evo još nekih zastrašujućih podataka i činjenica do kojih su došli istraživači:

●    svakih 40 sekundi se na nekom dijelu zemaljske kugle dogodi samoubistvo

●    oko 873 000 ljudi svake godine izvrši samoubistvo

●    450 miliona ljudi boluje od nervne rastrojenosti i duševne nestabilnosti

●    u više od 90 % slučajeva razlog samoubistva je duševna nestabilnost i osjećaj beznadežnosti

●     samoubistvo je na osmom mjestu na ljestvici uzroka smrti u SAD

●    muškarci u odnosu na žene četiri puta više posežu za samoubistvom kao izlazom za svoje probleme

●    žene opet češće pokušavaju izvršiti samoubistvo

●    u 60% slučajeva samoubistvo je izvršeno vatrenim oružjem

●    istraživanja potvrđuju da je češća pojava samoubistva starijih osoba koji navrše 65 godina starosti i da su oni većinom muškarci.

Razlozi samoubistva

Postoji mnogo razloga zbog kojih ljudi posežu za očajničkim činom samoubistva, ali su istraživanja pokazala da su najčešći sljedeći razlozi:

●    beznadežnost,

●    razmišljanje o samoubistvu i pokušaj istog,

●    alkoholizam i upotreba droge,

●    nepostojanje jake vjere i svijesti da je suicid strogo zabranjen, tako da se taj korak olahko shvata ili se čak pozdravlja kao hrabar potez za nemogućnost da razum podnese veliku odgovornost za neuspjeh ili gubitak,

●    gubitak nečega veoma vrijednog (drage osobe) ili velika materijalna ili druga šteta,

●    psihološki faktori poput izolacije i neprijateljskog ponašanja i raspoloženja koji mogu voditi razmišljanju o suicidu.

Faktori zaštite od samoubistva koje spominje moderna nauka

Učenjaci (psiholozi, pedagozi, sociolozi i dr.) koji su proučavali hiljade slučajeva suicida ističu nužnost posvećivanja velike pažnje prema osobama koje pokazuju da se radi o duševno rastrojenim i psihički nestabilnim osobama, te skreću pažnju na obavezu njihovog zdravstvenog zbrinjavanja, liječenja u ustanovama specijaliziranim za te slučaje. Poznato nam je da ljekari liječe onda kada se bolest već pojavi. Učenjaci nisu do sada uspjeli pronaći lijek koji će umanjiti procenat suicida jer podaci pokazuju da je taj procenat konstantan, a nekada se čak i povećava.

Zastrašujuće cifre i pokazatelji

Evo statističkih podataka istraživanja u SAD-u 2002. godine:

●    broj samoubistava te godine u SAD- u je bio preko 31 000, 25 000 muškaraca i 6000 žena,

●    više od 5000 osoba su bili stariji od 65 godina, a oko 4000 su bili mladi (15-24 godine),

●    na osnovu ovih podataka dolazimo do zaključka da u SAD-u svakih 15 min. dođe do jednog samoubistva,

●    17 000 osoba je samooubistvo izvršilo pucajući iz pištolja, više od 6000 je izabralo vješanje, oko 700 se bacilo sa visokih zgrada, a preko 300 je odabralo smrt utapanjem u vodi,

●    godišnje u prosjeku pogine oko 100 000 osoba u raznim nesrećama, dok 30 000 ih izvrši samoubistvo,

●    u ovom izvještaju od 2002. godine se spominje da je pored ovog broja još 5000 Amerikanaca pokušalo izvršiti samoubistvo.

Iako je nauka uznapredovala a uz nju i sredstva za liječenje ove pojave, procenat samoubistava se povećao za 60 % u drugoj polovici prošlog stoljeća.

Prije se vjerovalo da svaka osoba ima ispunjene pretpostavke koje vode suicidu, ali danas se sa sigurnošću zna da je to uvjetovano određenim okolnostima. Također se prije vjerovalo da govor o suicidu ohrabruje i vodi njegovoj realizaciji, ali su istraživanja pokazala suprotno, tj. da razgovor o suicidu, njegovim posljedicama i bolnim rezultatima sprečavaju, odnosno smanjuju njegov broj.

Kur’anski lijek

Učeći i proučavajući Kur’an Časni nailazimo na ajete koji ukazuju na činjenicu da islam nije zanemario ovu pojavu, nego naprotiv, poklonio joj je dužnu pažnju i ukazao na pravilan način preventivnog liječenja. Kur’an sasvim jasno i jednostavno govori o suicidu i kaže: „I ne ubijajte se“(En-Nisa’, 29.), a muslimani su dužni poslušati ono što im njihov Gospodar, Allah, dž.š., naređuje.

Ali ako se pitamo da li je ovo dovoljno kao lijek, odgovor je ne, jer moderna istraživanja ukazuju na to da je neophodno u srca onih koji prezaju za samoubistvom ubaciti dozu nade i sa njima milosrdno postupati. Zato su otvoreni mnogobrojni centri i specijalizirane ustanove za liječenje onih koji imaju jak poriv za samoubistvom.

U Kur’anu odmah nakon citiranog dijela ajeta slijedi dio u kojem je radosna vijest za svakog mu’mina i nada koja nosi u sebi optimizam i milost: „Zaista je Allah prema vama milostiv.“

Nakon što smo saznali i uvidjeli da je najveći broj slučajeva suicida izazvan osjećanjem beznadežnosti, biva nam jasno koliki je značaj toga da Uzvišeni Allah uputi riječi u kojima se spominje Njegova milost.

Ali zapitajmo se da li je kao lijek dovoljno govoriti samo o nadi i milosti! Odgovor je ne, nije,  jer nekim ljudima to ne pomaže i nije im to dovoljno, nego se moraju i zaplašiti riječima koje ukazuju na posljedice suicida. Do tog zaključka su dovela mnoga naučna istraživanja, a na to je Kur’an ukazao još prije više od 14 stoljeća. Odmah u slijedećem ajetu Allah, dž.š., kaže: „A ko to nepravično i nasilno uradi (počini samoubistvo), Mi ćemo u vatru baciti, to je Allahu lahko.“(En-Nisa’ 30.)

Duboko razmislimo o ovoj kazni: „Mi ćemo ga u vatru baciti.“ Uistinu je to užasan kraj i zastrašujuća prijetnja svakom koji razmišlja ili pokuša da digne ruku na sebe.

Na osnovu izloženog sasvim je jasno da je Kur’an ponudio odgovarajući i funkcionalan lijek, a dokaz je i činjenica da je u islamskom svijetu među muslimanima veoma mali broj suicida. Islamsko učenje je tome dalo svoj najveći i presudan doprinos, za razliku od drugih naroda i njihovih svjetonazora.

Uzvišeni Allah upozorava i na drugim mjestima u Kur’ani Kerimu da ne dozvolimo sebi taj luksuz da uništimo svoj život koji nam je dat kao dar i emanet i da na to dobro uzvratimo činjenjem zlodjela koje na kraju vodi u propast:

„I ne bacajte se rukama svojim u propast!“ (El-Bekare, 195.)

U povijesti islama poznat je slučaj uglednog i hrabrog čovjeka koji je bio neustrašiv u mnogim bitkama boreći se na strani muslimana, ali je pokleknuo u momentima kada je bio ranjen, te je sa svojom sabljom izvršio samoubistvo. Allahov Poslanik, s.a.v.s., je objavom obaviješten da će dotični izvršiti samoubistvo pa je rekao: „On je stanovnik Džehennema!“

Svakako i da čvrsta vjera u Allahovo određenje dobra i zla pomažu u preventivnom liječenju pokušaja suicida. Zato Allahov Poslanik, s.a.v.s., uči omladinu svog vremena, ali i sve ljude do Sudnjeg dana sljedećoj činjenici u koju nema ama baš nikakve sumnje: „O mladiću, podučit ću te nekim riječima… i znaj, kada bi se čitav svijet skupio da ti kakvu korist donesu, ne bi je mogli donijeti, osim sa onim što ti je Allah propisao. A kada bi se sakupili da ti kakvu štetu nanesu, ne bi ti je mogli nanijeti, osim u onom što ti je Allah već propisao. Podignuta su pera i osušile stranice.“ (Tirmizi i Ahmed)

I na kraju želim da zaključim riječima da je istinska vjera najbolji lijek i preventiva za problem suicida.

Iblisova ispovijest Poslaniku Muhammedu a.s.

Hazreti Musa Ibni Džebel r.a. veli, da je Ibni Abas rekao slijedeće: "Sabrali smo se zajedno sa Poslanikom Muhammedom a.s. u kući jednog ensarije. Iznenada je neko povikao: "O stanovnici ovog doma, dozvoljavate li mi da uđem, jer mi nešto trebate?" Božiji Poslanik tada reče: "Znate li vi ko to zove, ko viče?"

Prisutni ashabi rekoše da ne znaju, i da to jedino Allaha i Njegov Poslanik znaju. Muhammed a.s. tada reče: "To je prokleti Iblis (Šejtan), on traži dozvolu da uđe, pa hoćete li mu dozvoliti?"

H. Omer skoči na noge i reče: "O Poslaniče, dozvoli mi da izađem i da ga ubijem, i oslobodim narod od te nemani." Pejgamber reče: " Smiri se Omere, zar ne znaš da je on od onih kojim je odgođena smrt do kijametskog dana. Nego otvorite mu vrata i neka uđe, jer on nije došao svojom voljom. Pazite dobro šta će vam reči i šta će vam saopštiti."

H. Ibni Abas r.a. nastavi: "Vrata je neko otvorio, a on je već bio među nama. On bijaše jedan ćoravi i golobradi starac. U bradi mu je bilo najviše sedam dlaka poput konjske grive. Oči mu bijahu izdreljene i razvučene. Glava mu je bila poput velikog slona. Zubi, očnjaci poput svinjskih očnjaka. Pošto je ušao reče: "Esselamu alejkum o Muhammede! Esselamu alejkum, o muslimani!"

Pejgamber mu tada reče: "Selam je Allahov, o prokletniče, a Allah daje selam kome On hoće. Obaviješten sam da nešto hoćeš i želiš, pa reci." "O Muhammede, ja ti nisam došao dobrovoljno, već sam došao prisilno"- reče Iblis.

"A šta te je natjeralo"- upita ga Pejgamber.

"Došao mi je jedan melek od Gospodara, pa mi je rekao: "Svevišnji ti Allah naređuje, o Iblisu, da odeš Muhammedu, s poštovanjem i uvažavanjem i da mu saopštiš kako varaš ljude i kako ih zavodiš i skrećeš s pravog puta. Melek mi je još rekao: "Naređuje ti Allah da mu sve istinito kažeš što te bude pitao, jer je Allah rekao: "Tako mi Moje slave i veličine, ako mu budeš slagao jednu jedinu riječ, i ako mu ne budeš sve istinu rekao, Ja ću te sigurno pretvoriti u pepeo, koga će vjetar raznjeti, a tvoje ću dušmane izvijestiti i time obveseliti. Pa evo sam ti došao o Muhammede kako mi je naređeno, pa izvoli pitati što hoćeš. Ako ti ne kažem istinu moji dušmani će se razveseliti belaju koji me je zadesio."

"Kada si obećao da češ istinu govoriti, prvo mi reci, koga ti najviše mrziš?"-upita Muhammed a.s. Iblis mu odgovori: "Najmrže Allahovo stvorenje, o Muhammede, to si mi ti i svako ko je tebi sličan." "A koga još mrziš?" Iblis reče: "Svakog moralnog mladića koji se posveti Allahu dž.š." "Koga dalje mrziš?" "Mrzim svakog učenog pobožnog čovjeka, a uz to da je marljiv i ustrajan, mrzim još svakog onog ko je trajno pod tahterom (čista tijela, odijela i mjesta gdje boravi)." Koga još mrziš?" "Mrzim siromašna čovjeka koji je strpljiv i izdržljiv, koji ne kazuje svoje siromaštvo niti se na to tuži." "A kako ti znaš da je neko strpljiv?" "O Muhammede, ako se neko tuži na svoje jade i muke, onom ko je kao on - obično stvorenje, tri dana uzastopno takvog čovjeka Allah ne upisuje u strpljive svoje robove." - odgovori Iblis.

"Koga još mrziš?" "Mrzim svakog imućnog čovjeka koji je zahvalan Allahu za svoje bogatstvo." "A kako ti znaš da je neko zahvalan Allahu?" "Kada vidim da takva osoba uzima ono što mu je od Allaha dozvoljeno a ostavlja ono što je zabranjeno i troši svoju imovinu u dozvoljene svrhe." "A kako se ti ponašaš i kako djeluješ kada moj sljedbenik stupi u namaz?" Iblis reče: "O Muhammede, kada tvoj sljedbenik stupi na namaz, mene spopadne groznica da se sav tresem i plamtim naizmjenično." "Zašto te spopadne takva muka?" Iblis reče: "Zbog deredže (stepena prema džennetu) koji Allah daje nekom robu zbog obavljene sedžde." "Kako se ti osjećaš kada moji sljedbenici uče Kur'an?" Iblis odgovori: "Kada oni uče Kur'an ja se topim kao olovo na vatri." "A šta veliš za Ebu Bekra?" Iblis reče: "Ebu Bekr me nije slušao ni prije primanja islama, pa kako bi me slijedio kad je primio islam." "A šta veliš za Omera?" Iblis reče: "Tako mi Allaha kad god ga sretnem pobjegnem od njega, on je jako ljut i ja ga se bojim." "A šta veliš za Osmana?" "Ja se njega stidim kao što ga se stide svi Allahovi meleci." "A šta veliš za Aliju?" Iblis reče: "Kamo sreće da ja od njega budem miran, pa da on mene ostavi kao što sam ja njega ostavio na miru, ali on to nikako ne čini, stalno me progoni."

Muhammed a.s. tada reče: "Hvala Allahu koji je usrećio moj ummet, a koji je tebe učinio nesretnim do određenog dana." Ali tada Iblis reče: "Daleko je to, daleko je to Muhammede. Gdje je sreća tvojih sljedbenika, kad sam ja još živ i neću umrijeti do Kijametskog dana. Kako se ti možeš radovati svome ummetu kad ja hodam po njima poput njihove krvi kroz njihove krvne sudove i meso, a oni mene ne vide. Tako mi onoga koji me je stvorio sve ću ljude ja zavesti, pobožne, pismene i nepismene, jedino priznajem da neću moći ništa Allahovim robovima koji su muhlisi."

Pejgamber na to reče: "A koji su to muhlisi kojima nećeš moći ništa?" Iblis odgovori: "Zar ne znaš o Muhammede, da ko god voli i miluje zlatnike i srebrenjake, ko god voli kapital nije iskreni vjernik Allahu. Kad vidim čovjeka, a ne voli kapital a osim toga ne voli ni slavu ni hvalu, znam da je on pravi i iskreni vjernik, muhlis, pa ga ja ostavim i ne navaljujem na njega. Zaista čovjek dok želi kapital i karijeru i dok mu je srce vezano za ovozemaljske užitke, on mi je pokornije više i nego bih vam mogao reći. Zar ne znaš Muhammede, da je ljubav prema malu i ovom svijetu jedan od najvećih grijeha. O Muhammede, zar ti ne znaš da ja imam sedamdeset hiljada sebi sličnih šejtana, i da svaki od njih ima po sedamdeset hiljada djece. Neke šejtane oporučim isključivo učenim ljudima, a neke pak, oporučim starcima i staricama. Zar ti ne znaš o Muhammede, da sam se ja lažno zaklinjao Ademu i Havi sa Allahom i govorio im: "Tako mi Allaha, ja sam vaš savjetnik i prijatelj."

Što se tiče omladine, između nas i njih ne postoji spor i nesporazum, a što se tiče male djece, sa njima se mi igramo kako hoćemo. Poneke šejtane ja specijalno zadužim za pobožne ljude, pa šejtani njima dolaze sve dok ih ne prevedu i ne navrate da uzmu sebi za cilj i želju nešto drugo, osim Allaha. Kad to ovi učine ja im uništim ihlas (iskrenost), a vjera im ostane jer mi tu ništa ne možemo, pa oni vjeruju Allaha i Njemu robuju, ali bez ihlasa, a da to i ne znaju.

Zar ti Muhemmede nisi čuo za Berhisa Rahiba (jedan veliki pobožnjak od Musaovih sljedbenika), koji je robovao Allahu sa ihlasom sedamdeset godina, tako da je svojom dovom ozdravljao bolesne, pa ga ja nisam pustio sve dok on nije učinio zinaluk (blud), pa poslije toga ubio jednu osobu, i na koncu dok se nije pokafirio. To je onaj što ga Allah spominje u Kur'anskom ajetu: "Nemojte biti kao Iblis, koji zavodi čovjeka da se pokafiri, a poslije mu rekne: 'Od tebe sam ja siguran, odričem te se, jer se ja zaista bojim Allaha, Gospodara svjetova'" Zar ne znaš o Muhemmede, da je laž i nevjerstvo od mene i da sam ja prvi koji je slagao i postao nevjernik. Onaj koji laže je moj osobni prijatelj.

Lažna zakletva je radost moga srca, a ogovaranje, klevetanje i prenošenje tuđih riječi od jednog do drugog, to je moje slatko voće. A onaj ko se lažno zaklinje razvodom braka sa svojom ženom, govoreći joj pustit ću te, razvest ću se od tebe, oženit ću drugu, pa makar to bilo i u šali takav će sebi svoju ženu brzo učinit haramom. Takve će se osobe oplođavati i rađati sebi djecu a ona će im biti vanbračna, krenut će u džehennem samo radi jedne riječi kao što je zakletva za razvod braka.

O Muhammede, zaista će tvoji sljedbenici odgađati sa namazom, sat po sat. Kad god tvoj sljedbenik hoće da klanja ja mu poristupim i zabluđujem ga, zagovarajući ga riječima: "Ima još vremena, završi započeti posao pa onda klanjaj, i sl." Ja to sve radim dok ne uspijem odvratiti tvoga sljedbenika, da klanja namaz na vrijeme. Ako me ipak tvoj sljedbenik svlada onda ga ja ostavim dok ne stupi u namaz, a onda mu reknem, i navraćam ga da se obazire desno i lijevo u namazu, pa kad to učini, ja ga onda pomilujem po licu i poljubim ga među oči i tad mu reknem: "Već si učinio nešto što ništa ne vrijedi." Ti znaš Muhammede, da oni koji se okreću u namazu desno i lijevo da ih Allah takvim namazom udari po glavi. Pa ako se ne obazire u džematskom namazu, ja ga tu ostavim i sačekam dok sam ne počne klanjati, tada mu ja naredim da žuri sa klanjanjem, da se brzo spušta i diže u namazu, kao horoz kad kljuca zrnevlje. Pa ako me tvoj sljedbenik i tu pobijedi, ja ga ponovo čekam da stupi u namaz u džematu. Tada mu stavim uzdu, kao konju, pa mu dižem glavu prije njegova imama i spuštam prije njegova imama. Ti znaš Muhammede, koji tako čini, da mu je namaz pokvaren i da mu Allah njegovu glavu tada pretvara u magarećiju glavu i tako može da ostane do kijameta.

Ako me i tu pobijedi, ja onda naređujem da se igra i zabavlja u namazu pucketajući prstima. Pa ako me i tu pobijedi, onda mu ja pušem u njegov nos, da bi on zijevnuo za vrijeme namaza, a onda moj šejtan uđe u njegovu unutrašnjost i na taj način se povećava ljubav za dunjalukom, pa onda on postaje pokoran meni.

Pa gdje je onda sreća, o Muhammede, za tvoj ummet?

Ja isto tako, o Muhammede, odvraćam siromašne od namaza. Siromašnima govorim da oni nisu dužni klanjati, te da su dužni klanjati namaz samo oni kojima je Allah dao bogatstvo. Bolesnicima govorim da ne klanjaju i da oni nisu dužni klanjati, to je dužan samo onaj ko je zdrav-govorim im. Kad ozdraviš, onda naklanjaj ono što si propustio. Tako ja navraćam bolesnike da umru u nevjerstvu. Ako koji umre a sotavi namaz u svojoj bolesti, susrest će se sa Allahom, a Allah će biti srdit na njega. O Muhammede, ako sam ti išta slagao i prevario, molim Allaha da me pretvori u pepeo.

Pejgamber tada reče Šejtanu: Da li si ikad išta molio svoga Gospodara Allaha dž.š.?" A Iblis mu tada reče: "Ja sam molio svoga Gospodara za deset stvari, i to:

1. Molio sam Allaha da me učini sudrugom u malu (imetku) i porodu od sinova Ademovih, pa mi je odredio da to budem. O tome govore riječi Allahove: "O Iblisu, budi ti sudionik njihov u imetku i djeci. Obećaj im što god hoćeš, a sve što šejtan obeća to je prevara." Molio sam Ga da mi bude hrana svako jelo u kojem se zamiješala kamata i ostali harami. Molio sam Ga da slobodno koristim imovinu kada ta imovina nije stečena Euzu-bismillom.

2. Molio sam Ga da učestvujem u polnom općenju sa svakim onim koji pristupi svojoj ženi radi polonog općenja, a da prije toga nije proučio Euzu i bismillu. Zaista šejtan polno opći sa takvim čovjekom, pa djeca rođena iz takvog braka su meni pokorna i poslušna.

3. Molio sam ga da jašem na jahaćim životinjama i drugim prevozima sa onim koji putuju ne tražeći ono što je dozvoljeno (halal), nego ono što je zabranjeno (haram). Tako, kad neko nekud pođe radi harama, ja mu se pridružim prateći ga na tom putu. O tome govore riječi Allaha u Njegovoj knjizi "Vozi se sa njima, idi sa njima, i kad se voze i kad idu pješice."

4. Molio sam Ga da mi dadne kuću za stalni boravak, pa mi je dao kupališta, plaže i banje gdje se otkriva ono što je za pokriti, i razna smetljišta i bunjišta gdje se istresa smeće i otpatci.

5. Molio sam Ga da mi dadne i stvori džamiju, gdje ću skupljati ljude, pa mi je dao pijace kafane i čaršije i kockarnice.

6. Molio sam Ga da mi dadne jednu knjigu s kojom ću pozivati sinove Ademove mome putu, pa mi je to učinio davši mi pjesme.

7. Molio sam Ga da mi dadne ezan, s kojim ću pozivati svijet, pa mi je dao frulu, svirale, svirku, muziku i alkohol.

8. Molio sam Ga da mi dadne nekog da spava i liježe u postelju samnom, pa mi je dao pijanicu. Svaki onaj koji legne pijan u postelju neka zna da sam ga ja zagrlio, nek se ne brine.

9. Molio sam Ga da mi dadne pomoćnika u mom poslu, pa mi je dao ljude koji se pouzdavaju u svoju moć, uticaj i svoju imovinu i svoju ličnu volju.

10. Molio sam Ga da mi dadne braću i prijatelje, pa mi je dao one koji traže svoj mal u griješenju, kao što kaže Allah u svom ajetu: "Zaista su rasipnici šejtanova braća."

Nakon ovog Muhammed a.s. reče: "Da mi nije potvrde od strane Allahove Knjige, ne bih ti vjerovao"

A Iblis mu tada odgovori: "Muhammede, ja sam molio Svevišnjeg Allaha da ja vidim Ademove sinove, a da oni mene ne vide, pa mi je to dao. Također, dao mi je da mogu hodati i prolaziti kroz njihove krve sudove poput krvi, pa ja po njima kružim i vitlam kako god hoću u jednom času. Meni je Allah rekao: "Eto ti što si tražio." Ja se time ponosim do Sudnjeg dana. Sa mnom, o Muhammede, ima više svijeta nego s tobom. Većina potomstva Ademova bit će uz mene do Kijametskog dana.

O Muhammede, ja imam svoje jedno dijete, kome sam dao ime Tama (pomrčina), koji se navali na oči svijetu da bi ih uspavao od noćnog namaza jacije. Da nije tog šejtana, ne bi bilo ljudi koji bi otišli na spavanje, a da prije toga ne klanjaju jaciju. Isto tako, ja imam jedno svoje dijete koje se zove Kuhejl (surmadija), koji zavarava, zamazuje surmom oči ljudima koji sjede si sijele sa ulemom, te za vrijeme džume namaza i predavanja, kunjaju i zaspu."

Ibiz dalje reče: "O Muhammede, koja god žena izađe na ulicu bez propisane odjeće, jedan od šejtana zajaše joj straga, a drugi joj se uvuče u njedra, pa se gledaocima hvali i uljepšava i govori joj: "Otkri se, otkri se, pokaži svoje ukrase." Pa kada to učini, onda su šejtani završili svoj posao."

Zatim Iblis nastavi: "O Muhammede, ja ne mogu nikoga lično zavesti, koga ja želim i hoću, ali ja stalno došaptavam razne loše želje, poslove i misli, bodreći na loša djela i prikazujući ih lijepim i privlačnim. Kada bi zabluđivanje bilo u mojoj ruci, onda ja ne bih nikoga ostavio na Zemlji da kaže La ilahe illallah, ne bih dopustio da iko posti i klanja. Kao što ti nisi vlasnik imana, nisam ni ja vlasnik zabluđivanja.Kad bi iman bio u tvojoj ruci, ti nikog ne bi ostavio kafirom."

Tada mu Muhammed a.s. reče: O oče gorčine, bili se ti pokajao i povratio Svevišnjem Allahu, a ja ti garantujem džennet?"

Iblis odgovori: "O Božiji Poslaniče, emer je izrečen, kalem je osušen, o svemu što će biti do Sudnjeg dana. Slava Onome Ko je tebe učinio prvakom svih poslanika i upravnikom džennetlija, Koji te je oblikovao i odabrao, a Koji je mene učinio predvodnikom džehennemlija. Ja sam proganjani nesretnik. Ovo je moja posljednja ispovijest tebi, i posljednje moje riječi koje su istina. Zahvaljujem Allahu, Gospodaru svjetova. Allah je blagoslovio salavatom Muhammeda, Pejgambera majčinske naravi, njegovom rodu i ummetu. Selam svim poslanicima. Hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova....

Poučna priča Ibrahima a.s.

Kad je Ibrahim, a.s., bio dječak, mnogo vremena je provodio razmišljajući. Želio je saznati ko je stvorio svijet i često je razmišljao ovako: „Gospodar je stvorio dunjaluk. Volio bih pronaći Stvoritelja i pokoravati mu se“. Dragi Bog je volio Ibrahima, a.s. Bio mu je prijatelj. Želio je da Ibrahim, a.s.,  zna sve kako treba. Bila je mrkla noć. Nebo je bilo tamno, a Allah, dž.š.,  pokazao je poslaniku Ibrahimu, a.s.,  zvijezdu na nebu koja je jako sijala. Kad je ugledao tu zvijezdu, radnosno je uzviknuo: „Zvijezda je prekrasna! Ovo je moj Gospodar!“ Nakon nekog vremena, zvijezda nestade, a Ibrahim, a.s., pomisli: „Ova zvijezda ne može biti moj Gospodar. Dragi Bog ne bi mogao ovako nestati!“ Potom se na nebu pojavio Mjesec, a poslanik Ibrahim, a.s.,  reče: „Ovo je prelijepo. Mora da je Mjesec moj Gospodar!“ Kad je jutarnja svjetlost zasjenila Mjesec, Ibrahim, a.s., ponovo zaključi: „Ni Mjesec nije moj Gospodar. Da jest ne bi mogao ovako nestati. Ibrahim, a.s., povikao je isto i kad je ugledao divne zrake Sunca: „Ovo je ljepše od svega što sam vidio, a i veće je! Sigurno je ovo  moj Gospodar!“ Nakon što je predvečer Sunce zašlo, Ibrahim, a.s.,  shvati: „Sunce nije moj Gospodar. Moj Gospodar ne bi ovako nestao!“ Osvrnuo se oko sebe. Pogledao je drveće i cvijeće. Ugledao oblake. U glavi Ibrahima, a.s.,  iznenada se pojavila nova misao i shvatio je da je Allah, dž.š.,  Gospodar svega. On je stvorio svijet! On je stvorio nebo! On je stvorio Sunce, Mjesec i zvijezde! Zato je Ibrahim, a.s.,  rekao: „Moj Gospodar je Allah, dž.š.!“ Tako je Dragi Bog uputio Ibrahima, a.s.,  i pokazao mu ko je istinski Stvoritelj svjetova. Allah, dž.š.,  Gospodar je svega. On je naš Bog i brine se o nama. Nikad ne nestaje i ne ostavlja nas same.

Melek smrti

“Svako živo biće će smrt okusiti, i Nama ćete se poslije vratiti.”

(Kur’an, sura Pauk, ajet 57.)

Smrt je jedna neizbježna stvarnost koju ni jedna razumna osoba ne može negirati pa makar se radilo i o nevjerniku. Zato prava razlika između nevjernika i muslimana jeste vjerovanje u ono što dolazi poslije smrti. Nju ne može zaustaviti, niti odgoditi ni jednog trenutka nikakva pojava bez obzira da li se radilo o parama, dvorcima, zidinama ili željeznim utvrdama.

Kaže Allah subhanehu ve teala: “Ma gdje bili, stići će vas smrt, Pa makar bili i u visokim kulama. Ako ih stigne kakvo dobro, oni vele: “Ovo je od Allaha!” a snađe li ih kakvo zlo, govore: “Ovo je zbog tebe!” reci: “Sve je od Allaha.” Sura An nisaa 78.

“Reci “Pa vi smrt izbjegnite, ako istinu govorite!” Ali Imran 168.

“ Reci: “Smrt od koje bježite zaista će vas stići. Zatim će te onome koji poznaje nevidljivi i vidljivi svijet vraćeni biti i On će vas o onome što ste radili obavijestiti.” Al jumuah 8.

O ti koji si razumom obdaren zar ne vidiš u zadnjem spomenutom ajetu da ti jednostavno ideš prema smrti htio to ili ne. A dole spomenuta priča će ovu spoznaju jos više potvrditi.

Prenosi se da je jedne prilike jedan od mladića bio u društvu Sulejmana, alejhisselam, i dok su bili zajedno odjednom se pojavio nepoznati gost i neprestano gledao u ovoga mladića. Kada je on to primjetio začudio se zašto nepoznati čovjek gleda tako pozorno.

Kada je gost otišao mladić se odmah okrenuo ka Sulejmanu i pitao ga o njemu. On mu je odgovorio da je to bio Melek Smrti u čovječijem obliku. Saznavši to mladić se prepao i tražio od Sulejmana, alejhisselam, da naredi vjetrovima da ga pošalju u najudaljenije mjesto, što je on i uradio nakon neprestanog mladićevog insistiranja.

Bilježi se da ga je Sulejman, alejhisselam, poslao na kraj Indije. Međutim, mladić se nije zaustavio samo na tome nego se uvukao u malu pećinu koja se nalazila tamo.

Nakon određenog vremena Melek Smrti ponovo se vratio kod Sulejmana, alejhisselam. On ga je odmah pitao zašto je prošli put neprestano gledao u tog mladića. Pa reče Melek Smrti: “Cudio sam se njemu, Allah mi je naredio da mu ubrzo uzmem dušu na kraju Indije, u jednoj maloj pećini, a on je kada sam te posjetio bio kod tebe daleko od tog mjesta, pa sam se pitao kako može tako brzo da dođe do tamo u ovako kratkom vremenu.Međutim kada sam otišao tamo našao sam ga kako sjedi i uzeo mu dušu u toj maloj pećini“.

I ovo je potvrda Allahovog govora koji kaže: “Svako živo biće će smrt okusiti! i samo na Sudnjem danu dobićete u potpunosti nagrade vaše, i Ko bude od vatre udaljen i u Džennet uveden – taj je postigao šta je želio; a život na ovom svijetu je samo varljivo naslađivanje.”

Sada ostaje da pojasnimo na koji način se uzima duša i kako je moguće da Melek smrti u jednom trenu usmrti hiljade i milione ljudi od kojih su jedni na istoku, a drugi na zapadu. Na ovo ćemo odgovoriti na dva načina.

Prvi odgovor je da je i u materijalnom svijetu moguće da jedan subjekt u jednom trenutku učini više različitih radnji, a da to ne utiče na njihovu vremensku određenost. Naprimjer, Sunce koje ima jedno kretanje i jedno isijavanje zraka istovremeno osvjetljava i grije mnoštvo kuća, područja, gnijezda, životinjskih jazbina itd. Sve ove isijavajuće zrake, koje su obuhvatile cijeli svijet, međusobno se razlikuju, nisu jednake jačine i ograničene su, ovisno o mjestu do kojeg su doprle. Zraka svjetlosti koja je doprla do kuće nije ista kao ona koja je doprla do gnijezda ptice. Zraka koja je pala na kuću je udio zaseban za tu kuću i nije jednaka onoj zraci i udjelu svjetlosti kojom se koristi gnijezdo. I pored svega toga, Sunce je jedno.

Veliki melek Božiji koji ima zadaću uzimanja duša  je u položaju tvornice sa velikom snagom. On je poput jednog Sunca koje jeste na nebu, ali isijavanjem svojih zraka može doprijeti do svakog mjesta. Azrail je Božije ime “Onaj koji usmrćuje” i “Onaj koji duše uzima”. Israil je manifestacija Božijeg imena “Onaj koji život daruje i tjelesa oživljava”, Džebrail je Božije ime “Sveznajući, Znalac i Obaviješteni o svemu”, a Mikail je Božije ime “Onaj koji opskrbu daje”.

Potom se uz pomoć manjih meleka univerzalno ime grana na manje jedinke i tako na sve manje i manje meleke dok ne dođe do onog najnižeg meleka, a svaki od njih ima za sebe zadaću da učini pojedinačno djelo, kao što je ozdravljenje, umiranje, oživljavanje, opskrbljivanje itd.

Melek smrti je melekutsko i duhovno biće te kao takav uopće nema sličnost sa materijalnim svojstvima. Kako je već pojašnjeno na drugom mjestu, uzimanje duše se dešava unutar čovjeka. Ono što melek smrt uzima jeste duša, a duša je nematerijalna. Azrail, koji je i sam melekutsko nematerijalno biće, uzima dušu melekutskom snagom, a ne materijalnom.

U djelu Men la jahduruhu el-faqîh zabilježeno je da je Imam Sadik rekao: “Bio je upitan Melek smrti kako uzima duše dok su u istom trenu neke na zapadu, a neke na istoku. On je odgovorio: ‘Ja ih pozovem i one mi se odazovu. Zaista, cijeli ovaj Dunjaluk preda mnom je poput zdjelice u vašim rukama iz koje jedete kako želite. Zaista, cijeli Dunjaluk je preda mnom poput jednog dirhema u rukama nekog od vas koji ga vrti kako želi.’”

U knjizi Džâmi'u-l-ahbâr prenosi se dijalog hazreti Ibrahima i Meleka smrti. Hazreti Ibrahim upita Meleka smrti: “Da li se možeš meni pokazati u onom obliku u kojem se ukažeš griješniku bludniku?” Melek smrti reče: “Ti nemaš snage da to podneseš.” Hazreti Ibrahim reče: “Imam!” Melek smrti reče: “Okreni svoje lice od mene, pa me ponovo pogledaj!” Hazreti Ibrahim postupi tako i pogleda u njega. Pred sobom je vidio čovjeka crnog lica, nakostriješene kose, odvratnog smrada, crne odjeće, iz čijih usta i očiju bukti plamen. Hazreti Ibrahim pade u nesvijest. Kad je došao sebi, reče: “Ako griješnik prilikom smrti ne bude vidio ništa osim ovog prizora, to mu je dovoljna kazna.”

U skladu sa ovom predajom, melek smrti može sebe pokazati u obliku kakav vidi griješnik pri smrti, koji hazreti Ibrahim nije mogao podnijeti, a može se pokazati i u tako lijepom obliku da čovjek na samrti nema snage da ga podnese i od velikog užitka i privlačnosti duša se sama od sebe preda.

Kada se čistim ljudima uzimaju duše, oni uopće nemaju osjećaj da ispuštaju duše. Zapravo, samim viđenjem lijepog i privlačnog lica meleka smrti, čist čovjek napušta svoj tjelesni oblik i sebe odjednom vidi u Džennetu.

Prava muža u Islamskom braku

Obaveza pokoravanja

Allah je čovjeka učinio jačim od žene, u smislu da je odgovoran za njene poslove, da je usmjerava i vodi računa o njoj, kao što su namjesnici obavezni spram svojih podanika, kroz ono što je Allah učinio da muškarac bude odlučniji od nje i zbog onoga što mu je učinio kao materijalnu obavezu. Uzvišeni kaže: Muškarci vode brigu o ženama zato što je Allah dao prednost jednima nad drugima i zato što oni troše imetke svoje. (En-Nisa, 34.).

Omogućavanje mužu bračne postelje

Jedno od prava muža kod supruge je pravo na užitak i snošaj. Njoj je pohvalno da se, za tu priliku, dotjera i nakiti. Ako žena uskrati svom mužu snošaj, čini veliki prijestup, osim ako za to ima šerijatsko opravdanje; hajz-mjesečnicu, ramazanski post, bolest i slično tome Poslanik, Allah mu mir i spas darovao, rekao je: “Kada čovjek pozove suprugu u postelju i ona odbije pa on zanoći srdit, proklinju je meleki sve do svanuća.” (El-Buhari, 3065 i Muslim, 1436).

Zabrana ulaska onom za koga muž nije zadovoljan da ulazi u kuću

Pravo muža kod supruge je da ne pušta nikoga u kuću s kim on nije zadovoljan Poslanik, Allah mu mir i spas darovao, rekao je: “Ženi nije dozvoljeno da posti kada joj je muž prisutan osim uz njegovu dozvolu, niti da dozvoli ulazak nekome u kuću, osim uz njegovo dopuštenje.” (El-Buhari, 4899).

Neizlaženje iz kuće osim uz dozvolu muža

Jedno od prava muža kod njegove supruge je i da ona ne izlazi iz kuće osim uz njegovo odobrenje, svejedno da li je to naročita dozvola za određeni izlazak ili se odnosilo na dozvolu izlaska zbog njena posla ili potreba.

Suprugino služenje muža

Ženi je pohvalno da služi muža u pripravljanju hrane i ostalih kućnih poslova.

Photo credit: Pixabay.com

Prava supruge u Islamskom braku

Prava i obaveze u islamskom braku oba supružnika su ustvari prava i obaveze jednog prema drugome, a Allah, Mudri i o svemu Obaviješteni, učinio je ravnotežu između prava i obaveza, pa svako pravo koje uživa jedan supružnik povlači i obavezu kojom ga je Allah zadužio prema drugoj strani.

U Kur`anu, sura El-Bekara, u 228. ajetu to se jasno vidi:
“One imaju isto toliko prava i dužnosti, prema zakonu – samo, muževi imaju prednost nad njima
za jedan stepen. – A Allah je silan i mudar.”

Stepen kojim je Allah dao prednost muškarcima nad ženama jeste stepen zaduženja, odgovornosti  i brige, a ne stepen počasti, jer Allah je prvenstveno muškarcima odredio da zarađuju i izdržavaju druge. Svaka zajednica, pa i porodica kao najbitnija zajednica, mora imati nekoga ko je odgovoran za njeno vođenje i vođenje računa o njenim potrebama, a što je ustvari uvjet njenog postojanja i opstanka.  Muškarac, odnosno suprug, je najpreči da bude zadužen za stanje u svojoj porodici, jer on je primarno zadužen i za njeno izdržavanje, a najčešće ima i više iskustva o životnim poslovima nego žena.

Prava supruge:
1. mehr,
2. izdržavanje,
3. lijep odnos prema ženi,
4. podučavanje i odgajanje.

Mehr

Mehr je određena imovina koju muž daje svojoj supruzi prilikom sklapanja braka ili prije, a može se dogovoriti sa suprugom i da odgodi isplatu, u cjelosti ili djelimično i nakon sklapanja ugovora o braku. Mehr je, po islamskim propisima, sastavni dio bračnog ugovora, ali nije uvjet za valjanost braka. Brak je valjan i ako nije spomenut mehr, a supruga u tom slučaju ima pravo na mehr u visini mehra njoj, po društvenom položaju, sličnih žena.

Časni ajeti i hadisi pokazuju na propisanost mehra:
“I draga srca ženama vjenčane darove njihove podajite, a ako vam one od svoje volje od toga što poklone, to s prijatnošću i ugodnošću uživajte.”
(sura En-Nisa, ajet 4.)

Islam nije odredio iznos mehra i nema granice za najveći iznos, međutim, lijepo je da se spomene iznos mehra prilikom sklapanja braka,  jer je Poslanik (s.a.v.s.) spominjao iznos mehra kada je udavao kćerke, a i kada se sam ženio, onda se izbjegavaju kasniji eventualni nesporazumi. U praktičnom smislu, mnoge su koristi od mehra. To je materijalni pokazatelj uvažavanja svoje supruge, pa ga Allah opisuje kao dar “s draga srca”. Mehr učvršćuje vezu između supružnika, to je  materijalna veza koja učvršćuje onu duhovnu, a ima i praktične efekte, jer pomaže ženi da osigura što joj je potrebno za svadbu i preseljenje u kuću svoga muža (nova odjeća, nakit, šminka, miris, neke druge potrepštine i sl.). Iako nije određena visina mehra, lijepo je da se ne pretjeruje, da mehr bude umjeren, kako ne bi njegova visina postala preprekom za brak, kao što je slučaj s nekim krajevima islamskog svijeta u današnje vrijeme. Prenosi se da je Poslanik (s.a.v.s.) rekao:
“U ženine blagodati spada lahka zaruka, mali mehr i lijep odnos njene familije.”
Mehr je isključivo pravo žene i nijedan njen srodnik ili staratelj nema pravo na njega, osim uz njeno dopuštenje, tako da, po Šerijatu,  nije dozvoljeno ono što rade neki roditelji i rođaci uzimajući čitav ili dio mehra žene, osim ako im je ona dozvolila.

Izdržavanje

Žena ima kod svog supruga pravo na izdržavanje. Muž je, po islamu, jedini dužan izdržavati porodicu, makar bio i slabijeg imovinskog stanja, tako da je dužan raditi i zarađivati kako bi izdržavao svoju suprugu i potomke. Izdržavanje podrazumijeva i obuhvata stan, odjeću, hranu, piće i sve ostale životne potrebe.

“Otac djeteta dužan je da ih prema svojoj mogućnosti hrani i odijeva.”
(sura El-Bekara, ajet 233.)

Izdržavanje je shodno stanju muža, bilo da je bogat ili siromašan. Allah Uzvišeni kaže, u suri Et-Talak, ajet 7.:
“Neka imućan prema bogatstvu svome troši, a onaj koji je u oskudici – prema tome koliko mu je Allah dao, jer Allah nikog ne zadužuje više nego što mu  je dao; Allah će sigurno poslije tegobe slast dati.”

Žena, dakle, nije dužna izdržavati ni sebe ni svoga muža niti bilo kojeg člana svoje porodice, makar bila i bogata. Ženi je dozvoljeno da s mužem učestvuje u izdržavanju i to se od nje računa kao dobrovoljni prilog, od kojeg može odustati u bilo koje vrijeme.

Zaposlena žena

Islam ne obavezuje ženu da radi i zarađuje u bilo kojem periodu njenog života, jer je nije zadužio nikakvim izdržavanjem, nego je njeno izdržavanje dao kao obavezu drugima (zavisno od njenog životnog doba i porodičnog stanja – otac, brat, muž). I pored toga islam je ženi dozvolio da radi i zarađuje, ali pod sljedećim uvjetima:
– da joj muž dozvoli da radi, ako je udata,
– da se na svom poslu ne osamljuje sa stranim muškarcima ili dolazi u dodir s njima,
– da njen posao bude u skladu s njenom ženskom prirodom,
 - nije joj dozvoljeno obavljati  poslove koji su priličniji muškarcima i koji je ogrubljuju. Ono što žena zaradi njeno je vlasništvo i ona jedina ima pravo time raspolagati. Niti njen suprug, niti bilo ko drugi ima pravo da joj to oduzme osim njenom voljom. Uzvišeni Allah kaže:
“I ne poželite ono čime je Allah neke od vas odlikovao, muškarcima pripada nagrada od onoga što oni urade, a ženama nagrada za ono što one urade. I Allaha iz obilja njegova molite. Allah, zaista, sve dobro zna!”
(sura En-Nisa, ajet 32.)

Lijep odnos prema ženi

Pravo žene jeste i to da se prema njoj lijepo postupa i odnosi na plemenit način, shodno riječima Uzvišenog:
“S njima lijepo živite.”
(sura En-Nisa, ajet 19.)
Poslanik (s.a.v.s) je često upozoravao na lijep odnos prema ženama, o čemu govori i jedan od mnogobrojnih hadisa:
“Oporučujem vam da lijepo postupate sa ženama, jer žena je stvorena od rebra, a najkrivlji je dio rebra njegov vrh. Pa ako ga pokušaš ispraviti, slomit ćeš ga, a ako ga ostaviš, ostat će krivo. Stoga oporučujem vam da lijepo postupate prema ženama.”
(Hadis bilježi Muslim)

Ovim se želi ukazati na prirodu žene, i na to da muškarci treba da razumiju, prihvate i podnesu ono što vide kod njih kao nedostatak. U tom slučaju, pa i kad žena pogriješi, suprug ne bi trebalo da bude grub prema njoj niti da je opterećuje, nego da je savjetuje blago i pažljivo.

“S druge strane, jedna od stvari o kojoj suprug mora voditi računa jeste i to, da ne smije pretjerivati u šalama sa svojom suprugom, u ispunjavanju njenih želja i u ponašanju koje će pokvariti njen moral, umanjiti njeno poštovanje prema njemu i narušiti njegovo dostojanstvo. On treba da izabere srednji put i da se vlada u skladu s tim. Također, kada kod žene vidi nešto neprikladno, on treba da pokaže da s tim nije zadovoljan, ne smije zatvarati oči pred onim što ona pogrešno uradi i dopuštati joj da u tome ustrajava.”

Istina je da nedostaci nisu samo kod žena, nego ih ima i kod mnogih muškaraca, a idealni su samo vjerovjesnici i poslanici koje je Allah odabrao i upotpunio, kako bi bili uzor i lijep primjer. Zbirke hadisa sačuvale su nam mnoga predanja koja govore kako se Poslanik (s.a.v.s.) odnosio prema ženama, koje je poželjno temeljitije upoznavati i primjenjivati u svojim porodicama. U lijep odnos prema supruzi spada darežljivost i dijeljenje poklona, jer to povećava ljubav i jača simpatije između njih, zatim da suprug poselami svoju suprugu kada se vrati kući, jer je selam jedan od uzroka ljubavi, da se s njom šali, igra i zabavlja, da joj pomogne u kućnim poslovima, ako može, da ne osjeća pretjeranu ljubomoru prema njoj, da joj dozvoli da posjećuje svoje roditelje i rođake, a to je i po Šerijatu poželjno.

Podučavanje i odgajanje

Žena ima pravo tražiti i očekivati od svog muža da je poduči stvarima vjere, islamskim običajima i normama ponašanja, koje su joj potrebne za njen život ili da joj dozvoli da odlazi na predavanja, sohbete, sijela za žene, kako bi naučila i povećavala svoje znanje u vjeri. To je bila i praksa  u doba Poslanika, koju je uveo kad mu je došla neka žena i rekla:
“Allahov Poslaniče, ljudi dolaze stalno kod tebe i uzeše sve tvoje hadise, pa kada bi htio izdvojiti jadan dan pouke za nas”, nakon čega joj je rečeno da se žene sakupe toga i toga dana, i dolazio bi im i podučavao ih onome čemu je Allah njega podučio.”
(Hadis bilježi Muslim)

Muž je dužan svojoj ženi govoriti, preporučivati i naređivati namaz, kupanje poslije hajza i dženabeta, tj. da  izbjegava sve ono što je zabranjeno i čini ono što je naređeno. Uzvišeni Allah će ga pitati za to.

Poslanik (s.a.v.s.) kaže:
“Svi ste pastiri i svi ćete biti pitani za svoje stado. Čovjek je pastir u svojoj porodici on će biti pitan za svoje stado.”
(Hadis bilježi El-Buhari)

Photo credit: Pixabay.com

Munkir i Nekir - meleci koji ispituju u kaburu

Kada umrlog stave u mezar, kabur će ga stisnuti i od tog stiska se neće moći spasiti niko, svejedno bio star ili mlad, dobar ili griješnik. Nakon stiska, kada se kabur povrati u prvobitno stanje osjetit ćeš nečije prisustvo. Tako u sobi kada spavaš i kada se probudiš u mrkloj tami, ako se neko nalazi pored tebe osjeti se nekako, osjeti čovjek da je neko prisutan. Pa ćeš nakon toga vidjeti nekoliko očiju kako te gledaju…

To su Munkir i Nekir – dva meleka koji će doći svima nama… Doći će sa posebnom zadužbinom, posebnom, od koje zavisi nas završetak, ali za koji smo se trebali pripremati još na dunjaluku. Munkir i Nekir – kako stoji u opisu da su to meleki tamnozelenog izgleda, tamnih lica, duge kose, njihov glas je poput glasa grmljavine, iz očiju im svjetli kao što svjetli svjetlica, imaju duge zube, velike zube i velike noge… Kažu učenjaci Ibn Kesir i drugi, da se pojave među ljudima, da dođu u neko naselje, selo ili grad, ljudi bi se prestravili od njih, ljudi bi umirali od straha…

Kako li će biti moje i tvoje stanje kad nama samima dođu? Nemamo nikoga kod sebe… ja sam u svome kaburu, ti sam u svome kaburu. Sami, bez pomagaća, nemaš snage, nemaš nikog ko će ti pomoći. I dođu ti takva dva meleka, stravičnog izgleda od kojih će se zasigurno prestraviti. Dolaze zbog posebne zadužbine, dolaze da nam dostave određena pitanja, i to će biti ta kaburska patnja, kaburski ispiti, kabursko iskušenje, kao što Allahov Poslanik, alejhi salatu ve selam, kaže u hadisu Esme, radijallahu anha, kako bilježe Buharija i Muslim: “Ovoga momenta sam vidio sve što mi nije pokazao do sada, čak sam vidio džennet i džehennem i objavljeno mi je da ćete vi biti iskušavani u svojim kaburovima, kušnja koja će biti slična kušnji Mesihom Dedždžalom. Biće upitan svako od vas: “Šta znaš o ovom čovjeku?” Vjernik- mu’min – će odgovoriti: “To je Muhammed, Allahov Poslanik. Došao nam je sa jasnim dokazima i upitom, a mi smo mu se odazvali i slijedili ga. On je Muhammed (tri puta).” Zatim će mu se reči: “Mirno spavaj, mi smo znali da si ti čvrsto vjerovao u njega.” A što se tiče munafika i nesigurnog, on će reći: “Ne znam, čuo sam ljude kako nešto izgovaraju pa sam i ja izgovorio.”Zatim će, u slučaju vjernika, glasnik s nebesa reći: ‘’Istinu je rekao, Moj rob! Ogrnite ga džennetskom odjećom i otvorite mu džennetsku kapiju.’’ On će osjetiti miris dženneta i kabur će mu se proširiti dokle pogled dopire. A kada se bude radilo o nevjerniku, bit će rećeno: “Odjenite mu džehennemsku odjeću i otvorite mu kapije džehennema!’’ On će osjetiti smrad i žestinu džehennema, a zatim će mu se stjesniti u kaburu toliko da će mu udovi preći s jedne na drugu stranu, a meleki će ga maljevima udarati.

Kabur je iskušenje i obračun, i život u njemu je ili užitak ili teška kazna. Čovjek umire na onome na čemu je i živio, a tako će biti i proživljen. A onda će jedna skupina u džennet, a druga u džehennem. Kaburska kazna i nagrada potvrđeni su Ku’ranom i sunnetom. Na to aludira i sljedeći ajet: ‘’Oni će se ujutro i naveče u vatri pržiti, a kada nastupi Čas: ‘’Uvedite faraonove ljude u patnju najtežu!’’ (El-Mu’min, 46.) To znači da se faraonova i duše njegovih sljedbenika, izlažu patnji džehennemskoj jutrom i večerom sve do Sudnjega dana. A na Sudnjem danu će se njihove duše spojiti s tijelima u džehennemskoj vatri.

Ako uporediš kabur sa bilo čim drugim, vidjećeš da nema ništa strašnije od njega. Prenosi se da je hazreti Osman r.a., kada bi stani pored nečijeg kabura, toliko plakao da bi mu se brada natopila suzama, pa su mu ljudi govorili: ‘’Čudno je to, kad ti se spomenu džennet i džhennem, ti ne plačeš, a kad ti se spomene kabur, ti plačeš?’’ Odgovorio je: ‘’Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ‘’Kabur je prva ahiretska stanica, i ako se čovjek tu spasi, onda je ono što nakon toga slijedi sve lakše. A ako se tu ne spasi, onda je ono što slijedi sve teže.’’

Postoje mnogobrojne predaje o grijesima zbog kojih će onaj ko ih je činio trpiti kaznu u kaburu, a mi ćemo spomenuti neke: prenošenje tuđih riječi, ogovaranje, nečuvanje od mokraće, klanjanje namaza bez prethodne potpune čistoće, ostavljanje namaza i nemaran odnos prema njemu, laž, zanemarivanje obaveze zekata, blud, krađa, izdaja, širenje smutnje među muslimanima, uzimanje kamate, odbijanje pomoći obespravljenom, konzumiranje alkohola, bespravno ubistvo i drugo.

Ebu Hurejre r.a. prenosi da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘’Kada neko od vas bude na tešehudu (zadnjem sjedenju u namazu) neka traži utočište kod Allaha od četvero: Gospodaru utječem ti se od džehennemske vatre, od kaburskog azaba, od iskušenja života i smrti i od zla i smutnje mesiha Dedžala.’’ (Allahumme inni e’uzu bike min’azabi-l-kabri ve min’azabi džehenneme ve min fitneti-l-mahja ve-l-memati ve min šerri fitneti-l-mesihi-d-dedžali) (Buharija i Muslim)

Također od Beraa ibn Aziba prenosi se da je rekao: “Išli smo s Božijim Poslanikom, a.s., na dženazu jednom ensariji, i kada smo stigli do kabura i ukopali ga, Božiji Poslanik, a.s., sjeo je, a sjeli smo i mi oko njega mirno kao da su na našim glavama ptice. U svojoj ruci je držao štap stružući po zemlji s njim, pa je podigao glavu i rekao dva ili tri puta: ‘Utječite se Allahu, dž.š., od kaburske patnje’, a zatim je nastavio: ‘Doista, kada rob vjernik bude pri kraju dunjaluka, a na prijelazu na ahiret, dolaze mu meleki s neba bijelih lica kao da su im lica poput sunca. Sa sobom nose kefine i balzame iz Dženneta i sjednu oko njega dokle dopire pogled. Zatim dolazi Melek smrti i sjeda pored njegove glave pa kaže: ‘ O ti dobra dušo, izađi uz Allahov oprost i zadovoljstvo.” Rekao je zatim: ‘ I ona izađe, kao što kap vode izađe iz čaše kad je neko pije, i meleci je ne zadrže u svojim rukama ni koliko iznosi treptaj oka, a da je ne stave u te kefine i balzame, pa iz nje izađe najljepši miris msika koji se može naći na dunjaluku, i onda se zapute ka nebu.’  I ne prođu ni pored jedne skupine meleka, a da meleci ne upitaju: ‘Ko je ova dobra duša?’ Pa odgovore: ‘Taj i taj’, nazivajući ga najljepšim imenima kojim su ga nazivali na dunjaluku, i tako sve dok ne stigne do sedmog neba, pa im Allah, dž.š., kaže:‘Upišite ovog mog roba u Ilijun (Knjiga dobrih) i vratite ga u zemlju, Ja sam ih stvorio od zemlje, u nju ću ih vratiti i iz nje ću ih drugi put oživiti.” Poslanik nastavi: ‘Zatim se njegova duša vrati u njegovo tijelo i dolaze mu dva meleka koja sjednu pored njega, pa ga pitaju:

‘Ko je tvoj Gospodar?’
On će odgovorit: ‘Allah, dž.š.’
Zatim će ga upitati: ‘Koja je tvoja vjera?’
On će reći: ‘Moja vjera je Islam.’
Zatim će ga pitati: ‘ Ko je onaj čovjek što vam je poslan?’
Reći će: ‘ To je Allahov Poslanik, a.s.’
Ponovo će ga upitati: ‘Kako znaš?’
Reći će: ‘ Učio sam Kur'an, pa sam čvrsto u njega vjerovao.’

Zatim će čuti glas s neba koji će ih zovnuti i reći: ‘ Moj je rob čvrsto vjerovao, opromite ga iz Dženneta, obucite ga odjećom iz Dženneta i otvorite mu vrata u Džennet.” Rekao je zatim Poslanik: ‘ Pa mu dolaze preljepi mirisi iz Dženneta, kabur mu se proširi dokle pogled dopire, i dođe mu čovjek lijepog lica, lijepe odjeće i ljepog mirisa, pa mu kaže: ‘Raduj se onom što ćete razveseliti, ovo je dan koji ti je obećan.’ On će reći: ‘ Ko si ti? Tvoje je lice lice koje dolazi s dobrim.’ On će mu dogovriti: ‘Ja sam tvoja dobra djela.’ Ćovjek će reći: Gospodaru, učini da bude Sudnji dan, da se vratim svojoj porodici i svom imetku.’ Poslanik zatim nastavlja: ‘ A kad bude nevjernik pri kraju dunjaluka a blizu ahireta, dolaze mu meleki s neba crnih lica noseći sa sobom najgrublje platno i sjednu oko njega dokle pogled dopire, a potom dolazi Melek smrti i sjedne pored njegove glave pa kaže: ‘ O ti zla dušo, izađi u Allahovu srdžbu i gnjev.’ Zatim mu čupaju dušu kao što se čupaju grebeni kroz mokru vunu, i kada je izvade, ne zadrže je kod sebe ni treptaj oka, a da je ne stave u grubo paltno, pa izlazi iz nje najgori miris lešine koji se može naći na Zemlji. Zatim se zapute ka nebu, i ne prođu ni pored jedne skupine meleka a da ih ne upita: ‘Ko je ova zla duša?’  Oni im kažu: ‘ Taj i taj’, nazivajući ga najgorim imenima kojima su ga nazvali na dunjaluku, i tako sve dok ne dođu do zemaljskog neba, pa zatraže da im se otvori i ne bude im otvoreno.’ Zatim nam je Poslanik, a.s., proučio oavj ajet: ‘Onima koji dokaze Naše budu poricali i prema njima se budu oholo odnosili – kapije nebeske neće se otvoriti, i prije će debelo uže kroz iglene uši proći nego što će oni u Džennet ući. Eto tako ćemo Mi grešnike kazniti.’ (El-E'raf, 40.) Potom će Allah reći: ‘Upišite ga u Sidždžin (Knjiga loših djela) na zemlji, i njegova će duša biti odbačena.” Tada je Poslanik, a.s., proučio ovaj ajet: ‘…a onaj ko bude smatrao da Allahu ima iko ravan – bit će kao onaj koji je s neba pao i koga su ptice razgrabile, ili kao onaj koga je vjetar u daleki predio odnio.’ (El-Hadždž, 31.) Potom njegova duša bude vraćena u tijelo, pa mu dolaze dva meleka i posade ga da sjedi, te ga pitaju:

‘Ko je tvoj gospodar?’
On će odgovorit: ‘Ah, ah ne znam’
Zatim će ga upitati: ‘Koja je tvoja vjera?’
On će reći: ‘Ah, ah ne znam.’

Tada će čuti glas koji će ih pozvati i reci: ‘Moj rob je poricao, opremite ga iz Džehennema i otvorite mu vrata u Džehennem.’ Tada će do njega dopirati njegova vrelina i žestina, a kabur će mu se stisnjeti tako da će mu jedna rebra kroz druga prolaziti. Doći će mu čovjek ružnog lica, ružne odjeće i užasnog mirisa, pa će mu reći: ‘Raduj se onom što će te ožalostiti, ovo je tvoj dan koji ti je obećan.’ On će upitati: “Ko si ti, pa mi dolaziš sa zlom?’ Ovaj ćeodgovorit: ‘Ja sam tvoja loša djela.’ Zli čovjek će reći: ‘O Gospodaru, ne učini da bude Sudnji dan.’ “

Ovaj dugi, ali jako bitan hadis otkriva nam neke stvari s onoga svijeta i otkriva nam ulogu meleka, kad je riječ o čovjeku, od trenutka izlaska duše iz tijela pa do njenog ispitivanja od dvojice meleka u kaburu. a kabur je prvo boravište čovjeka na onom svijetu, i u njemu će čovjek znati svoje krajnje boravište: ili Džennet ili Džehennem.

Božiji Poslanik, a.s., kaže u hadisu: “ Dosita će ovaj ummet biti iskušan u kaburu, pa ako vjernik uđe u kabur, preuzmu ga njegovi čuvari i dođe mu melek pun prijekora, pa ga pita: ‘Šta si govorio za ovog čovjeka?’ Vjernik će odgovorit: ‘On je Allahov poslanik i rob.’ Melek će reći: ‘Pogledaj u svoje mjesto koje ti je bilo pripremljeno u Vatri, pa te Allah izbavio iz njega, a mjesto koje vidiš u Vatri nadomjestio ti je mjestom koje vidiš u Džennetu. ‘ Vjernik će vidjeti oba mjesta i povikat će: ‘ Pustite me da obradujem porodicu.’ Bit će mu rečeno: ‘ Smiri se.’ A licemjer će sjediti kad ga prihvate njegovi čuvari, i bit će mu rečeno: “Šta si ti govorio o ovom čovjeku?’ Reći će: “Ne znam, govorio sam kao ostali ljudi.’ Reći će mu se: “Nisi znao, ovo je mjesto koje je bilo tvoje u Džennetu, pa ga je Allah izmjenio mjestom u Vatri.”

A u drugom Hadisu Allahov Poslanik, a.s., veli: “Svaki će rob biti proživljen u kaburu onako kako je umro: ako je bio vjernik, bit će proživljen kao takav, a ako je bio licemjer, bit će proživljen u licemjerstvu.”